Tinns

Znate li zašto je dobro kada zapišete nešto upravo u trenutku kada mislite o tome, kada to osjećate?
To ti ostaje kao uspomena na neki trenutak, koji lako možeš obnoviti. Možeš vidjeti točno kako si se osjećao.
Sada mi je palo na pamet, kako razmišljamo ?
Netko će razmišljati o logičnosti nekog postupka, a ja ću vjerojatno više razmišljati o osjećajima koji su naveli na taj postupak.
Kada počnem razmišljati na ovaj način, onda mi misli samo lete i ruka leti, i ne primjećujem kako prolazi vrijeme.

MIROSLAV KRLEŽA
ČEŽNJA
«Događa se to u jesenskoj noći kada pada kestenje po asfaltu i kada se čuju psi u daljini, i kada se tako neopisivo javlja čežnja za nekim tko bi bio dobar, naš, bliz, intiman, drag, i kome bi mogli pisati pismo. Ispovijedali bismo mu sve što leži u nama.»

Sada mi dani nekako samo teku. Ponedjeljak, utorak, srijeda, četvrtak. Svaki dan... po cijeli dan u školi. Pripremanje predavanja i onda, jako rano idem spavati.
Škola, pripreme, kontrolne, programi, sastanci... jesti nešto, spavati. Sve u svemu, preživjeti, ili proživjeti ili... pregurati vrijeme. Uvijek je u ovo doba sve zgusnuto!
A kada pišem, onda počnem razmišljati. I što više pišem, to mi više misli dolazi na pamet.
Mislim, dakle postojim. Kad počnem pisati, nikada ne znam o čemu ću pisati. Ja jednostavno počnem razmišljati. Smislim možda prvu rečenicu, a onda ona dalje povlači ostale. I zato je to što napišem dugo, a vjerojatno je malo rečeno...
Inače, ponovo sam prilično zaokupljena knjigom «Prorok». Oduševljava me. Svakim trenom sve više. Puno puta sam pročitala već neke stvari koje su mi se svidjele.
Pisac je Halil Đubran (Kahlil Gibran). Rođen je 1883. godine kod Beiruta, u Libanonu. Zadivljuju me njegovi stavovi i njegova razmišljanja o životu, o ljudima, o svemu. Jednostavno, divim mu se. Bio je pjesnik i slikar.
Slušajte što kaže o razgovoru.

«Razgovarate kad više niste u miru sa svojim mislima;
I kad više ne možete izdržati u samoći srca,
Živite na svojim usnama, a glasnost biva zabava i razbibriga.
I u mnogom vašem razgovoru mišljenje je napol ubijeno.
Jer, misao je ptica prostora, i u krletki riječi
može doista raširiti krila, ali ne može letjeti.
A ima ih koji razgovaraju, te, ne znajući i bez predumišljaja, otkrivaju poneku istinu koju sami ne mogu razumjeti.
A ima ih sa istinom u sebi, ali je ne izgovaraju riječima.

A, slušajte što kaže o ljubavi.

Kad te ljubav zove, slijedi je,
premda su joj putovi tvrdi i strmi.
A kad vas krila njena ponesu, predajte joj se,
premda vas mač skriven u njezinim perima može raniti.

Jer kao što vas ljubav kruni, tako će vas i razapeti.
Jer koliko vam pomaže da rastete,
toliko vas i potkresava.

Ali ako u svojem strahu budete tražili
samo ljubavni mir i ljubavni užitak,
bolje vam je da pokrijete golotinju svoju
i odete s gumna ljubavi.
U svijet bez godišnjih doba, gdje ćete se smijati,
ali ne punim smijehom,
i gdje ćete plakati, ali ne svim svojim suzama.
Ljubav ne daje ništa osim sebe
i ne uzima ništa osim sebe.
Ljubav nema ništa niti se ona može imati;
jer, ljubav je dovoljna ljubavi.
I ne mislite da možete upravljati putem ljubavi,
jer ljubav, vidi li da ste vrijedni toga,
upravlja vašim putem.

Ali, ako ljubite i svakako morate imati želja,
neka vam ovo budu želje:

Upoznati bol od prevelike nježnosti.
Biti ranjen vlastitim razumijevanjem ljubavi:
i krvariti s veseljem i radosno.
Probuditi se zorom krilata srca
i zahvaliti za još jedan dan ljubavi;
smiriti se o podnevnoj uri i razmatrati ljubavni zanos;
vratiti se s večeri kući sa zahvalnošću;
i onda zaspati s molitvom za ljubljenog u srcu
i s pjesmom zahvalnicom na usnama.»

Dosta sam vas mučila za sada...