USRANA POLITIKA, DEFINITIVNO!
Jer sam mazohist.
Pa gledam nedjeljom popodne nekakve predizborne bljuvotine pod dirigientskom palicom Mirjane Hrge.
A i ona zadnje vrijeme ide na jetra.
Jer hoće bit brzopotezna novinarka, i "uvijek joj vrijeme istječe".
Pa nikad upitani ne odgovori do kraja.
Dakle, skupila se svita veleumnih dobrostivih članova našega društva.
K'o da su iz Caritasa.
To su oni koji se smiješe i obraćaju vam se svakih pet minuta preko malih ekrana, slonovskih plakata i radio-prijamnika.
A kada im se obratite, ne udostoje vas ni pogleda, a kamo li riječi.
Neki su osim znanstvenih fakulteta završili i fakultete nemjerljive bahatosti.
Recimo, mladi dragi lik, koji je došao umjesto premijera najdražeg mi Sanadera.
Jer zašto bi Sanader došao predstaviti svoju stranku. Ipak je on persona grata.
Pa je poslao sebi sličnoga. Pače - još i boljega od sebe! Dečko ide laktom, bogme će daleko dogurat. Samo tako, majstore!! Bravo!
Neću pretjerat ako kažem da mi je par puta došlo da gađam televizor prvim što mi dođe pod ruku. Psovke i izbor istih - ne bih o tome...
Pagledam starog barbu, umirovljenika sa 5000 kunica mirovine. Malo se našao zatečen pitanjem jel' on zbilja može predstavljati svoje um(rtv)irovljenike.
One koji imaju 1.500 kuna crkavice.
Pa je odgovorio, misli valjda da je to diplomatski, "da ima (čak!) 20% onih koji imaju i veće mirovine od njega..."...ma i taj je seronja!
Naravno da nije objasnio kako će se boriti za prava onih potonjih...jer ga, kao i sve druge koji se momentalno utrkuju za ležačke plaće i korupcijske profite - jednostavno nije briga.
Nit' osjeća, nit' razumije.
Pa Đapić. Koji je u međuvremenu postao magistar prava. Doduše, samo struke, ne i znanosti.
Al', jeb'ga, mr. je mr.!!
Bez obzira na to što ima roze košulju pa izgleda k'o beba.
Što je prijmijetila gospođa psihologica.
Promatrajući verbalnu, neverbalnu i odjevalačku komunikaciju.
I dužinu čarapa.
I ozbiljnost kravate.
Gospon iz seljačke trebao je na brzinu izračunati kako četveročlana obitelj može preživjeti sa 6.000 kuna...
Nije da ga je nešto išlo, al' pošto se Hrgi uvijek žuri - spašen je...
Zamuckivao nešto o jedenju mesa jednom tjedno, pa bi se ,kao, moglo...
Dala bi ja njemu 2.500 kuna, pa nek' živi na otoku di je Bog rek'o laku noć...i cijenama klope i cijenama prijevoza...pa nek onda računa...pa ni da ima Einsteinov mozak...
Teta Pusićka, koja se pojavila na blogu, pa je nema...pokušala je parirati mladom, perspektivnom Sanaderovom pulenu i jako dobrom učeniku, koji - uzgred - ima sve predispozicije da nadmaši svoga gurua - i dalje se zahvaljuje potplaćenim anketiranim sugrađanima na glasovima...ali ni ona ne ulijeva nekakovo povjerenje...sve je to već isprano, izblijedjelo, smiješno zapravo, jer - a tko još bilo što tu vjeruje??
I onaj barba sa plavosivim okicama...koji je bio zgodan dok ga nisam čula kako govori...brrrr, ledi mi se krv u žilama kad ga vidim i čujem, nelagoda me hvata...ni njemu ama ništa ne vjerujem...
Međutim, u subotnjem "Novom listu", pažnju mi je zaokupio članak izvjesnog novinara Omera Raka, pod naslovom "Betonizacija Jadrana".
U podnaslovu kaže , citiram: "STRANCI JEDVA ČEKAJU 1. VELJAČE 2009. KADA ĆE TEMELJEM SPORAZUMA O STABILIZACIJI (obožavam riječ stabilizacija, asocira me na neka pluskvamperfekt lijepa vremena!) I PRIDRUŽIVANJU STUPITI NA SNAGU ODREDBE O LIBERALIZIRANJU TRŽIŠTA NEKRETNINA. OČEKUJE SE NEVIĐENI STAMPEDO KUPACA SA SJEVERA. SVI RATOVI KOJI SU PROTUTNJALI NAŠOM STRANOM JADRANSKE OBALE NANIJELI SU MANJE ŠTETE OBALI NEGO ŠTO ĆE TO UČINITI TONE BETONA IZ MIJEŠALICA KOJE POHLEPA NE PRESTAJE OKRETATI OD DRAGONJE DO RIJEKE DUBROVAČKE. DIO SMO ZAMIJEŠALI SAMI, DIO SU NAM ZAMIJEŠALI."
