|
Borba književnosti i bloga, unutar prostora umjetničkog stvaranja, za prevlast pri oblikovanju identiteta pojedinca u 21. stoljeću
Round 1
Prema Anićevu rječniku hrvatskoga jezika identite je ukupnost činjenica koje služe da se jedna osoba razlikuje od bilo koje druge. Pri oblikovanju ljudskog identiteta sudjeluju mnogi faktori kao što su roditelji, mediji, škola, književnost...U posljednje se vrijeme pri oblikovanju nečijeg identiteta često pojavljuje i blog.
Moderan način iskazivanja stava, misli, problema.
Mnogi se mladi ljudi, upravo, na blogu odlučuju stvarati svoj identitet , jer upravo u prostoru bloga, dopušteno je svakome pojedincu,da se kreativno ili malo manje kreativno očituje i na taj način stvori svoj prostor umjetničkog izražavanja.
Virtualni svijet sazdan je od mnogo manje prepreka, koje stoje u zbilju, a nalaze se između nastojanja da se pojedinac izrazi i nastojanja da napisana riječ pronađe svoje primatelje. Dovoljno je samo kliknuti gumb i stvoriti svoj profil, a možda bi na ovome mjestu bolje bilo reći identitet, i možete krenuti.
Da bi vam netko tiskao knjigu potrebno je mnogo više, zar ne? Nije dovoljna samo dobra volja, a ponekad nije dovoljno ni da izvrsno pišete, jer budimo iskreni, tiskanje knjige vrlo je skup posao, a ni kod babe nema đabe.
Čini mi se da su odavno prošla vremena kada je identitet mladih bio oblikovan književnošću. Svi se, zasigurno, sjećamo junakinje iz Šenoinog djela Prijan Lovro, koja je čitajući knjige krojila ne samo svoj identitet, već je i potirala svoju nacionalnu pripadnost, koja se tada jako dobro mogla iskazati čitanjem knjiga različitih nacionanih književnosti.
Tu je, naravno, i neizostavna Emma Bovary kojoj je čitavi svjetonazor bio oblikovan književnim djelima, te je baš zbog književnosti bila u raskoraku sa stvarnosti.
Ukoliko je neki od navedenih likova možda malo manje poznat, u što sumnjam, svi se sjećamo dobrog viteza od Manche Don Quijotea kojemu čitanje viteških romana u potpunosti pomuti pamet te i sam pomisli da je vitez i uputi se u spašavanje svijeta, a završi jurišajući na vjetrenjače. Kasnije je upravo to jurišanje postalo simbolom ljudske borbe za ideale.
Mi smo danas nešto drugačiji, barem u većini slučajeva, ovaj nas brzi život koji smo prisiljeni voditi tjera da zadovoljštinu u tekstu pronalazimo drugdje, a što je bolje za to od bloga.
U toj se hrpi informacija na blogu mogu pronaći zaista različite teme, a interakcija sa autorima odvija se vrlo brzo, u obliku komentara.
Pitanje identiteta autora nakog djela, pitanje je koje se uvijek postavlja, a u ljudskoj je prirodi da se ono što se pročita na neki način uvijek poveže s likom i životom autora, bez obzira na činjenicu što ne mora svako djelo nužno biti istinito, a kamoli autobiografsko.
Možda je upravo to činjenica što na blogu možete napusati što hoćete, jer nitko nikada ne mora znati tko stoji iza napisanog teksta. Autori tiskanih knjiga uvijek moraju licem stati iza svojih napisanih riječi i po ne znam koji put, opravdavati «nepoćudne» postupke svojih junaka objašnjavajući zgroženoj javnosti da se radi samo o fikciji.
Blog lišava sve autore takvih situacija. Identitet koji se stvori na blogu stvoren je samo od riječi. Riječi su jedine mjerodavne, nije bitno ni ime, ni prezime, ni godine, ni karijera.
Svatko ima pravo pisati i stvarati i upravo je to razlog što je većina zapisa na blogu dnevničkog karaktera, a ti su to oblici najsugestivniji kada je u pitanju stvaranje slike o životu ili liku autora tj. o njegovu identitetu.
Kad čitam blog najčešće se nalazim u naručju svog mekog naslonjača, kliknem mišem i počnem čitati. Postoje blogovi koje redovito čitam i na dan ih pročitam barem deset. U njima pratim događaje, likove, radnju, isto kao da čitam lijepu književnost, često, ako čitam kasno navečer, sanjam da sam netko od blogerskih junaka, a ukoliko pročitam nešto o aktualnim zbivanjima ili pak o nekom problemu i sama počnem razmišljati o tome, te u većini slučajeva i sama, na svoj blog nešto napišem.
Tko sam ja? Na blogu, naravno. U većini se slučajeva ja trudim biti ja, ali moj identitet na blogu nije u potpunosti proziran. Koristim se nadimkom koji uopće ne sliči mom imenu i često pišem sve ono što u stvarnosti baš i ne bih rekla. Imam i blogoznance, čiji su identiteti, isto tako upitni, ali iz riječi iščitavam da se radi o različitim ljudima koji se bave različitim poslovima. Ponovno sam upala u zamku povezivanja napisanih riječi s istinom o identitetu autora, a u biti mi je dovoljna identifikacija kroz njihove riječi, u kojima pronalazim mnoštvo lijepo izrečenih istina.
U jednom sam se trenu iskreno zabrinula da je pisanje zanat, koji lagano, ali sigurno umire, ali nije tako. Virtualni prostor prauzeo je u 21. stoljeću mjesto gdje svaki dan izlaze nove misli, stavovi, pogledi. Pisana riječ, čini mi se, živi intenzivnije no ikad, samo u drugom obliku.
Nije rjetkost da se neki od blogova i tiskaju. Svima nam je poznato da je tiskan blog Danijele Dvornik, iako mi se čini da motivi pri odabiru ovoga bloga za tiskanje nisu u potpunosti bili književno-umjetničke prirode. Naime, postoje mnogo bolji blogovi od tog, a Danijelin je blog privlačan, prema mom mišljenu, zbog popularnosti njenog muža, a i možda je Simo Mraović želio svojih pet minuta u njihovom reallity show-u, no da ne skrećem previše s teme.
Identitet pojedinca u 21. stoljeću nužno je oblikovan i blogom, htjeli to neki priznati ili ne. Time nikako ne želim reći da suvremena hrvatska književnost svojim vrijednim i zanimljivim djelima ne sudjeluje pri oblikovanju identiteta pojedinaca.
Ali o tome više u drugoj rundi!
|
