nedjelja, 12.02.2012.

Crtica o irskom ljetu - koje čizme obuti, pitanje je sad

Sunce i australsko ljeto su iza mene, ali ništa zato jer europsko samo što nije ... sretan
U Irskoj nema snijega i onih hladnoća koje su okovale Hrvatsku pa se meni lako smijati. Štoviše, danas sam vidjela prve cvjetove na stablima u gradu.

Photobucket
Lako tako...
Neka jednom bude ovdje bolje vrijeme nego tamo gdje bježim u ljeti sretan.
A kako je u Irskoj bilo zadnjih 5 ljeta otkad sam ovdje, vrlo dobro opisuje moje današnje razmišljanje; nedoumica prije izlaska što ću obuti. Prvo sam uzela jedne čizme, ....
Photobucket
... a onda mi je nesvjesno kroz glavu prošla misao: "Bolje da obujem one zimske ... njih neću nositi u ljeti kao ove,... a volim ih...". sretan.
Nije da stalno pada kiša, ali nije na odmet imati čizme kad dođete preko ljeta u Irsku. Veća je vjerojatnost da ćete nositi njih, nego sandale.... Irkinje se ne bi složile, ali one nose sandale i po zimi sretan. No, hrvatska perspektiva je drugačija kad uzmemo u obzir da je u Irskoj 25 stupnjeva - HOT i dogodi se slučajno nekoliko takvih dana ...

- 22:33 -

Komentari (12) - Isprintaj - #

petak, 10.02.2012.

Zabavni australski natpisi

Danas jedan light post bez puno teksta za razliku od onih aboridžinskih o kojima bih mogla pisati i pisati sretan.

Australci imaju duha i smisla za humor te su k tome vrlo su srdačni. Karakter im se, naravno, odražava u svemu što su stvorili, a meni su često privlačili pažnju razni natpisi i znakovi. Neki su izmamljivali osmijeh, neki su dobili status dobre ideje, a neki su izazivali čuđenje ...Mnoge nisam uspjela uslikati u vožnji, ali nešto je sačuvano za uspomenu....

Krenimo od početka....

Photobucket
I nemojte me pitati što tu počinje ... START in the middle of nowhere...

Vjerovali ili ne, ovo što svi znamo, sam vidjela samo dvaput.... i jedva ga uhvatila za uspomenu.....
Photobucket
Očito nisam previše bila na mjestima kuda se kreće onih 60 milijuna klokana...

Kolikogod kao nacija Australci djelovali srdačni, očito postoje iznimke.....
Photobucket
Nisam pokušala ući sretan.
10 metara dalje, na drugim vratima su djelovali puno uljudnije,.....
Photobucket
... ali ne znam što se dogodi onima koji prekrše pravila sretan....
Možda je vlasnik zgrade s prethodna dva natpisa i vlasnik ovog kombija.....
Photobucket
....Tko bi to znao....
Sad ćete se već početi pitati o kakvim ja to srdačnim ljudima pričam, ali vjerujte mi, stvarno su dragi.
U Bark Hut Innu, ako vam se posreći, dat će vam i kredit, ali...
Photobucket

...će vas staviti u kut ako pričate gluposti....
Photobucket

Kako je Hot Toddy dobio svoj nadimak, nisam provjeravala..... sretan
Photobucket

... kao niti koje igre su zamislili za zabavu u Blue Horizon apartmanima.
Photobucket

U svakom slučaju, rekla bih, da su u ovom dućanu ženske konfekcije, imali iskustva s veselim kupcima....
Photobucket

Australci se čine ekološki svjesni....
Photobucket
... te rješavaju probleme prije nego što nastanu....
Photobucket

A ako i dođe do tehničkih problema, efikasni su u smanjenju broja poziva tehničkoj podršci......
Photobucket

Znam da ima puno imigranata iz Azije, ali nisam znala da su to macho tipovi....
Photobucket

Na kakve mačke su ovdje mislili, isto ne znam, ali.....
Photobucket

...nije bilo nikakvih skretanja s puta zbog toga sretan.

Želim vam barem 19 osmijeha na sat tijekom vikenda.....
Photobucket
Meni je Melbourne s ovim znakom navukao veliki osmijeh na lice sretan.

- 19:42 -

Komentari (4) - Isprintaj - #

srijeda, 08.02.2012.

