poluotvorene oči, još zaprljane
snom,
zvuk dosadne mašine iz obližnjeg stana.
hrpa papira za proučiti,
na teveu zrna prašine pomiješana s
toplim zrakom....
prigušeni zov putovanja, priželjkivana avantura,
želja za promjenom mjesta
pa makar na kratko,
na par dana.
grad postaje sve prazniji i prazniji,
na asfaltu samo bijele crte i pokoja fatamorgana nekog
limenog čudovišta u daljini.
ljeto.
postoji li ljepše godišnje doba od ljeta?
samo je ljeti dosada legitimno stanje uma i
samo je ljeti dozvoljeno ljenčariti na kauču, na plaži, na kavi, a da te nitko
ne smije pitati zašto ili dokad...
Ljudi obavezno, ali obavezno pročitajte, u slučaju da već niste!
ako treba malo vrtiti mišem pa zavrti ga brale! to su postovi ljudi koje čitam, a zbog kojih sam se zaljubila u njihove blogove!