30
ponedjeljak
srpanj
2007
Sanjala sam....
”Sanjao sam
E kako ulaziš u moju pjesmu
Ulaziš prosto ko u svoju baštu
Pod pazuh dolijeću ti lastavice
Ja pjevam bijela mi krila rastu
Al’ više me ne boli....
Sanjao sam
E kako s anđelima jedeš trešnje
I kako anđeli na mene liče
I kako šapućem u tvoje krilo
Rađaj mi djecu kao kolačiće
Al’ više me ne boli...”
Bijelo dugme
San prvi....
Dobivam neku reklamu-časopis u kojoj su označeni neki proizvodi i članak o Parizu.
Zove me i traži me da idem s njim u Pariz.
Da je malo proučavao i shvatio kako je Pariz predivan i kako sad vidi da sam morala uživat tamo.
Želi sa mnom ići tamo i uživati.
Kažem mu da mi je lagao i kako da sad nakon svega idem s njim tamo?
Kaže mi da nije važno šta mi je lagao, da želi da stvari budu kao prije, da želi uživat sa mnom, biti opet sa mnom, da želi ići u Pariz.
Kažem mu opet da mi je lagao.....
San drugi....
Opet radim u firmi gdje sam ga upoznala.
Tamo je sve drugačije.
Vozim se autobusom na posao, gledam kroz prozor.
Najednom stojim vani pored ceste, oko mene samo livade. Razmišljam kolko je već prošlo od kad je umro?
Dvije, tri godine?
Kolko ga već nema?
Nije umro ali svima je rečeno da je umro kako bi se mogao povuć iz posla zbog svojih zdravstvenih problema.
A možda i je umro. Nema ga kolko ono? Dvije, tri godine???.....
Srećom budilica zvoni....mogu prestat sanjat ga.
Ne znam zašto mi dolazi u snove.... ako ga nema u javi ne želim ga ni u snovima....
Ne želim da više boli.....
komentiraj (2) * ispiši * #
24
utorak
srpanj
2007
Crveno je crveno!!!!
Crveno je pod brojem 48 TU DU liste!! ;))))
Da imam ga!
Imam HP knjigu..zadnju... i neću vam reči tko je preživio a tko je umro. Makar su već na svim mogućim TV postajama pametnjakovići to izlajali!
(posebne čestitke RTL-u na toj gluposti-BRAVO!!!!)
kao što ste mogli i vidjeti/čitati u petak na subotu u noći skupilo se hrpetina ljudi koji su svi strpljivo čekali otvaranje Algoritma i kupovinu nove, sedme, zadnje knjige o malo čarobnjaku Harry Potteru.
Ja sam se pred Algoritmom pojavila "tek" oko 11.50 iako sam u 11 prolazila ali rekoh neću, još je prerano.
Stala sam u red taman na početku Bogovićeve, tamo kod Ghetaldusa.
I odbrojavanje je započelo.
Svakom minutom red se povećavao. Oko pol 1 nisam niti vidjela više gdje red završava a tolko luda nisam bila da se odem prošetat da to istražim i usput izgubim svoje mjesto.
U redu su većinom čekali mladi-tipa od 14 pa do khmkhm godina.
Fotoreporteri su se vrzmali okolo, fotići su škljocali a kamermani s mikrofonima su se unašali u facu. Da, i meni isto.
Gee-zanima me tko je te ljude uopće slao na teren?
Potpuno neinformirani, vrlo neprofesionalno pokušavali su izvuć koju izjavu.
Došlo mi je da frajeru otmem i mikrofon i kameru i pokažem mu kak se radi dobra reportaža!
Čekanje smo prikratili (bilo nas je malo više u grupici ;) razgovorom sa tetama iz Red Bulla koje su nam fino dale napitak for free (skoro pa nevjerojatno!) -voljela bih reči da sam ga napokon probala ali eto bio mi je preeeeehladan a teta ga je otvorila pa ga nisam mogla spremit za kasnije. Samo sam ga dalje proslijedila na konzumiranje (šteta).
