Gagh
26.07.2004., ponedjeljak
Uspon i pad
|
Doktor Aljoša je bio nadasve cijenjen član svoje seoske zajednice. Piliće, patkice, guskice, pršute, rakiju i vino, koje je dobijao od svojih suseljana na poklon prilikom raznih intervencija ili posjeta, dugi je niz godina pohranjivao u svoj stari podrum. Tih se finih namirnica prilično nagomilalo jer je Aljoša bio zakleti vegetarijanac i antialkoholičar. Kada u podrumu više nije bilo mjesta gospodin doktor je odlučio proširiti svoj posao pa je otvorio krčmu koju je jednostavno nazvao “Kod Doktora”. Biznis mu je od prvoga dana odlično krenuo. Isti oni ljudi koje je svojevremeno porađao, liječio od bubuljica, raka ili zapetljaja crijeva, sada su dolazili u njegovu krčmu i za skupe se pare gostili istim onim specijalitetima koje su mu nekad bili poklonili. Nitko se nije zabrinjavao zbog tog novog, pomalo bizarnog načina obrtanja kapitala. Ljudi su slasno mljackali mesinu sočno ju zalijevavši raznim vrstama rakije. U krčmi je svako veče bilo živo, a zabava se često znala protegnuti do ranih jutarnjih sati. Zahvaljujući tome u selu su ljudi postali mnogo bolje raspoloženi i doktor više uopće nije trebao nikome prepisivati tablete za smirenje. Također je naglo porastao i broj trudnoća jer se na pomenutim feštama znalo pojaviti i velikih ljubavi koje bi bile neposredno konzumirane. Loša posljedica postojanja krčme “Kod Doktora” bio je nagli porast broja oboljelih od gastritisa i ciroze jetre, ali to nikoga nije brinulo jer je lječilište za te bolesti bilo u obližnjem gradu pa su ljudi bili sretni kada bi mogli, uz besplatno liječenje, tamo obaviti i kupovinu. I tako je sve bilo divno i krasno sve do jednog kobnog dana. Toga kobnoga dana doktor je shvatio da u njegovom podrumu nema više ni mrvice hrane, a ni kapljice rakije. Doktoru je bilo grozno, ali što je tu je. Odlučio je zatvoriti krčmu. Selo je bilo preneraženo. Ljudi su iz večeri u veče besciljno bauljali ulicama. Bili su živčani, frustrirani, gladni i nadasve žedni. Ogovaranja su slijedile tučnjave, silovanja i krađe, a vrhunac katastrofe je došao jedne subotnje večeri kada je svinjogojac Borivoj sjekirom ubio vinara Stipu jer mu ovaj nije htio u zamjenu za njegovo omiljeno svinjče Luciju dati demižon vina. Cijelo selo je bilo na nogama. Doktor je te iste noći, pošto je potpisao smrtovnicu, potpuno posijedio. To je seljanima bio znak. Okupili su se na glavnom trgu držeći u rukama baklje i kamenje. Gomila se kotrljala prema doktorovoj kući uz prijeteći žamor. Onaj među njima koji nije nikada zgriješio bacio je prvi kamen. Doktor je u polusnu provirio kroz razbijen prozor. U facu mu je doletio drugi kamen i onda je počelo pljuštati. Kamenje je padalo posvuda. Netko je potpalio i vatricu. Doktor je izjurio iz kuće i počeo bježati glavnom gradskom ulicom prema moru. Gomila je krenula za njim mlatarajući vilama, psujući, proklinjući i mrmljajući nešto o sotoni. Vatrica koja je zahvatila doktorovu kuću prilično se razbuktala. Glupa svjetina (svjetina je uvijek glupa) zaboravila je na sitan detalj: doktorova kuća nije bila samostojeća, već u nizu u središtu sela. Požar se uskoro proširio na susjedne kuće, a u idućih nekoliko desetaka minuta plamtjelo je cijelo selo. Svjetina je satjerala doktora u more, a onda je netko primjetio požar. Dok su se seljani snašli od njihovog je sela ostala samo hrpa pocrnjelog kamenja. Doktor se snašao brže, otplivavši u Australiju i otvorivši tamo privatnu praksu. To je bio definitivan kraj jednog malog pitoreskonog sela i početak svjetske karijere jednog poduzetnog doktora. Kraj Brač, Supetar, Ponedjeljak, 26.7.2004. |