Dinajina svijest o pokretu

petak, 22.09.2017.

Bili smo u muzeju Anđela...



Bili smo u Muzeju Anđela... kazivali poeziju... čuo se romor vremena, muk dolazećeg ekvinocija... osjetih...




Jesen se raširila svodovljem neba. Prosipa zlaćani sjaj u krošnje pred našim prozorom. Promatram nestajanje smaragdnog znakovlja ljeta. Lutam koridorima sjećanja. Moje doba je uvijek počinjalo pucketanjem suhog lišća. Ubrizgana uzdahom rođenja jesen u meni bdije smirajima, blagošću boja i mirisom pečenog kestenja. Na stazama zbilje osluškujem sonatu snova. Slijedim njenu tišinu nestajanja u snu do ponovnog rađanja u budnosti.
Sjaj prohujalih dana se zrcali u njenim suzama. Oplakuje li ona umiranje cvijeća u perivojima, tuguje li i ona za razrušenim kulama od pjeska koje gradismo na žalu ljeta, za neostvarenim željama i nedosanjanim snovima pod kišom zvijezda. Prebrzo je prošlo vrijeme ludovanja na pješčanim plažama. Ostale su uspomene pohranjene u osjećanjima, u psalmu ljubavi koji šaputasmo kao blagoslov sreći.
Dotaknula nas je sjeta umiruće i rađajuće ljepote, pretakanje jedne u drugu. Događa se smjena uzbuđenja. Iz mahnitosti ljetne vreline uranjamo u blagost jesenje svježine. Iščekujemo krštenje mladog vina i slavlje boga dobrog raspoloženja. Apolono- dionizijska stvarnost se obznanjuje u titrajima uma. Koračamo sretni putevima umijeća našeg vremena.

Dijana Jelčić… „Mostovi pod kojima se budim“





U bonaci anđeoske tišine privid dalekih halkionskih dana. Bjes i milosrđe bogova, metamorfoza ljubavi u srcem odapet let vodomara. Povratak plejada na sjeverno nebo i uron u vrijeme blagosti, u punoću spokoja.

Jesen nam daruje mekani sag požutjelog lišća po kojem bešumno koračamo ka snijegovima. znam… u dugim zimskim noćima ćemo tražiti bisere… izgubljene djeliće prohujalog ljeta… u olupinama školjki slušati poeziju mora…

Osluškujemo odlazak naglog ljeta i tišinu dolazećeg smiraja…

jesen se obznanjuje rapsodijom boja i sonatom mjesečeva srebra…

jesen u kojoj sam rođena…
jesen u kojoj smo vjenčani…
jesen u kojoj prođosmo kroz Scilu i Haribdu…
jesen pod krošnjama razgranatog vremena
jesen u kojoj tihujemo život i živimo san…

Dijana Jelčić





Oznake: varaždin, muzej anđela, poezija
- 08:48 - Komentari (12) - Isprintaj - #

0

Pokret počinje u glavi, a ne u mišićima

  • manu propria kineziterapija je koncept izrastao iz moje misaone slike o univerzum misaono-osjetilno- osjećajnog u meni i postao moja misaona slika o "savršenoj" kineziterapiji. U mojoj ideokinetčkoj slici kineziterapeut služeći se svojim teoretskim znanjem i svojim radnim iskustvom svojeručno pronalazi, dijagnosticira i obrađuje funkcionalne promjene pacijentovog sustava za pokretanje, učeći ga četverodimenzionalnom samopoimanju, četverodimenzionalnoj samostabilizaciji da bi ga kasnije usmjerio u četverodimenzionalu samomobilizaciju.

Linkovi

svaki posjet me veseli




  • Ihre Partner für einen schönen Carport Gewa.de !