Kao djeca smo gledali svijet širom otvorenih očiju, radovali se otvorena srca i iskreno.
Otvorena srca smo kročili kroz godine, od ljubavi do ljubavi, od prijatelja do prijatelja, od posla do posla.....
I normalno, na putu je bilo livada, mirnih rijeka i potoka, ali i šipražja, i podivljalih virova i rječnih bujica.
Tu i tamo pokupismo koju ogrebotinu, ožiljak ovdje, ožiljak ondje.
No tješe nas - proći će, i naučismo sami - svaki ožiljak zacijeli, neki brže, neki sporije.
I onda prođu godine i godine, te jednog dana zastanemo pred ogledalom, i nešto nam je čudno - ne prepoznajemo oči u ogledalu.
Kao da su mutnije, kao da su hladnije, kao da su ugasle?!?
I srce nekako opreznije kuca...
Što se to dogodilo........kad se to dogodilo...
Izgleda da su oni brojni ožiljci ipak ostavili dublji trag nego što se naizgled činilo...
Ostavili su trag i to ne bilo gdje već na vratima srca. I srce se više ne da otvoriti do kraja. Tek oprezno proviruje iza teških željeznih vrata, odškrine ih tek toliko u iznimno sigurnim situacijana, ali nikad i nipošto više do kraja!!!
A-a, ta su vremena prošla kad se ovo srce otvaralo!! A-a, nećete mene više zeznuti!!
U pravu ste, na taj način ste potpuno sigurni!
Nema šanse da vas netko povrijedi ako ga ne pustite blizu.
Potpuno najsigurnija obrana!
Potpuno izolirani od ozljeda....ali i potpuno izolirani od....... ljubavi...
Vječna izolacija od bilo koje vrste ljubavi, od bilo kakvog dubljeg osjećaja, od potpune sreće, od potpune tuge...
Totalno vam je svejedno jeste li sreli danas nekog starog prijatelja ili niste, totalno vam je svejedno što vas je danas neka do jučer draga osoba tako ružno pogledala, ma što vas briga što se tamo neki netko ljuti na vas, a još je manje važna ona čokolada koju ste dobili na dar. Pih..!
Pogledajte iza sebe; kad ste zadnji put OTVORENA PUNA SRCA poletjeli nekome u zagrljaj? Kad ste se od SRCA nasmijali nekoj šali, i smijali se još dugo zatim? Kad ste zadnji put poskočili od sreće jer se sviđate nekome? Kad ste zadnji put voljeli dan, trenutak, cvijet ili osobu, ali zaista voljeli punim otvorenim srcem, bezrezervno, bez zadrške?
Uff, ..pretpostavljam..nije baš svakodnevnica...
Mnogi život živimo suzdržano, volimo sa zadrškom, jer se bojimo dati, bojimo se otvoriti srce, jer naravno, postoji šansa - povrijediti će nas...
Ali koliko samo tako gubimo...
Pokušajte na trenutak pogledati svoje srce; gotovo da možete osjetiti željezne okove oko njega,...
Ma pokidajte ih odmah!
Pustite da ljubav kola vašim venama , pustite da ljubav izlazi vašim pogledom, vašim dahom, vašom osobom...
Pustite je van, i doći će neka nova unutra! Što je više pustite, više će se vratiti! Možda ne danas, možda ne u tom obliku, ali vratiti će se sigurno!
Volite bez zadrške svaki dan, svaki tren, i molim vas, izvadite srce iz te ladice u noćnom ormariću, ponesite ga sa sobom u život, o da, ozljedit će ga, to je neumitno, ali čujte, otkriti ću vam tajnu - "slomljeno srce" je tek poštapalica - naime, srce se ipak ne može nikad doista slomiti!
Kroz razne prezentacije, klipove ....unijeti u život i one segmente koji često
nedostaju..........zabava, emocije - ljubav, sjeta, radost...., suosjećanje,...
Uopće, uspostavljanje životne ravnoteže kao preduvjeta za dobar život.
"Koliko je neki čovjek vrijedan za svoju zajednicu ovisi,
u prvom redu, o tome koliko su njegovi osjećaji, misli i djela
usmjereni na unapređivanje života drugih ljudi (1934.)" - Albert Einstein
"Nije da se nešto ne usuđujemo napraviti zato što je to teško, nego je to teško zato što se ne usuđujemo napraviti."
Seneca
"Izgubila sam igračku koja me pratila kroz djetinjstvo....
Ali sam dobila uspomenu na ljubav onoga tko mi ju je poklonio.
Izgubila sam zaštićenost i maštovitost djeteta.....
Ali sam dobila mogućnost da se razvijam i živim slobodno.
Izgubila sam mnoge ljude koje sam voljela i koje još uvijek volim....
Ali sam dobila ljubav i primjer kako treba živjeti.
Izgubila sam jedinstvene trenutke jer sam plakala umjesto da se smijem.....
