02

utorak

listopad

2012

Nova sezona izleta je otvorena !!

Izvještaj sa izleta na Medvednicu 30.09.2012. (JĐ)
(Foto MS * IS * JĐ)



Nakon poduže pauze i ljetnog ljenčarenja, PD Uroboros je otvorio novu (treću) sezonu izleta.

U nedjelju 30.09.2012.g. šetali smo po Medvednici. Ruta izleta bila je: Gračani (tunel) – Livada Danjka - Hunjka – Horvatove stube – Činovnička livada – Sljeme – Gračani.

U 9 sati okupili smo se na Mihaljevcu pa se tramvajem dovezli do Gračana. Popili smo jutarnju kavicu (čitaj: pivicu) u lokalnoj birtiji pa krenuli dalje prema tunelu. Pred tunelom je grupa od cca. 50-ak hrabrih i vještih GejeeSeSovaca upravo izvodila vježbe. Dok smo prolazili pokraj njih, pentrali su se pomoću užeta po zidovima tunela, visili su sa svih strana, potezali konope, izvodili spirale i neznamštosvene, bilo ih je teško gledati...pa smo požurili dalje.





Standardno, opet smo kasnili u polasku, krenuli smo uzbrdo tek oko10,30. A kad bolje razmislim - nismo ni imali namjeru žuriti, planirani povratak u grad bio je oko 19 sati.

30. rujna obilježavao se Međunarodni dan pješačenja. Medvednica je bila krcata planinarima i hodačima; od dječice i peseka do profesionalnih nabildanih sportaša i planinara pa sve do penzionera koji su se vukli uzbrdo sa štapovima. Neki penzioneri su se na Medvednici čak i zagubili toga dana, doduše uz pomoć članova PDU sretan

Naime, na prvom odmorištu baš pred skretanje za Hunjku, tri starije dame htjele su zaobići „strmi“ put prema domu na Puntijarki pa su nas pitale mogu li smjerom prema Hunjki doći do Puntijarke. „Možžeeete!!“, rekli smo im, pa su one lijepo produžile ravnim putem. Nismo ih prevarili, tim se putem moglo do Puntijarke, na jednom mjestu nalazi se skretanje za Puntijarku, doduše ravni put kasnije postaje iznimno strm, pa je ispalo da su ustvari krenule dvostruko težim i dužim putem nego što je uobičajeni put kojeg su gospođe htjele zaobići. No one nisu pazile, propustile su to skretanje, pa, kako su nas svo vrijeme pratile, nakon nekog vremena opet su nas zaustavile i pitale gdje je skretanje koje će ih dovesti do njihovog cilja. Rekli smo im da su propustile to skretanje. Bile su ljute. Dok smo se mi cerekali i preporučili im da krenu ravno dalje prema Hunjki, one su se međusobno posvadile. Ipak nastavile su dalje strmom stazom koja i iskusnog planinara koji je u formi ostavlja bez daha. Pred livadom Danjkom skrenule su lijevo prema Puntijarki, od tada ih nismo vidjeli. Valjda su stigle žive do cilja.




Na Danjki smo odmorili. Grijalo nas je toplo jesenje sunce. Nedaleko od Danjke je Hunjka. U domu/restoranu na Hunjki pojeli smo grah/gulaš, zasladili se štrudlom i osvježili pivom. Krenuli smo prema Horvatovim stubama. Pred nama, jer smo bili na vrhu, pružao se lijep pogled prema Hrvatskom zagorju. Spuštanje (ili penjanje) Horvatovim stubama, tim u kamenu isklesanim prirodnim stepenicama pravi je doživljaj. Polako, stubu po stubu, jer poneka se i klima, spustili smo se do pećine Medvednica u kojoj smo pronašli i dark room. No, s obzirom da su na izletima zabranjene avanture, nastavili smo brzo prema dolje i 500 Horvatovih stuba spustilo nas je do potoka gdje smo tražili rakove, koje smo samo slikali pa vratili u potok, pa smo onda opet krenuli gore uzbrdo strmom stazom prema Sljemenu. Cijelim putem uživali smo u plodovima jeseni koje su neki od nas neumorno slikali. Gljive, cvijeće, razne bobice, mahovine, kukci, smeđi listovi i krošnje drveća, trave, travke i travčice... Jesen je stigla.






Ispod Sljemena odmorili smo kraj drvene kućice u kojoj smo se osvježili pićem. Vrijeme je prošlo tako brzo, a s obzirom da se približavala noć nismo stigli supustiti se do Medvedgrada kojeg smo namjeravali posjetiti jer se tamo održavala manifestacija Srednjovjekovni dani na Medvednici. Šteta, baš smo misli učini je gay-friendly događajem sretan

U Gračane smo se spustili Lojstekovom stazom preko doma Runolist. Taj nas je jednostavan put doveo do grada na mjestu točno iznad tunela. U gradu smo bili točno po planu u 19 sati.

Bio je ovo još jedan dobar izlet. Ovaj put na izletu je sudjelovalo 10 nas + jedna četvernonožna planinarka koja nas je uveseljavala cijelim putem. Dvojica su se prvi put penjala, nisu se pretjerano žalili. Očito im je bilo dobro. A jedan od nas prvi put se uopće pridružio društvu, preživio je i nas i planinarenje i nadamo se da ga vidimo opet, i da se svi vidimo opet svi na nekom sljedećem izletu u još većem broju.


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se