U 01.01. vrata Algoritma se napokon otvaraju, ljudi počeli vrištat (da, da i to se dogodilo), stampedo je nastao...redari su puštali grupu po grupu unutra-jedna grupa unutra druga van i tako redom.
Nakon možda 5 minuta dodatnog čekanja napokon ulazim i ja u knjižaru, odlazim u podrum, uzimam knjigu, stanem u red, otvaram zadnje stranice i...ok sad znam tko je živ i mogu na miru zaspati;)
Na blagajni dobivam majicu gratis (da, da to je razlog zašto sam išla ponoći čekati knjigu), odlazim van, odlazim doma, legnem u krevet i počinjem sa prvim poglavljem...
(bolje da vam ne pričam kak sam cijeli vikend bila neispavana zbog čitanja ;)
Glavno je da ga ja imam.. :))))
komentiraj (8) * ispiši * #
20
petak
srpanj
2007
HP :))))
Ne, ne mislim na HP-ov laptop koji bih drage volje imala...
Ne, ja mislim na Harry Pottera!
Danas tj. sa petka na subotu u noći u 01.01 uAlgoritmu počinje prodaja zadnje knjige o malom čarobnjaku Harry Potteru.
I pitate se gdje će Tibica biti?? Ha??? ;)))
paa recimo da ću ja biti jedna od onih ziks( užasno veliki broj-op.a. ;) čudaka koji će stajat pred Algoritmom i čekat da se otvori kako bi dobii svoj primjerak duuuugo očekivane knjige;)
Oooo daaaaaaa...
Noćas će biti jako malo sna jer naravno da ću knjigu odmah počet čitati...
Je da sutra ujutro se moram dignut u cca 7 ujutro i odvest Čupavca do Bundeka dok je hladovina da ga prošećem kak spada ali nema veze! Ja po knjigu idem a Čupavac mora dobiti svoju šetnju pa makar ja kasnije cijeli dan kunjala!
Još samo 8:42:34!
Let the count down begins....
(sad sam ispala toootalno djetinjasta-hihihihi)
komentiraj (1) * ispiši * #
17
utorak
srpanj
2007
I've had a time of my life...
Now I've had the time of my life
No I never felt like this before
Yes I swear it's the truth
and I owe it all to you
'Cause I've had the time of my life
and I owe it all to you
I've been waiting for so long
Now I've finally found someone
To stand by me
We saw the writing on the wall
As we felt this magical
Fantasy
Now with passion in our eyes
There's no way we could disguise it
Secretly
So we take each other's hand
'Cause we seem to understand
The urgency just remember
You're the one thing
I can't get enough of
So I'll tell you something
This could be love because
I've had the time of my life
No I never felt like this before
Yes I swear it's the truth
And I owe it all to you
With my body and soul
I want you more than you'll ever know
So we'll just let it go
Don't be afraid to lose control
Yes I know what's on your mind
When you say, "Stay with me tonight"
Just remember
You're the one thing
I can't get enough of
So I'll tell you something
This could be love because
I've had the time of my life
No I never felt like this before
Yes I swear it's the truth
And I owe it all to you.
by: Bill Medley and Jennifer Warnes
Pa da nastavim u revijalnom tonu prije povratka “putopisima”…
Vjenčanja…
Kome to uopće treba?
U zadnje vrijeme puno ljudi oko mene se žene, udavaju, rade svadbe. I svi se živciraju i vesele u istom trenutku.
Ja sam izjavila da se neću udavati. I najvjerojatnije niti neću. Zašto? Ne znam.
Mislila sam da sam našla osobu s kojom bi jednog dana mogla počet živjet skupa bez obzira da li ćemo se vjenčat ili ne.
To je ionako samo potpis na papiru.
On je govorio da mi imamo zajedničku budućnost i kako je ispadalo mi bismo se jednog dana trebali vjenčat.
Bar je tako ispadalo prema onome što je on pričao.
No onda je sve otišlo k vragu.
Zašto? Nemam pojma.
Ja nisam očekivala da će me ove godine ženiti. Pa niti slijedeće.’Ko zna možda niti one iza.
