utorak, 31.05.2011.

Moraš li....?



Moraš li pasti da bi vidio
koliko je gladnih,
koliko je izgubljenih i posrnulih?
Možeš li se sagnuti, pružiti ruku i
svojom snagom podići
one koji snage nemaju?

"Glad je vrana,
milijuni vrana,
kao crni oblaci
zaklanjaju pogled
na Tvoja Nebesa!"
W.S.Rendra

Nemoj pasti, da bi vidio
koliko "vrana"zaklanja
poglede mnogih,
jer snaga im tvoja treba.

A ti imaš riječ....da kažeš,
i suosjećanje....da utješiš
i moć da pomogneš onim što imaš
ili znaš.

Zato, učini ono što možeš!

"Čuj, draga majko, krik mojega
Očaja,
Čuj, dragi oče, krik mojega
Očaja.
Glad je došla:
Djeca i odrasli popadali su poput
Jesenskog lišća.
Svu tu patnju smo vidjeli,
Ja i moj štap, nakon što smo
Napustili dom.
Pomislila sam:
Ako umrem, kako će svijet
Saznati za to!"
Missaye Hassan
(etiopska djevojčica, 10 godina)

Ne dozvoli da riječi Missaye Hassan umru!

Zato, reci i učini ono što možeš!
Neka ih čuju mnogi!
Neka ih čuju svi oni koji ih trebaju čuti!

Zato, nemoj pasti, da bi vidio.
Digni se i digni one kojima to treba.

Pruži ruku dobrote.
Pruži ruku ljubavi inade.

Onima čijim nebom
prelijeću vrane gladi,
neka se otvori pogled
prema
Nebesima.
M.V.

| 18:06 | Komentari (0) | Isprintaj | #

ponedjeljak, 30.05.2011.

Pouka meksičkih ribara



Luksuzna jahta usidrila se u jednom malom meksičkom ribarskom selu.

Vlasnik jahte je bio oduševljen kvalitetom ribe i zapitao ribare koliko im vremena treba da ulove tako dobru ribu.

"Ne treba nam dugo" - odgovoriše ribari.

"A zašto ne ostanete duže na moru i ulovite još više?"

Odgovoriše mu da je ono što ulove sasvim dovoljno za njih i njihove obitelji.

"Pa što radite s tolikim slobodnim vremenom?"

"Spavamo, malo lovimo ribu, igramo se sa svojom djecom a popodnevnu siestu provodimo sa svojim ženama. Uvečer izlazimo u selo, sastajemo se s prijateljima, popijemo poneko piće i otpjevamo nekoliko pjesama. Naš je život ispunjen!"

Gospodin turist im predloži: "Diplomirao sam ekonomiju na Harvardu i mogu vam pomoći: lovite ribu duže svakoga dana, prodajte je i tim novcem kupite veći brod."

"I što onda?"

"Uz veći brod ulovit ćete još više ribe, i tim novcem možete kupiti još jedan brod, pa još jedan, čitavu flotu. Umjesto da prodajete ribu posredniku, možete pregovarati izravno s velikim proizvođačima; možete i vi sami postati jedan od njih. Zatim se možete preseliti iz ovog sela u Mexico City, Los Angeles ili čak New York! Iz tih gradova možete voditi svoj veliki novi posao!"

"Koliko bi nam vremena trebalo za to?"

"Dvadeset do dvadeset pet godina".

"I onda?"

"Onda? E, prijatelji, sada postaje zanimljivo. Kad vam se posao dobro razgrana, možete početi s prodajom i kupovinom dionica i zaraditi milijune!"

"Milijune? Stvarno? A onda?"

"Onda možete otići u mirovinu, živjeti u malom selu na obali, spavati dugo, ići na pecanje, igrati se s unucima, provoditi popodneva sa ženom, a večeri s prijateljima uz piće i pjesmu."

"Svaka čast, gospodine, ali upravo to radimo sada. Zašto bi uzalud potrošili dvadeset pet godina?" – upitaše Meksikanci.

Pouka: U životu uvijek moraš znati kamo si se uputio, jer možda si već tamo!!!

| 11:17 | Komentari (0) | Isprintaj | #

Svi imamo moć nešto promijeniti



....Vidjela sam vlade koje podržavaju razvoj upotrebe obnovljive energije i time su stvorile 25 000 radnih mjesta.
.....Dok god postoji Zemlja, sunčeva energija bit će neiscrpna.
.....Svi postojeći eksperimenti samo su primjeri, ali svjedoče da postoji neka nova svijest..
......Oni označavaju novu ljudsku pustolovinu koja se temelji na umjerenosti,
inteligenciji i dijeljenju.
......Nije važno ono što je nestalo, nego ono što ostaje.

| 09:52 | Komentari (0) | Isprintaj | #

četvrtak, 26.05.2011.

Vjerujem....



Vjerujem.
Vjerujem u ljude. Vjerujem da su ljudska srca sposobna za silna, nevjerojatna, silovita, predivna čuda. Vjerujem da smo sposobni biti Ljudi, a kad napišem Ljudi mislim na bića koja brinu za druge, koja paze na druge, koja daju ruku jedna drugima.