Aboridžini Australije nakon dolaska Cooka

I tako je James Cook nakon dugog putovanja stigao 1770. godine na svom brodu Endavour do obala Australije.
Rt do kojeg su prvoga doplovili, na jugoistoku, nazvao je Point Hicks po čovjeku koji ga je prvi ugledao. Krenuli su prema sjeveru i nadjenuli imena mnogim mjestima; Botany Bay zato što su botaničari tu pronašli nove biljke, Port Jackson po admiralu mornarice. Na samom sjevoristoku su se nasukali na koraljne grebene, ušli u obližnju rijeku i svoj spas nazvali Endavour po nasukanom brodu, a grad koji je kasnije tamo osnovan je nazvan Cooktown. Kad je brod popravljen, otplovili su dalje prema sjeveru i prije nego što su napustili australske obale, Cook je u ime Kraljevine položio pravo na cijelu obalu koju su upravo obišli. Činjenica da je ekspedicija tamo susrela neke ljude, nije pritom bila bitna. Kolonijalistu su odlučili da je Australija terra nullius, ničija zemlja koju su smjeli prisvojiti. Nije bilo bitno da su sva ta mjesta imala nazive u nekoliko stotina različitih jezika kojima su govorili Aboridžini. Nije bilo bitno da su ti ljudi već desecima tisuća godina imali uređene vlasničke odnose, određene pjevanim stazama.
Morat će proći 222 godine od dolaska Cooka do dana kada nasljednici kolonijalista budu priznali da je terra nullius ipak bila nečija prije 1770. i morat će proći samo nešto malo manje od toga da Aboridžini postanu ravnopravna ljudska bića koja se broje u popisima stanovništva Australije. Naime, u prvom ustavu Federacije, 1901., postojala je odredba po kojoj se u nijednom prebrojavanju stanovništva na nivou federacije, pojedinih država ili bilo kojeg dijela Australije, neće uzimati u obzir Aboridžini. Ukinuta je 1967.
Muzej Australije u Sydneyu ima cijeli jedan dio posvećen Aboridžinima gdje osim što predstavlja njihovu kulturu, progovara o mnogim nepravdama učinjenim tom dijelu stanovništva. Mnogo ih je, ali možda jedna od najtužnijih priča je ona o tzv. ukradenim generacijama. Tijekom razdoblja od oko 100 godina, sve do početka sedamdesetih 20. stoljeća, sustavno su mnoga aboridžinska djeca odvođena iz svojih obitelji pod pokroviteljstvom raznih crkvenih misija i državnih agencija. Sve je to bilo u ime spašavanja djece od bolesti, života u nečovječnim uvjetima, spašavanja od izumiranja, ali i straha od miješanja aboridžinskih gena s bijelima. Neka istraživanja su pokazala da odvođenje djece u bjelačke uvjete nije donijelo ništa dobroga. Naprotiv, izgleda da su takva djeca odrasla puno nesređenija i u svakom slučaju, nesretnija nego ona koja su ostala u svom okruženju sa svojim roditeljima.
Čak je i službeno znanstveno mišljenje u jednom trenutku bilo da su Aboridžini niža ljudska vrsta i sustavno su pokušavani biti uništeni. Međutim, to se nije dogodilo. Ima ih puno manje nego nekada, ali uz puno napora postaju ravnopravni. Naravno da postoji dobar postotak priznatih i poznatih članova te zajednice i mnogi od njih paralelno pokušavaju održati živom aboridžinsku kulturu. Ono što je nekada bilo čudno, drugačije i nepoželjno, sada postaje IN. Tako će slike pojedinih aboridžinskih umjetnika postići vrtoglave cijene, zahvaljujući čemu se svašta pokušava skupo prodati.
Jedna scena iz malog mjesta Kuranda na sjeveroistoku mi se urezala u sjećanje. Ušla sam u galeriju gdje je sjedokosi Aboridžin slikao. Iza njega je stajala hodalica koju koriste ljudi što ne mogu hodati. Kraj njega je sjedila jedna plavuša u godinama, dosta visoka i energična. Neki kupac se zainteresirao za kupnju pa se digla i počela s njim razgovarati. Na zidu je visilo puno slika i obavijest napisana velikim štampanim slovima: "FOTOGRAFIRANJE UMJETNIKA DOZVOLJENO SAMO UZ KUPNJU. U PROTIVNOM, CIJENA 10$.". Nešto me streslo u cijeloj atmosferi. Otišla sam.