Ja sam samo htjela uživat u vezi i imati nekoga tko me voli i koga ja volim.Ne, pardon, obožavam.
A vjenčanje i sve to nije niti bilo važno.
No lagala bih kad bih rekla da nisam zamišljala kako bi to izgledalo.
Na početku veze rekla sam sama sebi da neću ništ forsirati.
Kak će biti bit će, kolko će trajat trajat će a ja ću pokušat uživat kolko god ću moći.
Da, to je bio plan, totalno neuspješan.
U kratko vrijeme zaljubila sam se preko ušiju, sve sam podredila dragom i bila presretna kad je našao u svom pretrpanom rasporedu vremena za nas.
I na početku je bilo sve ok i sve baš kako treba.(ok sa trzavicama kao i u svakoj vezi ali svejedno jako lijepo).
I onda je jednog dana nešto spomenuo kad/ako me bude ženio…I meni je bio upitnik iznad glave.
Ženio? Hmmmm… zanimljivo…
Nije da se ne bi udala za njega ali nisam razmišljala do tad o toj mogućnosti jer nisam htjela ništ kak bih ja rekla zacoprati, ureknuti.
Rekoh kak će biti biti će…
I onda sam sama sebe uhvatila kako razmišljam o tome danu. Kako će dragi izgledati i samo pomisao na njega u odjelu...uuuuhhhh...prekhmkhm savršeno!
O tome kako bih ja izgledala nisam razmišljala. Niti sam razmišljala kakav bi jelovnik bio ili kakvi bi tanjuri ili aranžmani bili na stolu ili bilo što o čemu budući mladenci trebaju razmišljati... sve je to u biti bilo nevažno.
Jedina važna stvar o kojoj sam razmišljala je bio poseban poklon njemu na svadbi.
Htjela sam mu pokloniti nešto što će pamtiti cijeli svoj život, što će mu taj dan urezat u sjećanje kao poseban dan.
Dan kad je njegova Tibica napravila nešto poskrivečki, nešto što u biti nebi bilo lako izvesti, samo da mu pokaže kolko ga voli i da ga iznenadi.
U mislima sam mogla vidjeti kako se je iznenadio, kako mi je prišao privukao me k sebi i s takvim žarom poljubio i samo se smješkao...Sretan i pored mene....
No do toga neće doći...on je tako odlučio....moj Lunjo nije više tu....ne želi biti....
I ja se neću udavati....
I had a time of my life...naglasak je na” had”....ne želim više s nikim to proživljavati….ne želim za nikog više zamišljat taj savršeni dan…to previše boli....
Ma polomite mu bagrenje....
A joooooj….
Da malo pojasnim svoj post-on nije “kukanje” na to da li ću se udat ili ne, nije niti strah da se hoću/neću udati niti to da li ja jesam za udavanje ili ne…
Post je o snovima koji su prekinuti, o nadanjima koja su ugašena i o snu koji je pregažen... post je o nečemu šta je moglo biti a neće….
Post je o Lunji….
komentiraj (7) * ispiši * #
16
ponedjeljak
srpanj
2007
Ne, ja nisam Julija Roberts..
Jučer sam bila sa frendom na kavi.
Nakon valjda godinu dana napokon smo sjeli na jednu brzinsku.
Razlog: poziv u svadbu!
Crnog poznajem više od polovice svog života.
Bilo je mjeseca pa i godina da se nismo niti vidjeli niti čuli pa opet nije prošao niti dan da nismo zajedno vani trošili bogu dane.
Na kraju osnovne smo se upoznali. Počeli se družiti pa onda mali prekid. Pa opet se par puta vidjeli pa opet godinama ništa.
I onda se jednog dana sreli vani sa psima. Pogledali se, rekli bok-bok i nastavili šetat zajedno kao da smo se zadnji put vidjeli prije dan-dva a ne prije kojih 3-4 godine.
I tako smo jedno vrijeme bili nerazdvojni prijatelji.
I onda su krenli dečki s moje strane a cure s njegove i opet smo se nekako udaljili. Ali niti u jednom trenutku nisam posumnjala da ga trebam da ne bi bio uz mene. Isto tako mislim da i on zna da u svakom dobu dana ili noći ako treba moju pomoć samo treba nazvati.
