MISTERIJI I KRIPTOZOOLOGIJA


Get your own Poll!










"Najljepši je doživljaj susret s tajanstvenim. On je izvor svake stvarne umjetnosti i znanosti. Ko nikada nije imao ovo
iskustvo, ko nije sposoban ni za kakvo oduševljenje i ko ne moze da se zapanji od Čuđenja, on je isto kao mrtav. Njegove oči su zatvorene!"Albert Einstein

Šta o misterijama misli Arthur C.Clarke(moj uzor)
Tri vrste enigmi
Misterije se pojavljuju u toliko oblika i veličina da ih je gotovo nemoguće svrstati. Jedan je koristan način taj da ih podijelimo i nazovemo misterijama prve, druge i treće vrste
Misterija prve vrste je nešto što nas nekoć krajnje zbunjivalo, ali je sada do kraja protumačeno. U tu kategoriju idu gotovo sve prirodne pojave; jedan od najpoznatijih i najljepših primjera je duga. Prethistorijskom čovjeku ona je jamačno ulijevala strah, čak užas. Nije je uspio objasniti ni na koji način osim kao djelo neke nadmočne inteligencije; pročitajte u Knjizi postanka, kad Jehova govori Noi (Nuh a.s.) da ce nebo obilježiti svojim znakom...
Pravo objašnjenje duge moralo je pričekati potvrdu Isaaca Newtona da je »bijela« svjetlost zapravo mješavina svih boja koje se mogu odijeliti prizmom ili kapljicama vode koje lebde na nebu...
Još veće strahopoštovanje od duge izaziva aurora - polarno svjetlo i tek smo otkako je svanulo svemirsko doba saznali da nastaje od elektricitetom nabijenih čestica što ih izbacuje Sunce a Zemljino ih magnetsko polje zadržava u gornjim slojevima atmosfere. Još i sada valja proučiti
mnoge pojedinosti, ali u pogledu općih principa aurore nema više sumnje.
Dakako - a to će vam spremno potvrditi svaki filozof - nijedno »objašnjenje« nije konačno: iza svake tajne krije se neka druga, još dublja. Raspršivanje svjetla u spektar stvara dugu - ali što je svjetlost sama po sebi?...
Misterije druge vrste su nepoznanice koje još jesu tajnovite, premda za neke slutimo odgovore. Često je neprilika u tome što odgovora ima previše; bili bismo posve zadovoljni s bilo kojim od njih, ali nam se svi cine podjednako dobri. Najspektakularniji suvremeni primjer je, dakako, pojava NLO, za koju objašnjenja sežu od psihičkih manifestacija preko atmosferskih efekata do svemirskih brodova iz drugih svjetova - i, da bi stvari bile još zamršenije, lanac spremnih tumaca niže se od totalnih luđaka do trijeznih znanstvenika.

Druga je tajna, koja ne pobuđuje takve strasti, velika morska zmija. Većina bi zoologa posve spremno priznala da golema neidentificirana morska bića mozda postoje - i možda su, kao u slučaju resoperke (coelacantha) čak ostaci iz prethistorijskog doba. Ako još jesu prisutni, jednog bismo dana to morali moći dokazati.
Ako izuzmemo zlu sreću, većina se tajni druge vrste naposljetku riješi i prelazi u one prve vrste. Kao svjedok takvog razvoja naš je naraštaj imao najvecu srecu od svih dosadašnjih. Pronašli smo odgovore na pitanja koja su progonila sva ranija doba - na pitanja kojih su se rješenja nekoć činila sasvim nemogućim...
Ipak, ima nekih tajni koje će možda zauvijek ostati tajne druge vrste. To osobito vrijedi kad je riječ o povijesnim događajima; kad se dokazi jednom izgube ili unište, nema načina da ih obnovimo... Ako netko ne izmisli način kako da gledamo u prošlost - što je krajnje nevjerojatno ali ne i posve nemoguće - možda ih nikad nećemo saznati. Znanstvenici su sretniji od povjesničara, jer priroda ne uništava dokaze; sva pitanja koja postavljaju naposljetku dobiju odgovor.







Misterije treće vrste su najrjeđe i o njima se moze vrlo malo reći; neki skeptici tvrde da one čak ni ne postoje. To su pojave - ili događaji - koji se, čini se, ne mogu racionalno protumačiti; u slučajevima gdje kao objašnjenja postoje teorije, ove su još fantastičnije od samih »činjenica«.
Možda je stopostotna tajna treće vrste nešto tako strašno da je - čak i kad bi materijal postojao - čovjek radije ne bi upotrijebio u televizijskom programu. To je neobičan fenomen poznat kao spontano samozapaljenje.
Ima mnogo zabilježenih slučajeva poduprtih, kako se čini, nepobitnim medicinskim dokazima, da je ljudska tijela u vrlo kratkom vremenu progutala strašna vrućina koja je često doslovno netaknutu ostavila okolinu, pa čak i odjeću žrtve!

