Marketing
Bili smo u muzeju Anđela...
Bili smo u Muzeju Anđela... kazivali poeziju... čuo se romor vremena, muk dolazećeg ekvinocija... osjetih...
Jesen se raširila svodovljem neba. Prosipa zlaćani sjaj u krošnje pred našim prozorom. Promatram nestajanje smaragdnog znakovlja ljeta. Lutam koridorima sjećanja. Moje doba je uvijek počinjalo pucketanjem suhog lišća. Ubrizgana uzdahom rođenja jesen u meni bdije smirajima, blagošću boja i mirisom pečenog kestenja. Na stazama zbilje osluškujem sonatu snova. Slijedim njenu tišinu nestajanja u snu do ponovnog rađanja u budnosti.
Sjaj prohujalih dana se zrcali u njenim suzama. Oplakuje li ona umiranje cvijeća u perivojima, tuguje li i ona za razrušenim kulama od pjeska koje gradismo na žalu ljeta, za neostvarenim željama i nedosanjanim snovima pod kišom zvijezda. Prebrzo je prošlo vrijeme ludovanja na pješčanim plažama. Ostale su uspomene pohranjene u osjećanjima, u psalmu ljubavi koji šaputasmo kao blagoslov sreći.
Dotaknula nas je sjeta umiruće i rađajuće ljepote, pretakanje jedne u drugu. Događa se smjena uzbuđenja. Iz mahnitosti ljetne vreline uranjamo u blagost jesenje svježine. Iščekujemo krštenje mladog vina i slavlje boga dobrog raspoloženja. Apolono- dionizijska stvarnost se obznanjuje u titrajima uma. Koračamo sretni putevima umijeća našeg vremena.
Dijana Jelčić… „Mostovi pod kojima se budim“
Sjaj prohujalih dana se zrcali u njenim suzama. Oplakuje li ona umiranje cvijeća u perivojima, tuguje li i ona za razrušenim kulama od pjeska koje gradismo na žalu ljeta, za neostvarenim željama i nedosanjanim snovima pod kišom zvijezda. Prebrzo je prošlo vrijeme ludovanja na pješčanim plažama. Ostale su uspomene pohranjene u osjećanjima, u psalmu ljubavi koji šaputasmo kao blagoslov sreći.
Dotaknula nas je sjeta umiruće i rađajuće ljepote, pretakanje jedne u drugu. Događa se smjena uzbuđenja. Iz mahnitosti ljetne vreline uranjamo u blagost jesenje svježine. Iščekujemo krštenje mladog vina i slavlje boga dobrog raspoloženja. Apolono- dionizijska stvarnost se obznanjuje u titrajima uma. Koračamo sretni putevima umijeća našeg vremena.
Dijana Jelčić… „Mostovi pod kojima se budim“
U bonaci anđeoske tišine privid dalekih halkionskih dana. Bjes i milosrđe bogova, metamorfoza ljubavi u srcem odapet let vodomara. Povratak plejada na sjeverno nebo i uron u vrijeme blagosti, u punoću spokoja.
Jesen nam daruje mekani sag požutjelog lišća po kojem bešumno koračamo ka snijegovima. znam… u dugim zimskim noćima ćemo tražiti bisere… izgubljene djeliće prohujalog ljeta… u olupinama školjki slušati poeziju mora…
Osluškujemo odlazak naglog ljeta i tišinu dolazećeg smiraja…
jesen se obznanjuje rapsodijom boja i sonatom mjesečeva srebra…
jesen u kojoj sam rođena…
jesen u kojoj smo vjenčani…
jesen u kojoj prođosmo kroz Scilu i Haribdu…
jesen pod krošnjama razgranatog vremena
jesen u kojoj tihujemo život i živimo san…
Dijana Jelčić
Post je objavljen 22.09.2017. u 08:48 sati.