Ali sam otkrila da sijući ljubav, žanjem ljubav.
Izgubila sam mnogo u životu. Ali usprkos tom gubitku, pokušavam dobiti.
Uvijek je moguće boriti se za ono što volimo.
Nije važno u kojem trenutku života ste se umorili.
Važno je da je uvijek moguće i potrebno ponovo krenuti.
Ponovo krenuti znači dati sebi novu šansu, obnoviti nadu u život, u sebe.
Mnogo ste propatili u ovom periodu?
Bilo je to naukovanje.
Puno ste plakali?
Bilo je to pročišćavanje duše.
Bili ste ogorčeni?
Bilo je to zato da biste mogli oprostiti.
Bili ste usamljeni?
Bilo je to zato što ste zatvorili vrata.
Vjerovali ste da je sve izgubljeno?
Bio je to samo početak oporavka.
Osjećate se usamljeni?
Pogledajte oko sebe i vidjet ćete puno ljudi koji čekaju vaš osmjeh kako bi vam se približili.
Krenite ispočetka!
Danas je odličan dan za krenuti s novim projektom u životu.
Što želite postići?
Gledajte visoko, snivajte mnogo, želite najbolje od najboljega i život će vam dati ono što želite.
Ako želimo malo, malo ćemo dobiti.
Ako čvrsto želimo najbolje, pozitivno i dobro
i borimo se za to,
dobro i pozitivno će i doći u naš život.
Danas je dan za mentalno pospremanje.
Odbaci sve što te sputavalo u prošlosti, sve što ti škodi.
Odluči danas učiniti sve što je moguće kako bi dosegao svoje ciljeve.
Vjeruj u život, vjeruj u sebe!"
(iz prezentacije NOVI POČETAK)
ŽELIM TI...
ne da budeš pošteđen svake patnje,
niti da tvoj put bude stalno posut ružama,
niti da gorke suze nikada ne obliju tvoj obraz,
niti da nikad ne okusiš bol.....
jer, ako srce nije očišćeno suzama,
ne može biti oplemenjeno u boli.
Želim ti da budeš zahvalan i
sačuvaš u svom srcu sjećanje na dobre stvari u svom životu,
da hrabro podnosiš iskušenja
kada križ pritišće tvoja ramena.
I kad ti se čini da je nedostižan vrh na koji se moraš penjati,
i čak kad svjetlo nade nestaje,
neka svaki Božji dar raste u tebi
i neka ti pomogne obradovati srca onih koje voliš.
I da uvijek imaš pravog prijatelja,
koji je dostojan prijateljstva,
u kojeg možeš imati povjerenja
kadgod ti nedostaje svjetlosti i snage.
I da s tobom bude smješak utjelovljenog Sina Božjeg u sreći i boli,
i da budeš uvijek tako povezan s Njime, kako On želi da budeš.
(stara irska blagoslovna želja)
NA VRHU SI
"Na vrhu si....
...kada shvatiš da se greške događaju,
da je jučer završilo u ponoć
i da je danas sasvim novi dan,
...kad si se pomirio s prošlošću,
kad se trudiš danas i
kad se nadaš sutra,
...kad znaš da te ne čini jedan uspjeh ili pobjeda,
i kad ne dopustiš da te jedna greška ili neuspjeh slomi,
...kad ti je život ispunjen vjerom, nadom i ljubavlju,
...kada živiš bez ljutnje, žaljenja, krivnje ili želje za osvetom,
...kad si dovoljno zreo pa ne dopustiš nečemu bezvrijednom i prolaznom da te odvuče od vrijednog i uzvišenog,
...kad spoznaš da je nereagiranje na nepravdu uvod da i sam postaneš njezin dio,
...kad si svjestan tko si, tako da živiš u miru s Bogom i prijateljstvu s čovjekom,
...kad neprijatelja pretvoriš u prijatelja i uživaš ljubav i poštovanje onih koji te poznaju,
...kad shvatiš da te drugi mogu usrećiti, ali da je još veća sreća u onome što ti možeš učiniti za druge,
...kad si ljubazan sa zlovoljnima, učtiv s neotesanima i velikodušan s onima u potrebi,
...kad voliš nevoljene, ulijevaš nadu beznadnima, pružiš ruku osamljenome i ohrabruješ obeshrabrene,
...kada gledaš unatrag praštajući, unaprijed s nadom, prema dole sa suosjećanjem, a gore sa zahvalnošću,
...kada spoznaš veličinu služenja drugima:
"Tko je najveći među vama, neka vam bude sluga" (Matej 23:11)
...kada prepoznaš, priznaš, razvijaš i koristiš ono čime te Bog obdario na Njegovu slavu i ljudsku dobrobit."
...kad si spreman u svakom trenutku stati pred Stvoritelja, vjerujući da ćeš čuti
"Dobro, valjani i vjerni slugo!"
(autor nepoznat)