Ljudsko tijelo obično nije tek tako lako sazeci; zapravo, potrebno je prilično mnogo goriva da bi se ono spalilo. Čini se da nema načina da se ova tajna ikad riješi bez mnogo više dokaza - a tko bi poželio da ih bude?
Manje je zaprepaštujuća, premda ponekad vrlo zastrašujuća, misterija treće vrste Poltergeist (od njemačkog doslovno »bučan duh«). Premda treba kad su u pitanju paranormalni fenomeni biti poprilično skeptičan, zato što neobične pojave zahtijevaju i potvrde izvanredno visokog standarda, ipak ima upečatljivih dokaza da se mali predmeti bez ikakva fizička povoda mogu pomicati ili čak materijalizirati. Iza te pojave najčešće negdje nalazimo neko preosjetljivo mlado stvorenje i premda su mladi u pubertetu - preosjetljivi ili ne - savršeno sposobni stvoriti pakao posve neparanormalnim sredstvima, ta pojava - koja se uporno pojavljuje u tolikim kultura-ma i kroz tolika razdoblja - nagovještava da se neobične stvari ipak dogadaju...
Ništa nije važnije od uvjerljive demonstracije nekoga neobičnog događaja izvan granica prihvaćene znanosti; upravo takvim otkrićima znanje napreduje. Međutim, sve dotle dok nema neke prihvatljive teorije ili upotreblji-ve hipoteze koja bi pojavu objasnila, možemo o njoj reci malo što razborita. Malo što frustrira više od izoliranih enigma koje, kako se čini, ne dopuštaju nikakva racionalnog objašnjenja.
Ako doista postoje, tajne treće vrste brzo uznapreduju u tajne druge i naposljetku u one prve vrste. Savršen primjer za to je otkriće radioaktivnosti, pri kraju 19. stoljeća. Znanstvenike s kraja viktorijanskog doba iznenadilo je otkriće da određeni sastojci urana neprekidno emitiraju energi-ju. To otkriće nije bilo samo potpuno neočekivano, nego se i suprotstavljalo svemu što je tada o fizici bilo poznato. Međutim, ubrzo su bile utvrđene neprijeporne činjenice, što je u vrlo kratko vrijeme dovelo do prvoga pravog shvačanja atomske strukture.
Nema sumnje, svijet je tako neobično i divno mjesto da će zbilja uvijek nadmašiti i najbujniju maštu; uvijek ce biti nepoznatih stvari, a mozda i takvih koje ne mozemo spoznati.

Arthur C. Clarke

< prosinac, 2009 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Lipanj 2011 (1)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (2)
Studeni 2010 (3)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (4)
Travanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (2)
Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (3)
Studeni 2009 (5)
Listopad 2009 (4)
Rujan 2009 (6)
Kolovoz 2009 (2)
Srpanj 2009 (3)
Lipanj 2009 (5)
Svibanj 2009 (13)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


...komentari ima ih/nema ih

design: Viky

font: ×

slika: ×

Opis bloga

Blog posvećen misterijima svijeta, kriptozoologiji, i parapsihologiji sve od Yetija, Ogopoga do NLO-a, duhova i puno, puno više. Uživajte i možda otkrijete nešto zanimljivo



Get your own Poll!



Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
duh_vremena
Death Of A Planet
Na Rubu Znanosti
Na granici mogućega
Telekineza
Dnevnici-NLO-a
Para(ne)normalan
Plejade
Galaksija forum
Dokumentarci
fx-files
2012
UFO
BeyondTheSilence
Skriveno
serije, filmovi, knjige

Misteriji, Kriptozoologija i Parapsihologija

Atlantida:najveća misterija prošlosti

Bermudski trokut (prvi dio)

Bermudski trokut (drugi dio)

Bermudski trokut (treći dio)

Drevni astronauti

Divlja djeca

Egipatska magija

Fantomski otoci

Gospodari noći: vampiri

Loptaste munje

Ljudi u svemiru

Na Zemlji su živjeli divovi?

MISTERIJI

M’kele M’bembe i ostale nemani

Morska čudovišta (prvi dio)

Morska čudovišta (drugi dio)

Orang-Pendek

Paranormalna iskustva

Parapsihologija: potraga za šestim čulom

Parapsihologija: duhovni pratioci

Parapsihologija: levitacija

Parapsihologija: mentalne fotografije

Parapsihološki fenomeni

Paranormalni snovi

Prapovjesne nemani

Rapa Nui-Uskršnji otok

Sve o vješticama (prvi dio)

Sve o vješticama (drugi dio)

Tajanstvene pojave na Mjesecu

Tajne zvjezdanih prostranstava

Tajne Stonehengea

Teleportacija

Tunguska eksplozija (prvi dio)

Tunguska eksplozija (drugi dio)

Tunguska eksplozija (treći dio)

Ufo svjedočanstva

Ukleti jedrenjaci (prvi dio)

Unutar NLO-a (prvi dio)

Unutar NLO-a (dugi dio)

Vu-Quang-misteriozni jelen

Zagonetke čovječanstva: Egipat (prvi dio)

Zagonetke čovječanstva: Egipat (drugi dio)

Zagonetke čovječanstva: Egipat (treći dio)

Zagonetne pojave

Žrtve otmica (prvi dio)

Žrtve otmica (drugi dio)

Žrtve otmica (treći dio)

Yeti











srijeda, 09.12.2009.

DEVNI ASTRONAUTI

Pobjednik je tema DREVNI ASTRONAUTI sa vaših 42% glasova

POSJETILI SU NAS SA ZVIJEZDA!
Makar to neki naučnici smatrali pretjerivanjem pa i besmislicama, brojne činjenice uvjerljivo sugeriraju da su se prije mnogih milenija na našu planetu spuštali nepoznati misionari iz svemira! "Nakon što je svom narodu još jednom domahnuo rukom, Vapundi je ušao u sjajnu metalnu pticu. Odmah zatim, uz zaglusnu buku, na njenom stražnjem dijelu suknuo je plamen i letjelica se vinula u nebo..."
Ono što ovdje liči na poetski opis starta nekog modernog aviona u kome neki visoki političar odlazi iz svoje zemlje, zapravo potiče iz predanja sjevernoameričkih Meskite-Indijanaca i staro je najmanje dvije tisuće godina.


