24

utorak

travanj

2012

Rusov pohod 2012

Izvještaj sa Rusovog pohoda na Medvednicu 21.04.2012. (JV)



Kada je Antun Željko Matišin-Rus uz pratnju svojih planinara iz planinarskog društva "Nikola Tesla" krenuo u osvajanje vrhova Medvednice nije ni slutio u kakovo će to pentranje izrasti 20 godina kasnije. A ove godine po prvi puta na Rusovom pohodu sudjelovalo je i naše planinarsko društvo "Uroboros".




Sakupljanje pentrača na parkiralištu kod potoka Bliznec bilo je impresivno. Jedan dio naše vrle skupinice odlučio se za kupovinu iskaznice i sakupljanje memorabilija, dok se drugi dio, lucidniji rekao bih, odlučio za pronalazak birtije! Već tada došlo je do određenih teškoća jer smo poput pravih planinara predali vodstvo najupučenijoj osobi koja nas je naravski odvela u suprotnom smjeru od birtija pa smo se morali vraćati. Ali to je neka druga priča koju ovdje ne treba spominjati i djelom je zatvorena za javnost! Točka.

Drugi dio skupinice otišao je pljunuti 30 kuna na karticu za žigiće i stereotipne komentare članice PD "Ah, dečki baš šteta što ovdje nema dovoljno mladih cura". Obzirom da među nama nije bilo pripadnika L ili Bi populacije nije baš bilo tragično što nije bilo cura! LBT sramite se! I javite se!

Penjanje prema Njivicama počelo je standardno, uspon, uspon, uspon te još malo uspona! Možda čak ne bi bilo ni toliko naporno da hiperaktivci nisu nabili tempo toliko da su neki članovi već nakon 30 sekundi doživjeli epifaniju i direktni susret sa svevišnjim! Njivice prvi odmor (blaženstvo) i lupanje štambilja na kartice uz nalukavanje ostalih koji su milili oko nas. U svakom slučaju niš zabavno osim ponekog tipa koji trći uzbrdo ili nizbrdo. Ah, ta deca! Žvakanje tuđe sirnice/pince i čikanje par pljuga definitivno je bilo osvježavajuće za većinu nas!

Hunjka je bila sljedeći cilj! Nakon 20 minuta sjedenja na drvenim klupicama krenusmo put Hunjke uz standardno pentarnje i borbu s vukovima na anfetaminima koji jurišaju naprijed! Nakon nekoliko moždanih i srčanih udara izvalili smo se na suncem okupanoj livadi Danjki. Na suncu je bilo vrlo sunčano i to je grijalo naša povremenim sjevercom ohlađena tijela. Standardna spika na odmoru i zdrave navike nekih članova morale su se ispoštivati. Duhanska je industrija u krizi i treba joj pomoći! Danjka pa Hunjaka i blagoslovljena pita od sira i bučnica i pita od šumskog voća te ostale delicije i naravno piva osnažiše nas u potpunosti.

Nakon višesatnog glasanja o nastavku puta prema Sljemenu odlučismo se za Sljeme. Put do Sljemena začuđujuće lagan i brz. Biciklisti koji prolaze pored tebe kao na Jarunu i ugražavaju tvoju sigurnost su neka druga priča. Zakaj se ni jedan nije zaletil u mene, sudbo kleta!?

Sljeme, runolist, kiša, dirindaj. Stigavši na Sleme od sunčana vremena iznenada nasta kiša koja nas je potjerala prema domu „Runolist“ gdje su ostali planinari slavili završetak ture i lupali žigove, uzivali u ritmu muzike za ples i gužvi poput tramvaja u 7 sati izjutra. Naravski svi su mirisali na YSL i na razglasu je bila Rihanna. Velika disko kugla palila je i žarila s plafona! Zapravo gurali smo se kroz vlažnu gomilu natopljenu kišom i znojem, kakvi smo bili i mi sami. Pokušali naći mjesto za stati i malo se zagrijati. U zraku je bilo oko 10% kisika i uz dirindaj neke grupe mladići u pedesetima i dame uživali su u delicijama. Bio je to kraj! Krenuli smo kući. Proljetni pljusak je stao. Sunce.


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se