|
NEDOREČENOST
između bešike i grobljanskog mira
u vječnom nemiru moj razum počiva
plima ranog jutra s toplinom gejzira
splasne u podne gdje se veče skriva
u stalnom nemiru moj razum počiva
od nestalne zemlje do nestalnog sunca
mrtvim se nađu treperenja živa
u trzaju želja stvarnost često bunca
plima ranog jutra s toplinom gejzira
maštovito šeta u ognju podneva
kad jednom proključa u struji nemira
ko riba na suvom počeće da zijeva.
splasne u podne gdje se veče skriva
pogled ranog jutra u svom raznorođu
i kada shvatim šta se sa mnom zbiva
dođe moje veče jutra tuđa dođu
|
svijetodstakla
25.02.2007., nedjelja
TEŠKE MISLI (IV)
RANJENA SLIKA
I dugo te nešto nije bilo, razbila se slika onog Hrama
O kome sam sanjao zbog tebe kao da je ljubav na oltaru,
Posvećena, beskrajna i čila, pitak nektar skriven u bunaru,
Iskopanom za sunovrat voljan. Melem sebe traži u ranama,
Na drugim se mjestima iskvari i nalazi druga u otrovu.
Uzalud je što sam razumio znak prevare u tvojim očima,
Lutam svjestan svojih nebuloza kao pramen posvećenog dima.
Nisam zrno roda samosvojnog kada ljubav tražim u korovu.
Sve je jasno, a ja bespomoćan, presamićen, naboran i uklet
Kao suvi hrast u pustom kraju, raspolućen udarima groma.
Nema kletve koju reći mogu, a da pritom pomislim na uzlet.
Prevaren sam ustrojstvima mnogim, leden let je u letu kometa,
Moja slika spokojstva je prsla, trajna slika sanjana oboma,
Na kojoj sam zakleo se Umu, umujući da je slika sveta.
|
|
|
< |
veljača, 2007 |
> |
P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
|
|
|
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
|
|
|
|
Dnevnik.hr Gol.hr Zadovoljna.hr Novaplus.hr NovaTV.hr DomaTV.hr Mojamini.tv |
Opis bloga
Moj blog je izraz želje da svoje slobodno vrijeme popunim svrsishodnim djelovanjem, da se istrgnem iz režiranih i trivijalnih dokolica i da svojoj mašti dam na volju, da pišem kako znam da volim i da volim kako znam da pišem.
PREPUŠTANJE TUPOSTI
Suviše dugo čekam izlječenje
od tuposti mukle u životu tvrdom,
a opet ponekad poželim mučenje
pred nekom u mozgu složenom utvrdom.
Ni um praotaca nije više kletva,
nalazim se skrušen u vakuumu nekom.
Zbunjuje me odveć istorijska sjetva,
ovo vrijeme smijeha rođeno lelekom.
Možda neću smoći jake krvi tijelu
da dovršim sukob sa svojom tjeskobom.
Doka ameba bivam u povijesnom ždrijelu,
već me neke sile vjenčavaju s grobom.
I sam, eto tako, dodvorih se smrti,
uzalud željom izmičem starenju.
Sve se zaokruži uz neki uzdah škrti
i bespomoćno daje raznošenju.
Pred nekom u mozgu složenom utvrdom
ponekad opet poželim mučenje.
Od tuposti mukle u životu tvrdom
suviše dugo čekam izlječenje.
Zagreb- Tuškanac
22. maja 1979. godine
|
|