DREVNI ASTRONAUTI
Bogovi su bili astronauti. Mnogi se vjernici i znanstvenici s ovom Dänikenovom teorijom ne bi složili, ali ona je ipak digla dovoljno prašine i privukla pozornost kako šireg čitateljstva, tako i stručnjaka. Odgovor na pitanje postoje li drevni astronauti ili su samo produkt nečije mašte još uvijek je otvoreno Drevni astronauti su, prema nagađanjima, vanzemaljci koji su u davnim vremenima, a pod tim mislimo na tisuće godina prije nove ere, posjetili Zemlju. Teoriju o njihovu postojanju prvi je iznio Peter Kolosimo u knjizi izdanoj 1957. godine 'Il pianeta sconosciuto', a nakon njega 1968. puno poznatiji Erich von Däniken u 'Chariots of the Gods' i drugim djelima. Poanta te teorije je da su ljudi ili direktni potomci ili su stvoreni od vanzemaljaca koji su sletjeli na Zemlju prije više tisućljeća te da su nam dali velik dio kulture koje poznajemo i koju smo razvili. Ta ideja je, naravno, pseudoznanstvena i od strane ozbiljnih stručnjaka neprihvaćena. Teorija da su vanzemaljci odigrali važnu ulogu u ljudskom porijeklu i razvitku civilizacije usprkos svemu ima mnogo pobornika i sljedbenika. Među najpoznatijim autorima nalaze se Henri Lhote, Charles Fort, Erich von Däniken, Zecharia Sitchin i Richard Hoagland. S druge strane, poznati autor Douglas Adams u svom 'Vodiču kroz galaksiju za autostopere' parodira ideju drevnih astronauta. Primarna ideja na kojoj se baziraju ostale odnosi se na stare građevine. Zagovornici teorije kao dokaz uzimaju pretpostavku da stari Egipćani nisu mogli podići piramide, kao što ni Machu Picchu u Peruu nije mogao nastati bez pomoći neke vrste tehnologije koja bi bila iznad saznanja ljudi onog doba. Prema tome, morala je postojati pomoć 'izvana', kontakt s naprednijom civilizacijom, ali za to još uvijek ne postoje čvrsti dokazi. Kad bismo saželi teorije navedenih autora, drevni astronauti bi, otprilike, bili bića fizički vrlo slična modernom čovjeku. Našu su vrstu stvorili miješajući svoj genetski materijal s onim nižih vrsta na Zemlji (majmunima na primjer) s namjerom da stvore vrstu koja bi im služila. Ljudima nije bilo dopušteno vidjeti ih, samo simbole i kipove, što ukazuje na njihov zastrašujući izgled, barem tako neki tvrde. Zemljom su se kretali u letjelicama koje je pokretalo kemijsko gorivo. Međutim, najveći problem su im bile zaraze, zbog čega su naposljetku ipak otišli, nakon što su ljude poučili ratarstvu, astronomiji, mehanici i dali im prve zakone. Prema Dänikenu, usmena i pismena predaja starog doba, posebno ona vjerskog karaktera, sadrži aluzije i obavijesti o posjetiteljima 'sa zvijezda' i njihovom putovanju zrakom i svemirom. Smatra da se ti opisi trebaju shvatiti doslovno, jer su do danas namjerno promijenjeni i stavljeni u mitološki kontekst. Osim fascinantnih građevina koje nisu mogle nastati ljudskom rukom, velikim dokazom smatraju se i ostaci crteža u pećinama. Crteži nerijetko prikazuju letjelice slične današnjim svemirskim brodovima, ili barem onakvima kako ih mi zamišljamo, i osobe 'neljudske' fizionomije.


CITATI IZ BIBLIJE
Tu je i citat iz Biblije, Knjiga postanka 1:26, koji kaže: 'I reče Bog: Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar...' Upravo množina ('načinimo') je ono što pobornicima teorije o drevnim astronautima dokazuje da nije postojala jedna osoba (Bog) koja je upravljala svime, već više njih! Skeptici, ili bolje rečeno racionalisti koji priznaju samo materijalni dokaz, Dänikenu vole predbacivati i na nos nabijati njegovu prijevaru. Sedamdesetih je, naime, fotografirao posude za koje je tvrdio da su nađene u arheološkim iskopinama i da potječu iz biblijskog vremena, a na njima su ostaci crteža letećih tanjura. Međutim, istraživači s jednog znanstvenog televizijskog programa pronašli su lončara koji je Dänikenu izradio te lonce i oslikao ih, a kad su ga javno prozvali, on se obranio tvrdeći da je prijevara opravdana jer ljudi vjeruju samo fizičkom dokazu. Znanstvenici mu se također suprotstavljaju osuđujući njegove tvrdnje da su ljudi u starom vijeku bili potpuno nesposobni, bespomoćni i neobrazovani divljaci kakvima ih on prikazuje. Istina je da još uvijek nemamo saznanja o nevjerojatnim fizikalnim i tehnološkim dostignućima iz drugog tisućljeća prije nove ere. Kako su stari Egipćani podizali enormno velike obeliske nasred pustinje i pomicali i obrađivali golemo kamenje koje su onda upotrebljavali za izgradnju grobnica? Odgovor na to i slična pitanja još uvijek ne postoji, ali jednako tako ne postoji ni realan dokaz ili razlog za vjerovanje da su im u tome pomogli vanzemaljci. Velikim djelima starog vijeka možemo se samo diviti, ali objasniti ih nećemo još neko vrijeme!