I tako prošle godine u prolazu mi je dobacio da ove godine imam jednu svadbu na kojoj se moram pojaviti. Da se on i njegova draga napokon žene!
Bila sam presretna! Baš mi je drago zbog njih jer su mi tako dragi a i čini mi se da si baš pašu.
Otišla sam tada dalje šetat svog Čupavca i sinula mi je jedna davno potisnuta misao-pakt koji sam sklopila sa Crnim:
ako se ja do 30-e a on dakle do 33-e (jer je nešto manje od 3 godine stariji od mene) ne udamo/oženimo onda ćemo se ženit jedno za drugoga.
Bila je to fora naravno iz filma ”Moj dečko se ženi” koja je nama bila tak gubica da smo se jedno ljetno popodne zekali na nju dok smo pričali o tome kad bi se tko htio vjenčat.
Znam da sam tada rekla da bih htjela da je datum 14.08. i da ne bi htjela onu klasičnu svadbu sa 200 uzvanika jer mi je to bezeveze.
Ne sjećam se šta je on pričao za svoju svadbu ali znam da smo sklopili taj pakt i dobro se nasmijali toj ”gluposti”
Prošle godine kad mi je rekao da se ženi sjetila sam se tog pakta.
Kad sam ga slijedeći put vidjela rekla sam mu da me je malo ”razočarao”-kak mi je mogao to priredit prije 30-og rođendana?? :))))
Samo smo se na to nasmijali i rekao mi je da se začudio kak odmah nisam reagirala na vijest o svadbi. Da se i on sjetio tog pakta.
I tako je jučer došao dan kada su me njih dvoje golupčića došli pozvat na svadbu.
Baš su sretno izgledali i s takvim oduševljenjem pričali o tome što ih čeka.
Drago mi je da je Crni našao osobu s kojom želi provest svoj život.
Drago mi je i da su mene pozvali na uveličavanje tog dana.
I ne, neću se igrat Julije Roberts – nek se „moj dečko” slobodno oženi ;))))
komentiraj (6) * ispiši * #
14
subota
srpanj
2007
Damn…I don’t like it…
Evo i danas sam zapela na jobu.....
Ili to ili ostajanje prek tjedna do ko zna kad.
Rekoh da ne mogu više tako. Rekoh da ili će se mijenjat stvari ili ja odlazim.
Rekoh. Ne porekoh.
Kako ljudi sve rade samo da se ne bi neke stvari doznale.
Evo rekla sam da ako se stvari ne počnu mijenjat oko mene da ću problem sdresirat na višu distancu.
Ako nit viša distanca to ne riješi da ja odlazim.
I to ne ono sa mjesec - dva dovršavanja posla.
A ne.
Odmah.
Isti trenutak.
(sad bi netko bio ponosan na mene...ali nekog nema....)
Rezultat-pa ne može se to tak brzo, za to treba vremena ali eto nešto ćemo smisliti.
Mene to ne zanima.
Hoću promjenu odmah i sada.
Rezultat-razmislit će šta može odmah a ja nek samo kažem šta mi treba za olakšavanje problema. (Čak i laptop mi se sad nudi da ne moram dolazit u firmu nek da mogu i od doma raditi ako je baš nešt jako hitno-kao da je meni cilj da radim još i doma! Moš si mislit)
Sad bi sve dali. Samo da ne odem.
Mene obećanja više ne zanimaju.
Hoću akciju.
Nema akcije bit će reakcija.
La-Pa-Pa!
komentiraj (2) * ispiši * #
10
utorak
srpanj
2007
I'm like a bird....
Ili bih bar to htjela biti…
Možda mi se ne bi desilo ono što mi se jutros desilo!
Da li vam se nekad desilo da se ujutro probudite i jednostavno se ne želite dignut iz krevete i ići na posao? Meni se to dešava gotovo svaki dan.
Zazvonila mi je jutros mobile-budilica 20 do 7. Čula sam vani kako kiša pada i kako grmi negdje u daljini. Rekoh ma još samo par minuta...kao i svakog jutra...