Photobucket

Podsjetilo me na priču iz knjige "Pjevane staze" gdje jedna poznata galeristica dolazi aboridžinskom umjetniku doma u Cullen po naručenu sliku. Nudi mu uobičajenih nekoliko stotina dolara. Na iznenađenje svima, on ne prihvaća ponudu. Traži 6000 $. Galeristica je šokirana na što joj Winston odgovara: "A zašto na svojoj izložbi u Adelaideu za nju tražiš 7000$?". To, naravno, nije australska ekskluziva, ali cijene u našim galerijama u odnosu na cijene za koje umjetnici prodaju direktno, nisu 10 puta više. Ne znam koji je odnos ovog časa, ali pretpostavljam da australski galeristi jako dobro zarađuju na aboridžinskoj umjetnosti.
Već sam rekla da je 1992. Aboridžinima priznato vlasništvo nad nekim područjima kao što je npr. nacionalni park Kakadu gdje zajedno s vladinim predstavnicima sudjeluju u njegovom vođenju te se o zemlji tamo brine više s aboridžinskom filozofijom. Ponavljam se kad kažem da me njihov odnos s prirodom fascinira. Ne bi bili preživjeli u klimi Australije da nisu znali njezine tajne; da ne znaju u kojem drvu pronaći vode za vrijeme suše te činjenicu da i žabe u sebi skuplaju vodu (priča o Zmiji duginih boja prenosi to znanje s koljena na koljeno). Da, tako je ....ima mjesta na ovoj prelijepoj kugli gdje je dobro znati da žabe mogu biti izvor tekućine....kakogod nama to zvučalo... Lako je kad nemamo područja gdje nekada kiša ne padne preko 4 godine.
Australija je bogata rudama i neki od rudnika su baš na aboridžinskoj zemlji. Imaju ovlasti ne dozvoliti iskapanja, ali ako dozvole, rudnici im moraju plaćati određene svote na neki od državnih računa odakle bi se trebale financirati potrebe aboridžinskih zajednica. Čak i danas npr., Aboridžini imaju puno kraći životni vijek nego bijelci budući da veliki broj još uvijek živi u teškim uvjetima. Jedan od ciljeva države je da u razdoblju od 20 godina znatno smanji tu razliku.
No, kao i u mnogim drugim financiranjima u svijetu, i u ovom izgleda da ima problema. Jedan dan u novinama je izašao veliki članak koji tvrdi da se ne zna gdje je dobar postotak novca kojega su uplatili rudnici. Piše se o tome, rekla bih, ne samo iz političkih razloga. Novine progovaraju o problemima.
Pisali su o jednom Aboridžinu od 28 godina koji je ubijen u policijskoj stanici. Bio je alkoholičar i zatvoren preko noći. Roditelji su mu umrli dok je bio malo dijete. Teta se bori da krivce dostigne pravda.
Photobucket

Čini se da je još puno toga ostalo Australiji u rješavanju aboridžinskog pitanja, ali .... ipak se kreće.

- 22:47 -

Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< veljača, 2012 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29        


Komentari On/Off

Linkovi

Ostavi svoj E-mail

pa će stići vijesti o novim postovima.


Moj je dolfinus.a MAJMUN gmail.com

Radio emisija Studenskog radia o mom blogu


View Ireland in a larger map

Recepti
Irish stew
Džem od rabarbare
Pašta s okusom Mediterana

EUROPA
Hrvatska
Riječki plac
Nostalgija
Tuna naša jadranska

Irska
Tips&Tricks 1
Tips&Tricks 2
Tips&Tricks 3
Dublin i okolica
Dublin
Južni i sjeverni Dublin
Nacionalna ergela (National Stud)
Irska pod snijegom (Dublin mountains)
Zapad
Zapadna Irska
Bridges of Ross
Adare, najljepše selo u Irskoj
Aran islands
Sjever
Sjeverna Irska
Jug
Skelligs
O svemu i svačemu
Vožnja po Irskoj
Radne dozvole u Irskoj
Noć vještica (Halloween)
Irsko more
Sport u Iraca i ja kao promatrač
Irski kalendar
Koliko platiti trajekt za Aran islands ili crtica o irskom turizmu
U koju luku ići na trajekt ili druga crtica o irskom turizmu
Kulturološke razlike 3 / Pretežno o Ircima
A kako je u katoličkoj Irskoj s umjetnom oplodnjom?
Irska u vrijeme recesije
Irska 2006 : Irska 2012.