TAJANSTVENE PISTE
Naravno, niko ne misli da su ljudi u ono pradavno doba imali avione. Ali, bilo kako bilo, arheolozi su u peruanskom gorju pronašli ostatke nekada ogromnih kamenih građevina i misterioznih crteže po stijenama i u špiljama, koji nisu imali nikakvog smisla sve dok ih, sasvim slučajno, iz helikoptera i aviona nisu promotrili peruanski piloti. Tada su ih odjednom potsjetili na aerodromske piste.

A ko je drugi, ako ne ljudi, bio u stanju da na saušenoj visoravni Naska napravi i izgradi tako nešto?
U vezi sa ovim pitanjem nameće se razmišljanje da su Zemlju u pradavno vrijeme uistinu posjetili pripadnici neke veoma razvijene civilizacije iz kozmosa. Našim davnašnjim precima, kako tvrdi popularni Švicarski autor, Erich von Däniken, ovi su se posjetioci, možda, predstavili kao bogovi sto se spuštaju sa dalekih zvijezda,
U svakom slučaju, postoji dosta toga na našoj planeti što učvršćuje ovu fantastičnu hipotezu. Tako je u jednoj više od 5000 godina staroj kineskoj grobnici pronađen ostatak pojasa od čistog aluminija. Ono što je začudujuće leži u činjenici da se u tom obliku metal može dobiti iz boksita samo pomoću jednog osebujnog postupka elektrolize. Niko danas ne može povjerovati da su drevni Kinezi poznavali tu vrstu elektrolize. A ako je oni, dakle, nisu poznavali, je su li ta visoka tehnička znanja poznavali njihovi nebeski gosti - takozvani bogovi?
Interesantne su također i astronomske karte zvijezda, pronađene u vidu pečinskog slikarstva. U Kohestanu, u prednjoj Aziji, postoji na kamenu jedna karta u koju ne samo da su korektno ubilježene zvijezde koje se ne mogu vidjeti prostim okom, nego su i njihove uzajamne pozicije označene onako kako su stvarno izgledale prije 10 000 godina! Može li se pretpostaviti da nepoznati umjetnik iz prahistorije nije koristio nikakvu “zemaljsku podlogu” za ovo?


ZAGONETNE KUGLE
Doduše, postoji čitav niz pokušaja da se za ovakve nelogičnosti nađu "prirodna" objašnjenja, ali brojna pitanja ipak ostaju bez odgovora. Tako neki smatraju da se "bogovi u svemirskim odijelima" , koji se vide na brojnim pečinskim slikama i skulpturama u Južnoj Africi, Africi i Dalekom istoku, mogu pripisati nedovoljnoj crtačkoj vještini umjetnika kamenog doba - što ne zvuči osobito vjerojatnim, jer su ti isti umjetnici već vrlo vjerno znali da prikazu prizore iz lova i svakodnevnog života svojih savremenika.

Nauka nema objašnjenja ni za zagonetno kamenje u Kostarici. Riječ je o brojnim, često tonama teškim kamenim kuglama, tako perfektno zaokrugljenim i obrađenim da se čak ni najmodernijim mjernim instrumentima ne može nikakvo odstuparije od čistog oblika kugle. Kako su ove kugle napravljene - a prije svega, odakle je poticao materijal?
Tu, naime, nadaleko i naširoko nema nikakvih kamenoloma, niti tragova da su drevni neimari na tom području klesali i obrađivali.
Sve u svemu, suviše mnogo argumenata govori u prilog Denikenove "hipoteze o bogovima sa zvijezda" da bi se oni mogli pripisati pukom slučajnošću ili neozbiljnom pretjeravanju. Iako Denikena još uvijek mnogi znanstvenici osporavaju, uporni Švicarac i dalje traga za nepobitnim tragovima drevnih astronauta. Njihov boravak na Zemlji – za njega je kao i za mene – nepobitna činjenica!

Nastavlja se...



~ komentiraj (15) ~ printaj ~ # ~

DREVNI ASTRONAUTI

Pobjednik je tema DREVNI ASTRONAUTI sa vaših 42% glasova

POSJETILI SU NAS SA ZVIJEZDA!
Makar to neki naučnici smatrali pretjerivanjem pa i besmislicama, brojne činjenice uvjerljivo sugeriraju da su se prije mnogih milenija na našu planetu spuštali nepoznati misionari iz svemira! "Nakon što je svom narodu još jednom domahnuo rukom, Vapundi je ušao u sjajnu metalnu pticu. Odmah zatim, uz zaglusnu buku, na njenom stražnjem dijelu suknuo je plamen i letjelica se vinula u nebo..."
Ono što ovdje liči na poetski opis starta nekog modernog aviona u kome neki visoki političar odlazi iz svoje zemlje, zapravo potiče iz predanja sjevernoameričkih Meskite-Indijanaca i staro je najmanje dvije tisuće godina.