Oko 7 sam se naokon ”udostojila” pomaknuti u krevetu i počet razmišljat da se ekšuli još danas i dignem iz kreveta. Ili možda da javim šefu da mi nije dobro pa da ostanem u krevetu?
Hmmmmmmmmmmm koja dilema za mene...ići na posao ili ne?
Mislim bolji odgovor bi bio ne ali kolko bi me tek onda posla dočekalo...ma ipak sam se odlučila spremit i otići.
Vani kiša lijeva (a ponekad i desna!) ja sjedam u auto i gle cd u autu je opet proradio! Jeeeeeeeeeee!!!!! Možda ipak neće biti loš dan!
Pjevušim si, ok ajd derem se iz sveg svog jutarnje-promuklog glasa na 3 pjesme, polako dolazim na parking, parkiram, uzimam torbu,vrečicu sa klopom i kišobran i idem prema uredu.
Eh da....
Tu dolazimo do dijela da sam očigledno ustala na krivu stranu noge danas ili se nisam pogledala u ogledalo jer da jesam ne bi svoj lik zamjenila nekom tamo ptičicom koja flaja okolo naokolo pa makar i po kiši!
Ulazim ja u zgradu fali mi još korak-dva do stepenica i viiiiiihuuuuuiiiii Tibica letiiiiii!!!!!!!!!
Tibica padaaaaaa!!!! Tibica auch,auch, joooj, jaoooo, buba,buba..auch...
Tresnula sam po podu ko idiot. U biti ajd tresnula sam ko neki početnik u klizanju ali opet ko profić jer sam uspjela izbjeć zamku da tresnem na leđa i udarim glavom.
Ne, ja sam tresnula bočno, natukla jako nogu(od moje cijenjene stražnjice do koljena ali bočna vanjska strana), gležanj i naravno ruku koja je odmah dobila krvni podjlev-jupiii nove masnice(kao nemam ih dovoljno ovak i onak).
Odmah sam se digla, malo odstajala na mjestu izigravajući valjda gljivu na oporavku i laganim korakom nastavila koračat prema uredu!
HA! Ozljeda na radu!!!!!!!!!!!!!!!
Mislite da je itko uzeo to u obzir???? NIJE!!!!
To što ja nemogu sjedit normalno, to što mene čas grije jako bubana strana pa opet u drugom trenutku buba bubana strana to nikog ne zanima. Ne, zanimljivo je smao da ja odradim svoju dnevnu kvotu posla!
A znala sam da danas nije dan za ustajanje iz kreveta...nit dan za izigravanje neke ptičurine...
Gee, bubaaaaaa...........
(Tužit ću onu budalu koja je projektirala zgradu i postavila glupe skliske pločice na pod!)
I’m like a bird....i only fly away....
komentiraj (4) * ispiši * #
06
petak
srpanj
2007
Bonjour!
Priča sedma: Shinny happy people ....
Avenue des Champs-Elysées ili po naški Elizejske Poljane je jedna od najpopularnijih avenija na svijetu.
Ona je spoj modernog i urbanog a opet odiše nekom smirenošću i starinom.
Avenija je „nastala“ nakon što je kraljevski vrtlar posadio drveće iza granica Jardin des Tuileries 1667 godine.
Prvo je zvana Grand Cours a kasnije je preimenovana u Champs-Elysées.
U 19 st. postavljene su fontane, plinske svijetiljke i kafići i postaje ono što je i danas – mjesto druženja i zabave.....
Nakon posjeta Slavoluku pobjede (i prvi i drugi put-da bila sam dva puta tamo;) krenula sam u šetnju Elizejskim poljanama.
Prvi put sam bila s frendicom i mislim da je bolje da iznesem svoj doživljaje iz te šetnje....
Laganim korakom uputile smo se po CE-u brbljajući no ne dugo jer sam ja stala zadivljena.
Tolko dućana i restorana, ljudi koji trčkaraju svojim poslom ili koji jednostavno uživaju na terasama ispijajući kavice ili kao ja hodaju okolo sa fotićem i pokušavaju zabilježiti svaku sitnicu koja im zapne za oko.