Vjerujem.
Vjerujem da nismo sami i da u svakom čovjeku postoji neka iskra - ponekad sitna, mala, jedva vidljiva - neka iskra razumijevanja, neka iskra želje da ne bude sam, izdvojen, osamljen. Vjerujem da svatko od nas ima neku nevidljivu antenu koja ga zove da potraži druge, da pazi na druge, da brine o drugima.

Vjerujem da je život ponekad težak i da je ponekima pretežak. I vjerujem da se ponetko toliko boji da ga strah zaustavi, paralizira, obezglavi. Vjerujem da je ljudski griješiti i da je ljudski mrziti i da je ljudski biti ravnodušan. Ali ljudski je i pokušavati, vjerovati, boriti se, ustrajati, suosjećati, voljeti.

Vjerujem u ljubav.
Vjerujem u prijateljstvo.
Vjerujem u drugarstvo, u zajedništvo, u ljudsku toplinu.
I vjerujem u nas, nas kao ljude, nas kao stanovnike ove male zemlje, nas kao stanovnike ovog predivnog, veličanstvenog, svijeta.
Vjerujem da smo jedno. I vjerujem da ćemo uspjeti to pokazati jer nam treba, svima, taj osjećaj pripadanja, to umijeće stajanja zajedno, taj ponekad golem napor da pružimo ruku jedni drugima. I ponekad još veći napor da prihvatimo pruženu ruku.

Vjerujem u ovaj svijet.
Vjerujem u sebe u njemu i vjerujem u nas. I u Nas.

Iva Ušćumlić Gretić

| 10:30 | Komentari (0) | Isprintaj | #

četvrtak, 12.05.2011.

Osjeti ljepotu primanja i davanja



Stani, otkini komadić svakodnevice
i osjeti...
osjeti ljepotu PRIMANJA.
Dopusti da u tebe uđe sve što je lijepo i dobro i...
prihvati, prihvati sa zahvalnošću!

Osjeti bisernu ljepotu zrake izlazećeg sunca.
Osjeti zagrljaj vedrine noći okupane mjesečevim sjajem.
Osjeti... osebujan pjev ptica u jutarnje praskozorje.
Osjeti opojan miris voćke u cvatu.

Stani i...osjeti!

Osjeti osmijeh koji te miluje svojom vedrinom.
Osjeti dodir onoga koji ti želi dati i želi ti dobro.

Ali, on to može samo kad naučiš primati.

Primi sa sviješću da si nekome omogućio užitak davanja.
Ali, primi sa zahvalnošću.

I tad ćeš osjetiti neizmjeran rast vlastitog bića
i shvatit ćeš neizmjernost onoga što dobivaš i imaš.

Stani, otkini komadić svakodnevice i osjeti....
....osjeti ljepotu DAVANJA.
Dopusti sebi da daš dio onog što imaš,
da daš bez razmetanja,
da daš bez osjećaja nadmoći,
da daš bezuvjetno i tiho.

A ti imaš...
I ljubav koju možeš dati,
.....I zahvalnost,
.....I moć pomaganja,
.....I moć oprosta,
.....I moć tolerancije,
.....I moć suosjećanja, i.....

Zato, stani i....daj.
Daj,
daj bezuvjetno.
Osjeti kako život teče kroz tebe i
Ti kroz njega.

Stani i osjeti,
osjeti da je život rijeka koja se sastoji od
Primanja i Davanja.

Stani,
"uspori svoj ples",
otvori se i
osjeti dodir onog koji ti želi dati,
otvori se svijesti blagostanja
i osjetit ćeš koliko toga i ti imaš za dati.

Stani,
"uspori svoj ples",
osjeti kako je lijepo
Biti rijeka
Primanja i Davnja.
M.V.

| 10:39 | Komentari (0) | Isprintaj | #

ponedjeljak, 02.05.2011.

Kako je divno biti čovjek



Mali smo i naši tragovi su mali,
ali ipak mi puno toga možemo.
O, kako je divno biti čovjek!

Možemo raditi i stvarati,
možemo vidjeti i spoznati,
možemo misliti i govoriti.
O, kako je divno biti čovjek!

Možemo biti plemeniti i moralni,
možemo praštati i razumjeti,
možemo davati i činiti dobro.
O, kako je divno biti čovjek!

Možemo biti slobodni i odgovorni,
možemo poštivati,
možemo ljubiti i imati povjerenja.
O, kako je divno biti čovjek!

Možda ne možemo promijeniti svoju sudbinu,
ali možemo izabrati živjeti dobro
ili živjeti u praznini.

Možemo vjerovati
da je ono što je loše samo pomanjkanje dobra,
a komadićem našeg dobra,
da smo ispunili dijelić praznine.
O, kako je divno biti čovjek!

Možemo vjerovati i
možemo vjerovati da je tada sve moguće.
Možemo moliti i možemo biti ono što želimo.
Kako je to dobro,
kako je dobro što postojimo!

Možemo osjećati,
možemo rasti i razvijati se.
O, kako je divno biti čovjek!

Možemo vjerovati da je
Vrijeme duha,
Vrijeme odgovorne slobode,
Vrijeme nove svijesti.
Možemo reći i vjerovati
BIT ĆE DOBRO!

O, kako je divno biti čovjek!
M.V.

| 19:32 | Komentari (1) | Isprintaj | #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.