DREVNI ASTRONAUTI
Bogovi su bili astronauti. Mnogi se vjernici i znanstvenici s ovom Dänikenovom teorijom ne bi složili, ali ona je ipak digla dovoljno prašine i privukla pozornost kako šireg čitateljstva, tako i stručnjaka. Odgovor na pitanje postoje li drevni astronauti ili su samo produkt nečije mašte još uvijek je otvoreno Drevni astronauti su, prema nagađanjima, vanzemaljci koji su u davnim vremenima, a pod tim mislimo na tisuće godina prije nove ere, posjetili Zemlju. Teoriju o njihovu postojanju prvi je iznio Peter Kolosimo u knjizi izdanoj 1957. godine 'Il pianeta sconosciuto', a nakon njega 1968. puno poznatiji Erich von Däniken u 'Chariots of the Gods' i drugim djelima. Poanta te teorije je da su ljudi ili direktni potomci ili su stvoreni od vanzemaljaca koji su sletjeli na Zemlju prije više tisućljeća te da su nam dali velik dio kulture koje poznajemo i koju smo razvili. Ta ideja je, naravno, pseudoznanstvena i od strane ozbiljnih stručnjaka neprihvaćena. Teorija da su vanzemaljci odigrali važnu ulogu u ljudskom porijeklu i razvitku civilizacije usprkos svemu ima mnogo pobornika i sljedbenika. Među najpoznatijim autorima nalaze se Henri Lhote, Charles Fort, Erich von Däniken, Zecharia Sitchin i Richard Hoagland. S druge strane, poznati autor Douglas Adams u svom 'Vodiču kroz galaksiju za autostopere' parodira ideju drevnih astronauta. Primarna ideja na kojoj se baziraju ostale odnosi se na stare građevine. Zagovornici teorije kao dokaz uzimaju pretpostavku da stari Egipćani nisu mogli podići piramide, kao što ni Machu Picchu u Peruu nije mogao nastati bez pomoći neke vrste tehnologije koja bi bila iznad saznanja ljudi onog doba. Prema tome, morala je postojati pomoć 'izvana', kontakt s naprednijom civilizacijom, ali za to još uvijek ne postoje čvrsti dokazi. Kad bismo saželi teorije navedenih autora, drevni astronauti bi, otprilike, bili bića fizički vrlo slična modernom čovjeku. Našu su vrstu stvorili miješajući svoj genetski materijal s onim nižih vrsta na Zemlji (majmunima na primjer) s namjerom da stvore vrstu koja bi im služila. Ljudima nije bilo dopušteno vidjeti ih, samo simbole i kipove, što ukazuje na njihov zastrašujući izgled, barem tako neki tvrde. Zemljom su se kretali u letjelicama koje je pokretalo kemijsko gorivo. Međutim, najveći problem su im bile zaraze, zbog čega su naposljetku ipak otišli, nakon što su ljude poučili ratarstvu, astronomiji, mehanici i dali im prve zakone. Prema Dänikenu, usmena i pismena predaja starog doba, posebno ona vjerskog karaktera, sadrži aluzije i obavijesti o posjetiteljima 'sa zvijezda' i njihovom putovanju zrakom i svemirom. Smatra da se ti opisi trebaju shvatiti doslovno, jer su do danas namjerno promijenjeni i stavljeni u mitološki kontekst. Osim fascinantnih građevina koje nisu mogle nastati ljudskom rukom, velikim dokazom smatraju se i ostaci crteža u pećinama. Crteži nerijetko prikazuju letjelice slične današnjim svemirskim brodovima, ili barem onakvima kako ih mi zamišljamo, i osobe 'neljudske' fizionomije.


CITATI IZ BIBLIJE
Tu je i citat iz Biblije, Knjiga postanka 1:26, koji kaže: 'I reče Bog: Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar...' Upravo množina ('načinimo') je ono što pobornicima teorije o drevnim astronautima dokazuje da nije postojala jedna osoba (Bog) koja je upravljala svime, već više njih! Skeptici, ili bolje rečeno racionalisti koji priznaju samo materijalni dokaz, Dänikenu vole predbacivati i na nos nabijati njegovu prijevaru. Sedamdesetih je, naime, fotografirao posude za koje je tvrdio da su nađene u arheološkim iskopinama i da potječu iz biblijskog vremena, a na njima su ostaci crteža letećih tanjura. Međutim, istraživači s jednog znanstvenog televizijskog programa pronašli su lončara koji je Dänikenu izradio te lonce i oslikao ih, a kad su ga javno prozvali, on se obranio tvrdeći da je prijevara opravdana jer ljudi vjeruju samo fizičkom dokazu. Znanstvenici mu se također suprotstavljaju osuđujući njegove tvrdnje da su ljudi u starom vijeku bili potpuno nesposobni, bespomoćni i neobrazovani divljaci kakvima ih on prikazuje. Istina je da još uvijek nemamo saznanja o nevjerojatnim fizikalnim i tehnološkim dostignućima iz drugog tisućljeća prije nove ere. Kako su stari Egipćani podizali enormno velike obeliske nasred pustinje i pomicali i obrađivali golemo kamenje koje su onda upotrebljavali za izgradnju grobnica? Odgovor na to i slična pitanja još uvijek ne postoji, ali jednako tako ne postoji ni realan dokaz ili razlog za vjerovanje da su im u tome pomogli vanzemaljci. Velikim djelima starog vijeka možemo se samo diviti, ali objasniti ih nećemo još neko vrijeme!


TAJANSTVENE PISTE
Naravno, niko ne misli da su ljudi u ono pradavno doba imali avione. Ali, bilo kako bilo, arheolozi su u peruanskom gorju pronašli ostatke nekada ogromnih kamenih građevina i misterioznih crteže po stijenama i u špiljama, koji nisu imali nikakvog smisla sve dok ih, sasvim slučajno, iz helikoptera i aviona nisu promotrili peruanski piloti. Tada su ih odjednom potsjetili na aerodromske piste.