Island
Island općenito

Italija
Rim - Antika
Rimske atmosfere

Madrid
Madrid
Siesta je zakon

Francuska
Mjesto gdje se prodaju Picasso & co.
Bijeli Pariz
Roquefort i žene

Prag
Početak kratke šetnje Pragom
Kraj kratke šetnje Pragom

Škotska
The Scottish Highlands
Škoti, krava s frizurom i Aberdeen
Edinburgh

Rusija
Ruski politicari gledani iz kuta Moskovljana
Moskovljani i Moskva iz mojeg kuta
Moskovska podzemna

USA
Manhattan
Manhattan ukratko
Chinatown
Guggenheim i MoMA
Veličina je važna
Security

AZIJA
Malezija
Penang uvodno
Penang Hill
Kek Lok Si
Cijene, shopping, restorani
Redang
Kina
Veličina gradova
Pričice o Kini
Orhideje
'em ti kinesko
Chinglish
Art Zone 798
Pričice o Kini2
Rijeka Li
Normalno kinesko selo
Hong Kong - still missing
Macau - still missing
Japan
Prvi dodir s Japanom
Crtica o hijerarhiji
Miraikan
Reakcija hrvatskog mozga
Tri razgovora

AUSTRALIJA
Aboridžini i pjevane staze
Australian Open
Melbourne Federation Square
Opasne životinje Australije
Veliki koraljni greben
Krokodili
Alan
Sydney
NG u Sydneyu

Skitam i promatram...
Perhaps, they are in the woods
Kulturološke razlike / Indijci
Luton, tak imam te rad

Prava putnika u avionima

Osobni miš-maš
Nevidljive veze
Amarcord...mi ricordo...sjećam se...
Jedanaestogodišnjaci profesionalci
Kulturološke razlike 1 / Od sutra sam slobodna u Irskoj
Adagio sjećanja
Je li nona imala pravo?
Jedna opuštajuća večer
2 dokaza da su muški i ženski mozak različiti; New Scientistov i moj analizom hrvatskog galeba
11 godina
Tko će me od sad onako pitati: "Ima li što novoga na 'onom planu'?"
Mrs Joan
Pa pa Mili-Zmili

Predstave, gigovi...
La Clique est magnifique
U2 i što me opet tjera iz Dublina
Druga starana koncerta U2
Winterplay

Zanimljivi blogeri:
Image Hosted by ImageShack.us
Bugenvilija - Netko tko radi prekrasne macro fotografije i uči nas puno o suživotu s drugim bićima na Zemlji....kukcima npr.
Donin svijet - Lijepi postovi o svemu i svačemu
Ispravi se Delfina - Lijepe pjesme
Hvalospjev gluposti - Duhoviti Samoborac koji je u prošlom životu bio Leprechaun
Lipa Mare - Dogodovštine jedne Bečanke
Makedo - Još jedna s previše pečata u putovnici
Micula - JAKO volim njegove fotografije
Nepoznati Zagreb - Grad kojeg sam oduvijek voljela i to se neće promijeniti
Pardon my French - Zabavni osvrti na pariški/francuski život
Po putu i azimutu- Planinarenje, pretežno po okolici Rijeke - podsjeća me na sve što sam trebala puno više raditi dok sam bila tamo :-S
Smiling cricket - Prvi haiku koji me zaintrigirao
Vali - Fini recepti
Zarazna - Zabavno opisane crtice iz života još jedne gastićke
Zvrk - Dogodovštine sa susjednog Otoka
Žubor vode - Lijepe misli iz Slavonije

Oni su zadnje napisali ovo:


Gdje potražiti dobru hranu u Dublinu:
Visit MenuPages.ie

Kako jeftino doletiti negdje:
Flylc
Flycheapo
Skyscanner
Volagratis
Whichbudget

Irish Weather Forecast

Veselije teme od vremena:
Nik Titanik me uvijek dobro nasmije

Muzika s ovih Otoka:
Kíla
Declan de Barra - pjesme
Amy Macdonald

Gdje potražiti dobre koncertiće u Dublinu:
Whelan's
Bleu Note
The Sugar Club

Obrazovanje:
Novi List
Večernjak
Monitor.hr
Dnevnik.hr
Irish Independent

Opis bloga

Nakon cijelog ljeta putovanja i druženja s putnicima kod mene, krenula sam odgovarati na zaostale mail-ove i došla do zaključka da su blogovi izvrsna ideja da vam kažem gdje sam/što sam/ kako sam.

Da, Modesti, priznajem belj.

Zašto The Journey?
Po naslovu knjige koju sam počela čitati kad sam napisala prvi post, "The Journey Home".
Kupili su mi ju moji Maja i Ivan dok smo lutali po Islandu to ljeto.
Napisali su intersantnu posvetu: "Uživaj u svojoj misiji, ali kao što i sama znaš, svaka ptica svojem jatu leti....i uvijek ga nađe. Čekamo te!". sretan

Točno. Rekla sam kad sam odlazila da ja na ovo gledam kao na malo dulje putovanje....pa evo priča, i pokoji recept iz Dublina i uže i šire okolice :).... dok ne dođem doma wink
Fotografije su moje.... i iako nisam niti profesionalac niti umjetnik, zaštićujem ih Copyrightom sretan.




users online