I još: RASPRODAJA OBALE: ZAZUBICE STRANACA I LOKALNA POKVARENOST I LAKOMOST LAKO NAM MOGU DOĆI GLAVE.
Obzirom na to da stranci jako dobro, puno bolje nego mi sami, prate rast profitabilnosti rentanja u nas, gdje se predviđa 5,8 % netto godišnje dobiti od rentanja, u odnosu na 2,4% u jednoj Španjolskoj...onda nije ni čudo da se kod nas očekuje utrka za prisvajanjem zemlje kao na Divljem zapadu u drugoj polovici 19.stoljeća...
I??
Jesam li ja zbilja tako jako pametna ili je narod totalno nezainteresiran za svoju sudbinu?
Rekli su mi prije par godina, kad smo nevezano razgovarali o pravu stranaca na kupovanje nekretnina i zemljišta u nas, da sam glupa, da pretjerujem i da sam zloguka proročica...primijetila sam da nas Slovaci, Mađari, Austrijanci, Englezi, u novije vrijeme Talijani i Slovenci nemilice okupiraju...jednom sam rekla da su Hitler i Mussolini bili diletanti i idioti...mogli su sve to fino obaviti u rukavicama, lijepo, kao njihovi potomci danas...uz naš svesrdni pristanak, naravno...jer ruka ruku mije, pa mi njima našu zemlju, odnosno ono što je od nje ostalo, oni nama ulazak u EU, pa ćemo onda možda biti par centimetara dalje od bankrota i moći ćemo i dalje uzimati kredite za pijaču, žderaču i prepižđavanje po jumbo plakatima.
Pitam se usput, tiho, već godinama, kada će doći vrijeme da tražimo dozvolu kako bi u Hrvatskome saboru mogli pričati na hrvatskome jeziku...jerbo, kako je krenulo...ne bih se baš kladila...
I sad, kakve veze ima politicshowtime sa betonizacijom Jadrana?
E, pa ovako: onoga trena kada cijela ova plejada trbušastih i bahato-prepotentnih likova koja krca novinske stranice i male ekrane, bude prestala pretresati teme iz dječjeg vrtića, tipa "kako blesavima zamazati oči", pa kada bude jednom stvarno rekla dosta nekim stvarima koje nas definitivno vode u propast i to galopirajućim tempom, e, onda će možda moći početi vraćati totalno izgubljeno povjerenje.
Onda će možda netko stati iskreno na njihovu stranu i reći - e, vidi, ovi stvarno nešto rade za nas.
Do tada, ne mogu oni meni pričati o poticanju proizvodnje u Hrvata, kad nećemo imati gdje proizvoditi sami za sebe...
Ne mogu mi pričati o turizmu i zaradi od njega kada već sada dobar dio novca odlazi van...
Ne mogu mi pričati o Slavoniji kao žitnici Europe (ili sam zašla duboko u povijest?!?), kada tim jadnim ljudima ne daju niti da dišu, a kamo li da žive od svoga rada.
Ne mogu me uvjeravati u to da će na izbore izići preko 66% punoljetnoga stanovništva, jer su pravili anketu na uzorku od svih 1000 ljudi...
Ne vjerujem čak ni trunčice u ispravnost izbornoga sistema, tko zna pobogu, što i kako oni barataju tim papirima iz kutija...
I u svakodnevnom životu imam neko čulo koje mi otprilike na prvu daje naslutiti s kim imam posla. Ne vara me to moje čulo ni kada su likovi na ekranu...vrlo rijetko pogriješim u procjeni, nešto unutra mi govori tko laže, tko je iskren, tko priča da bi pričao, a tko to radi od srca...
Pa stoga:
Ne vjerujem u ništa i ne vjerujem nikome.
Usput, sve se bavim mišlju da nekako kontaktriam Gorana Milića, pa da ga zamolim da reprizira emisiju od prije 4,5 godina...snimao je reportažu u Španjolskoj, za vrijeme da li europskog ili kojeg nogometnog prvenstva, ne pamtim to više...
Dakle, bio je početak srpnja.U nekom, ne sjećam se više, kojem elitnom turističkom mjestu. U kojem nije bilo doslovce "ni pasa". Apartmana k'o u priči.(Vidi vraga, sličnih ovima na Krku, k'o jaje jajetu...čak slično razbacanih.)
Najprije kupovanih po enormnim cijenama, a kasnije ih se nije moglo prodati...čak su se bavili mišlju da te apartmane rentaju Nordijcima, koji bi, kao, zimovali u toplijim krajevima...k'o laste...no, ni od toga ništa. Beton do betona...
Poanta reportaže bila je, zapamtila sam tu rečenicu jako, jako dobro (na žalost izgleda da sam jedna od rijetkih kojoj je stalo!),
Dakle, kazao je Milić: "Pogledajte ovo, sam beton, bez zelenila, nigdje nikoga, a srpanj je...Neka ovo bude dobra pouka našim turističkim djelatnicima i nama samima, da nas ne bi sutra zadesila ista sudbina.."
No, kažu i to da pametan uči na tuđim, a budala na svojim iskustvima.
Ma! Jebo politiku! Opet sam se iznervirala!
|