A ko je drugi, ako ne ljudi, bio u stanju da na saušenoj visoravni Naska napravi i izgradi tako nešto?
U vezi sa ovim pitanjem nameće se razmišljanje da su Zemlju u pradavno vrijeme uistinu posjetili pripadnici neke veoma razvijene civilizacije iz kozmosa. Našim davnašnjim precima, kako tvrdi popularni Švicarski autor, Erich von Däniken, ovi su se posjetioci, možda, predstavili kao bogovi sto se spuštaju sa dalekih zvijezda,
U svakom slučaju, postoji dosta toga na našoj planeti što učvršćuje ovu fantastičnu hipotezu. Tako je u jednoj više od 5000 godina staroj kineskoj grobnici pronađen ostatak pojasa od čistog aluminija. Ono što je začudujuće leži u činjenici da se u tom obliku metal može dobiti iz boksita samo pomoću jednog osebujnog postupka elektrolize. Niko danas ne može povjerovati da su drevni Kinezi poznavali tu vrstu elektrolize. A ako je oni, dakle, nisu poznavali, je su li ta visoka tehnička znanja poznavali njihovi nebeski gosti - takozvani bogovi?
Interesantne su također i astronomske karte zvijezda, pronađene u vidu pečinskog slikarstva. U Kohestanu, u prednjoj Aziji, postoji na kamenu jedna karta u koju ne samo da su korektno ubilježene zvijezde koje se ne mogu vidjeti prostim okom, nego su i njihove uzajamne pozicije označene onako kako su stvarno izgledale prije 10 000 godina! Može li se pretpostaviti da nepoznati umjetnik iz prahistorije nije koristio nikakvu “zemaljsku podlogu” za ovo?


ZAGONETNE KUGLE
Doduše, postoji čitav niz pokušaja da se za ovakve nelogičnosti nađu "prirodna" objašnjenja, ali brojna pitanja ipak ostaju bez odgovora. Tako neki smatraju da se "bogovi u svemirskim odijelima" , koji se vide na brojnim pečinskim slikama i skulpturama u Južnoj Africi, Africi i Dalekom istoku, mogu pripisati nedovoljnoj crtačkoj vještini umjetnika kamenog doba - što ne zvuči osobito vjerojatnim, jer su ti isti umjetnici već vrlo vjerno znali da prikazu prizore iz lova i svakodnevnog života svojih savremenika.

Nauka nema objašnjenja ni za zagonetno kamenje u Kostarici. Riječ je o brojnim, često tonama teškim kamenim kuglama, tako perfektno zaokrugljenim i obrađenim da se čak ni najmodernijim mjernim instrumentima ne može nikakvo odstuparije od čistog oblika kugle. Kako su ove kugle napravljene - a prije svega, odakle je poticao materijal?
Tu, naime, nadaleko i naširoko nema nikakvih kamenoloma, niti tragova da su drevni neimari na tom području klesali i obrađivali.
Sve u svemu, suviše mnogo argumenata govori u prilog Denikenove "hipoteze o bogovima sa zvijezda" da bi se oni mogli pripisati pukom slučajnošću ili neozbiljnom pretjeravanju. Iako Denikena još uvijek mnogi znanstvenici osporavaju, uporni Švicarac i dalje traga za nepobitnim tragovima drevnih astronauta. Njihov boravak na Zemlji – za njega je kao i za mene – nepobitna činjenica!

Nastavlja se...



~ komentiraj (1) ~ printaj ~ # ~

srijeda, 02.12.2009.

ATLANTIDA: NAJVEĆA MISTERIJA PROŠLOSTi

Pobjednik je tema ATLANTIDA: NAJVEĆA MISTERIJA PROŠLOSTI sa vaših 100% glasova

LEGENDA U KOJU SVI VJERUJU
Platonova priča o Atlantidi i opis njene tragične propasti, tokom mnogih stoljeća smatrani su legendom. Pa i danas, u naučnom svijetu ne postoji jedinstveno mišljenje da li je ova hipotetična civilizacija uistinu postojala. Možda jest, a možda i nije... Postoji mnoštvo pretpostavki i znanstvenih hipoteza o tome da li je Atlantida uopće postojala, gdje se nalazi i zašto je (i kako) iščezla s lica naše planete. Najvažniji izvor o njenom sjaju nalazimo u Platonovim "Dijalozima" ("Timej) u kojima navodi priču koju je za vrijeme svog boravka u Egiptu, oko 583. godine pr. n. e., čuo grčki filozof Solon.


GDJE SE NALAZILA?
Nekada, u davna vremena, iza moreuza "Herkulusovi stubovi" (Gibraltar), zabilježio je Platon, prostirao se veliki otok koji se zvao Atlantida. Otok je imao površinu oko 154.000 kvadratnih milja, a na njemu je živjelo oko 20 miliona ljudi. Zemlja je obilovala toplim izvorima, a u šumama su živjeli slonovi i druge afričke životinje.
Plodne ravnice bile su ispresječane mnogim kanalima, koji su služili kao vodeni putevi za prijevoz razne robe i poljoprivrednih proizvoda. O bogatstvu ove hipotetične civilizacije govori podatak da je njen glavni grad bio opkoljen visokim bronzanim zidovima, a dvorci, vile i hramovi bili su prekriveni zlato i srebrom.

