svijetodstakla
25.02.2007., nedjelja
TEŠKE MISLI (IV)
|
RANJENA SLIKA I dugo te nešto nije bilo, razbila se slika onog Hrama O kome sam sanjao zbog tebe kao da je ljubav na oltaru, Posvećena, beskrajna i čila, pitak nektar skriven u bunaru, Iskopanom za sunovrat voljan. Melem sebe traži u ranama, Na drugim se mjestima iskvari i nalazi druga u otrovu. Uzalud je što sam razumio znak prevare u tvojim očima, Lutam svjestan svojih nebuloza kao pramen posvećenog dima. Nisam zrno roda samosvojnog kada ljubav tražim u korovu. Sve je jasno, a ja bespomoćan, presamićen, naboran i uklet Kao suvi hrast u pustom kraju, raspolućen udarima groma. Nema kletve koju reći mogu, a da pritom pomislim na uzlet. Prevaren sam ustrojstvima mnogim, leden let je u letu kometa, Moja slika spokojstva je prsla, trajna slika sanjana oboma, Na kojoj sam zakleo se Umu, umujući da je slika sveta. |
- 02:17 - Komentari (13) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Moj blog je izraz želje da svoje slobodno vrijeme popunim svrsishodnim djelovanjem, da se istrgnem iz režiranih i trivijalnih dokolica i da svojoj mašti dam na volju, da pišem kako znam da volim i da volim kako znam da pišem.
PREPUŠTANJE TUPOSTI
Suviše dugo čekam izlječenje od tuposti mukle u životu tvrdom, a opet ponekad poželim mučenje pred nekom u mozgu složenom utvrdom. Ni um praotaca nije više kletva, nalazim se skrušen u vakuumu nekom. Zbunjuje me odveć istorijska sjetva, ovo vrijeme smijeha rođeno lelekom. Možda neću smoći jake krvi tijelu da dovršim sukob sa svojom tjeskobom. Doka ameba bivam u povijesnom ždrijelu, već me neke sile vjenčavaju s grobom. I sam, eto tako, dodvorih se smrti, uzalud željom izmičem starenju. Sve se zaokruži uz neki uzdah škrti i bespomoćno daje raznošenju. Pred nekom u mozgu složenom utvrdom ponekad opet poželim mučenje. Od tuposti mukle u životu tvrdom suviše dugo čekam izlječenje. Zagreb- Tuškanac 22. maja 1979. godine |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||