Na samom početku prvo samo nabasale na Cartiera. Hmmmmmmmmmmm...malo sam napasla oči jer to je bio domet što sam mogla napraviti.Glavna mi je rekla da mi je to domet a ja sam rekla da meni nije uopće prolem ući unutra i „ispeglat“ Diners ili Mastercars. Je doduše da bi kasnije trebala bubreg staviti na bubanj ali ajd bar bi me poslužili u Cartieru ;))))
Malo dalje smiješkao mi se Nicholas Cage pokazujući svoj novi Mont Blanc ;) Rekoh sorry Nicky ali nisi mi zanimljiv.Neko mi je drugi na pameti...
Samo za info ona četkica za razmazivanje pjene za brijanje dođe samo 205 jureka!!!! Pa ko voli nek izvoli;)
Hodamo dalje i gle pa ja sam u Hollywoodu!!!!
Ups ajd na plenati...i Hollywoodu..ma svejedno... :)
Planet Holywood je em fast food em dućan sa suvenirima em zanimljivo mjestašce za pogledat hrpetinu slikica, otisaka ruku, kipa Rockyja Balboe...
no gee hambić sa pomfriom i lukom plus cola dođe 14 i pol jureka a šta je tumač je tumač! Odustala sam od klope tam.
Napokon dolazimo da jedne vrlo zanimljive zgrade na kojoj je naziv Virgin Megastore! YES!!!!!!!! CD-i, DVD-i, PC games i knjige...jooooj sve na jednom mjestu!
No zbog nedostatka vremena u virgin ulazim tek u drugom posjetu i ostala sam ful razočarana! CD-i kao kod nas ak ne i skuplji. OK našla sam i neke onak prihvatljive cijene ali večina ništa, štani, koma....
Našla pc game koju sam tražila jeftinu ali to je već d(r)uga i tužna priča...
No ajmo dalje....
Zujkam okolo i ugledam dućan vrlo omiljen Japancima:
Kaže mi frendica da ju je jedan dan zaustavila japanka i žicala ju da joj ode kupit novčanik u LV.Davala joj je nofce samo da ode.
Frendica ostala zbunjena a japanka je nastavila sa spikom da navodno nemogu kupiti japanci više od jednog komada a ona bi baš još jedan isti novčanik i blablablabla...frendica joj nije pomogla....budimo realni malo je čudna priča bila...
Svejedno.....
Malo dalje dolazim pred zatvoreni (ipak je bio prvi maj) dućan gdje se svi snovi male dijece ostavruju-Disney dućan.
Hmmmmmmmmmm...zanimljivo....
Nakon svih zanimljivih dućana hlad i mir nalazimo šetajući između drvoreda koji odvaja bučni i šoping-orijentirani dio CE od vrtova Tuileries-a.
S noge na nogu šećemo i uživamo.
Dolazimo pred sam ulaz u Tuiliers, slikamo fontanu-OPREZ nemojte stajat preblizu fontani ak ne želite vikat ko Tibica da ste mokri do kože!
Jardien des Tuileries nekad je bilo mjesto gdje su aristokrati pokazivali zadnju modu i gdje su dolazili gledati i biti viđeni.
Danas mislim da nije ništa drugačije osim što je aristokraciju zamijenio običan puk.
Ljudi u parku djeluju više nego sretni i jednostavno sam dobila poriv pjevušiti Shinny happy people....Koji mir, koji predivan osjećaj....u tom trenutku sam poželjela da taj dan se ne završi.....
Kažem frendici kako mi svi tako veselo i opušteno izgledaju kao da im niti jedna briga nije na pameti! kaže mi onda da nije nit čudno jer: vani su na otvorenom-dakle valjda su zdravi, zabavljaju se sa društvom-dakle nisu usamljeni, u Parizu su(ovo je išlo na turiste) dakle imaju novca...i šta im fali?
Nije loša filozofija ;)))
U parku se nalaze dvije fontanice-jedna na početku i jedna pri kraju.