Od 12.000. pa sve do 9000. godine, Atlantida je gospodarila tim dijelom svijeta, upravljajući gigantskom mediteranskom carevinom, koja je dopirala sve do Egipta i Italije. Atlanti su se borili za stvaranje takve državne zajednice u kojoj bi ideali bratstva i prijateljstva predstavljali najveće blago.
No, "jednoga užasnog dana i jedne užasne noći", navodi Platon, "Atlatidu je progutalo - more!..."
Od tada do danas o njoj je napisano preko 20.000 knjiga u kojima se iznose bezbrojne pretpostavke. Jednu od posljednjih napisao je austrijski inženjer Otto Henrih Muk, čovjek veoma širokih pogleda.
Muk naglašava da je Platon govorio istinu i dodaje da se Atlantida mogla nalaziti u blizini Azorskih otoka, koji leže na udaljenosti od 1.200 kilometara od Europe.


ŠTO JE ZAPAMTIO KROMANJONAC?
Ako je to tako, ova je blistava imperija zasigurno imala svoje kolonije na Starom kontinentu. Ali, gdje?! Primitivna keramika i primitivno oruđe Neandertalca govore o tome da je Europa u ta davna vremena još uvijek preživljavala - kameno doba!
Muk je obratio pažnju da je Kromanjonac, koji je bio viši rastom i koji je bio na daleko višem kulturnom nivou od Neandertalca, živio otprilike u isto vrijeme s Atlantima. Izvanredne slike divnih ljudi sa bronzano obojenom kožom u pečinama Španjolske i južne Francuske danas se pripisuju umjetničkim vizijama čovjeka iz Kromanjona. Njegovi ukrasi, oruđe za rad i drugi predmeti, bili su izrađeni vještije i sa znatno više umjetničkog ukusa od neandertalskih. Drugim riječima, to su ostaci jedne visoko razvijene kulture, koja u mnogo ćemu predstavlja kontrast u odnosu na primitivni način života neandertalskog čovjeka! Istražujući grobove Kromanjonaca, Muk je iznio pretpostavku da su oni bili žitelji Atlantide. On je obratio pažnju i na sljedeću činjenicu: ogromne oblasti Europe za vrijeme egzistiranja hipotetične civilizacije bile su jo prekrivene snijegom i ledom, jer su glećeri počeli da se tope i nestaju tek u 11. milenijumu prije nove ere. Zašto? Zašto topla Golfska struja, koja danas zagrijava obale Europe, nije tada funkcionirala? Da je u tome nije možda spriječavala neka golema prirodna pregrada - Atlantida - pita se Muk i dodaje da je Golfska struja zapljuskivala obale legendarnog kontinenta, da je upravo ona stvorila onu blagu klimu o kojoj je s oduševljenjem govorio Platon?!... Postoje li dokazi za takvu tvrdnju?
Da, postoje!


KAKVU TAJNE SKRIVAJU JEGULJE?
Muk ih je pronašao u neobičnom i za sada neobjašnjivom ponašanju europskih jegulja. Napuštajući svoj zavičaj - Sargasko more, koje se nalazi jugozapadno od Azorskih otoka, jegulje se upućuju Golfskom strujom i, reklo bi se potpuno besmisleno, putuju u Europu i završavaju u rijekama koje se ulijevaju u Mediteran. Nakon nekoliko godina jegulje se vraćaju u Sargasko more, gdje polažu ikru i završavaju svoj životni ciklus
Šta ih nagoni na tako opasna putovanja? Znanost na to još nije dala definitivan odgovor. Možda se, kaže Muk, na to pitanje može dati sljedeći odgovor: kada su se instikti jegulja tek formirali, slatke riječne vode na Atlantidi, u kojima su one mogle da nađu utočište od morskih grabljivica, nalazile su se sasvim blizu Sargaskog mora. Slijepi instikt ih i danas, tisućama godina nakon nestanka Atlantide, i dalje tjera na duga i neizvjesna putovanja tokovima Golfske srtuje!
Muk je slijedio trag koji je Atlantida kao svojevrsni most mogla odigrati između Europe i Amerike. On je obratio pažnju na sličnost egipatskih, srednjoameričkih i južnoameričkih piramida u dolini rijele Moce. Zatim na slične elemente u kulturama Baska i Maja. Muk piše o jednom baskiskom misionaru koji je bio zapanjen kada je otkrio da ga ljudi u džunglama Guatamale odlično razumiju i da koriste slična oruđa pri obradi zemlje kao i njegov narod.

ŠTO JE NAČINILO DEPRESIJE U ATLANTIKU?
Platon je tvrdio da je Atlantidu progutalo more. Muk je u svojim istraživanjima počeo tragati za "izgubljenim kontinentom" i po dnu Atlantskog oceana. Zahvaljujući oceanografiji, nauka danas raspolaže detaljnom kartom morskog dna. Dno Atlantika podjeljeno je na dva dijela velikim podvodnim grebenom čija visina pod morem dostiže 3 000 metara, a proteže se od Islanda do Antarktika.
U području Azorskih otoka taj se greben širi u plato širine 400 i dužine 1000 kilometara. Sjeverno od njega podižu se podvodne vulkanske planine. Pojedini njihovi vrhovi uzdižu se nad površinom oceana. To su danas Azorski otoci, čiji oblik i razmjere uveliko podsjećaju na - Platonovu Atlantidu!

Pri razvijanju svoje hipoteze, Muk je bacao poglede i na priobalne regione sjevernoameričkog kontineta. U rejonu grada Carstona, u Južnoj Karolini (SAD), aerofoto-snimanjem 1930. godine načinjena je karta cjelokupne oblasti, koja neodoljivo podsjeća na bojno polje prekriveno sa oko 3.000 okruglih i ovalnih kratera, čiji su "grudobrani" okrenuti prema jugoistoku.
To je po mišljenju Muka veoma ozbiljan dokaz u korist hipoteze da su kratere stvorile krhotine nekog nebeskog tijela koje je doletjelo iz sjeverozapadnog pravca. Razumije se, udubljenja u Južnoj Karolini su znatno manja od dviju ogromnih depresija koje se nalaze na dnu Karipskoga mora; one dostižu dubinu od 9.000 metara i imaju površinu od 500.000 kvadratnih kilometara.
Kakve su ogromne sile stvorile ta gigantska udubljenja na morskom dnu i što je izazvalo pojavu vrtača na obali Južne Karoline?


KATASTROFA JE DOŠLA S NEBA!
Platon spominje odstupanje u kretanju zvijezda i ogromnim požarima na Zemlji", koji su pratili katastrofu Atlantide. Muk smatra da je u skretanju zvijezda riječ o - asteroidu. Matematički proračuni rezultiraju njegovima zaključkom da je asteroid "dospio" iz pravca asteroidnog pojasa Adonis i pri orbitiranju oko Sunca po opasnoj ekscentričnoj orbiti skrenuo s nje i obrušio se na Zemlju!
Slično gigantskoj raketi, asteroid se iz zapadnog pravca spuštao na Zemlju. Sudeći prema veličini podmorskih depresija, Muk pretpostavlja da je precnik kozmičkog giganta dostizao oko - 11 kilometara!
Na visini od oko 300 kilometara asteroid je zbog zapaljenog vodonika počeo sijati jarko crvenom bojom. Za njim se vukao rep zapaljenih plinova, dugačak oko 60 kilometara. Pri prodoru kroz atmosferu, on se raspao na manje dijelove.
Dva divovska dijela asteroida, svaki težak od mnogo milijardi tona srušila su se u ocean, stvorivši portorikansko udubljenje, a manje krhotine udubile su tlo u Južnoj Karolini. Ti udari apokaliptičke snage izazvali su eksploziju koja je zahvatila ogroman teritorij. Još dva gigantska komada asteroida pogodila su Zemljinu koru na veoma osjetljivom mjestu - u rejonu Atlantskog grebena - i aktivirale sve vulkane u njegovom lancu.
Stravična kataklizma zahvatila je Atlantidu i pretvorila je u pustoš.

ZAŠTO SU NESTALI MAMUTI?
"Za jedan užasan dan i jednu užasnu noć", kako je pisao Platon, "Atlantida je iščezla". Još dugo su nakon toga zemljotresi potresali kontinente, pa je sjeveroistočni dio Južne Amerike potonuo u Atlantik, a njen sjeverozapadni dio izronio iz voda Pacifika, prenoseći gradove s nivoa mora do vrhova današnjih Anda. Istodobno, gigantski crni oblaci, ispunjeni otrovnim plinovima, gušili su ljude i životinje širom naše planete.
Kao dokaz za tu hipotezu Muk navodi iznenadni nestanak mamuta. Preživjevši desetine hiljada godina u Sibiru, koji do tada nije bio pod ledom, oni su iznenada uginuli. Svi do jednoga!
Autor hipoteze tvrdi da je oblak otrovnih plinova ubijao na licu mjesta. Po njegovom mišljenju, nije iznjeta još ni jedna činjenica koja bi objasnila iznenadno smrzavanje dlakavih slonova, niti se zna što je to što je uticalo da se Sibir pretvori u gigantski frižider. Da li je pogodak asteroida doveo do oscilacije Zemlje za vrijeme njenog rotiranja, što je izazvalo predislokaciju polova i naglu izmjenu klime? - postavlja Muk pitanje i dodaje da su se u ogromnom crnom oblaku mogle nalaziti i one kolosalne količine vode koje su izazvale svjetski potop o ćemu govore legende mnogih naroda.
Interesantno je da Platon ukazuje na "more blata" koje je za duže vrijeme onemogućilo plovidbu brodova izvan Gibraltara. Godine 1822. arheolog Leonard Vulej započeo je radove na iskopavanju grada Ura, prijestolnice drevnih Sumerana. Ispod grobnica prvih careva, ekspedicija je otkrila sloj mulja i prljavštine, debljine gotovo tri metra. U istom sloju nisu bili otkriveni nikakvi arheološki ostaci. Baš nikakvi. Sve što je do tog vremena postojalo, kao da je netragom nestalo!


RAĐANJE NOVE CIVILIZACIJE
Prema Mukovim proračunima, čovječanstvu je bilo potrebno tri tisuće godina da bi se oporavilo od katastrofe izazvane padom asteroida. Skoro sve to vrijeme ogromni crni oblak vulkanske prašine visio je nad sjevernom Europom.
Za one koji su preživjeli kataklizmu, život pod tim oblakom predstavljao je kratku i tešku borbu za opstanak. Ljudi su lutali pod crnim nebom, na kome se Sunce samo ponekad pojavljivalo kao daleka fatamorgana; a u vrijeme kada je čovječanstvo stvorilo nove uvjete za razvoj svoje civilizacije - to je bilo u četvrtom mileniju prije nove ere - od Atlantide je ostala samo legenda.
Sva dostignuća nekadašnje znanosti, umjetnosti i kulture uopće, bila su zbrisana. Čovječanstvu je bilo potrebno još 6.000 godina da bi steklo nova znanja; njih je koristio i Muk da bi postavio svoju teoriju o uzrocima propasti blistave Atlantide.

Natavlja se...



~ komentiraj (4) ~ printaj ~ # ~

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se