Oko fontana se nalaze stolice gdje ljudi odmaraju a u drugoj fontani uz patkice bilo je i par malih jedrilica. Zgodničko!
Pred kraj ima jedan labirint od grmlja ali nažalost nije pravi labirint...šteta, baš sam se htjela malo izgubiti ;))))
Na kraju parka nalazi se mali Slavoluk a iza njega Louvre....
Ah, da Louvre....nisam ga taj dan posjetila...Louvre dolazi tek na kraju....
komentiraj (3) * ispiši * #
04
srijeda
srpanj
2007
Bonjour!
Priča šesta: kako je Tibica osvojila Pobjedu!( ili vam: skoro riknudoh nakon 284 stepenica!)
Arc de Triomphe ili ti po naški Slavoluk Pobjede nalazi se na sredini Charles De Gaulle trga.
Kad kažem u sredini doslovce mislim u sredini-Slavoluk ispada kao kružni tok (slike prometa u Parizu iz jednog od prije objavljenih postova je upravo slikano sa Slavoluka).
Na Slavoluk se “spaja” 12 avenija od koje je jedna “najvažnija”- Champs-Elysees!
Visok je 51 metar, širok 45 i ima 284 stepenice do vrha ako ko Tibica odlučite pješačiti (nisam znala da ima lift - brejnstorm!) ili možete liftom (eto koristila ga kad sam silazila) plus 46 stepenica.
Slavoluk je izgrađen negdje početkom 19 stoljeća (1806 ako se ne varam)
Slavoluk predstavlja spomenik vojnicima koji su se borili za Francusku, pogotovo vojnicima iz Napoleonovih ratova.
Ispod Slavoluka 1921 godine postavljena je grobnica neznanom junaku iz prvog svijetskog rata(stalno neki neznani junaci kod mene) čiji je lijes prvo bio izložen u studenome 1920 u kapelici na prvom katu Slavoluka a 28.01.1921 je napokon pokopan.
Pored spomenika neznanom junaku nalazi se vječna vatra.
Slavoluk je sav “izrezbaren” pa tako na svakom od stupova se nalazi po jedna”grupacija” skulptura: Trijumf 1810, Otpor, Mir i Odlazak dobrovoljaca ’92.
Na samom vrhu nalaze se 30 štitova ugraviranim imenima žrtava Revolucije i žrtava Napoleonovih pohoda.
Sa unutarnje strane zidova nalaze se ugravirana imena 558 generala. Oni koji su poginuli u bitkama podcrtani su.
Na kraćim stranama podupirućih stupova nalaze se pak nazivi mjesta Napoleonovih bitaka.
Penjući se na vrh Slavoluka vaša Tibica je skoro riknula( ne ko lav;) no dolaskom na vrh sve se ti isplatilo.
Kad se popnete na 284 stepenicu ukoračite u prostoriju koja je blago rečeno izložbeno – prodajna prostorija.
Prvo možete vidjeti mali Slavoluk:
Onda par koraka dalje naletite na Napoleona...
Pa onda malo razgledate vojnike i možda odlučite i ponjet doma kojeg! (46€??? Ne hvala!)
I onda zakoračite van...i ostanete zadivljeni......(eto zašto se isplatilo;)
Pogled na Champs Elysees...
Pogled na Eiffelov....
Pogled na avenije....
Sljedeća stanica Champs Elysses ;)
komentiraj (1) * ispiši * #
02
ponedjeljak
srpanj
2007
Tko prizna...duplo mu se doda
Ja sam grozna blogerica….
Nikak da dovršim svoju sagu o Parizu a već imam nova putovanja iza sebe.
Evo samo nakratko da sutra stižu nove priče iz Pariza a do kraja tjedna bi iste trebale biti i završene i započet novi “ciklus” priča ;)
Btw. obožavam ljeto i misli su mi svugdje i samo lepršaju okolo na okolo i baš mi je lijepo!
Plan za danas?
Šetnja, Čupavac, TV i laptop…..
Samo da se dočepam domeka svoga.
komentiraj (2) * ispiši * #
