jesmoinismo

subota, 31.10.2009.

slušajući, osjećala sam hladnoću kako mi obuzima tijelo, kako se penje po živcima i žilama sve do
srca, kako se gnjezdi u najdubljem dijelu mog tijela.
željela sam vrištati da prestane govoriti, a tražila sam još.
kao bolesnik koji uživa slušati o svojoj bolesti, ja sam saznavala sve više ono što nisam trebala.
sve sam to znala, a ipak tek sad saznajem.
sve sam to osjećala, a sad se s tim susrećem.

ne mogu to podnjeti. samo sam trofej više u tvojoj kolekciji. kažem.
preteško je s tim živjeti.
preteško te je voljeti.

ti mene optužuješ, no nemaš pravo kamen bacit, kaže.
mi smo isti, kaže.

je li ovo neki test izdržljivosti, podnošljivosti? mogu li ja to? pitam se
boli me previše.
zbogom, pišem i šaljem.

trebala bih otići na odvikavanje u neku kliniku za ovisnike.
trebala bih poludjeti i otići u ludnicu.
trebalo bi nestati na neko vrijeme, povući se na neko mirmo mjesto.
znam da neću.
toliko već dugo skrivam sebe od onih koji su pored mene,
već sam tako dobro izviješteni glumac.

kao da sam čvršća ovaj put, kao da sam snažnija.
možda ovaj put zbogom zaista znači zauvijek zbogom.



- 00:27 - Komentari (9) - Isprintaj - #

subota, 24.10.2009.

koraci

dođi
moji su koraci bili tako beskrajno spori, dok sam jurila ulicama, željela sam biti div i njegovim koracima grabiti
prema tebi.
vrijeme je naš neprijatelj, svaka je minuta važna i ne smije biti izgubljena.
a vrijeme tada kada treba stati, nemilice odmiče, i dva su sata prošla kao dvije minute.
ti si posebna
riječi, riječi, kažem.
odlazeći, opet trčeći, moji su koraci bili prebrzi jer su me odnosili sve dalje, u prazno.
- 00:28 - Komentari (12) - Isprintaj - #

nedjelja, 18.10.2009.

pitaš me: što ja tebi značim. govorim ti sve gledajući tvoje oči.
njima vjerujem. utapam se u njima, u njihovoj dubini, kao i uvijek.

govoriš o sebi.
tvoje riječi su ubojice tebe, otkrivaš njima nemilosrdno svoju mračnu stranu.
zašto se toliko razgolićuješ riječima predamnom? one se zabijaju oštrim ubodima u najosjetljivija mjesta, tamo gdje me najviše boli.
one me tjeraju od tebe.
zašto iznosiš ono što svi skrivamo? želiš da znam tvoju najcrnju stranu. tako s lakoćom uništavaš sliku tebe koju želim imati pred sobom.
koliko toga još mogu podnijeti, je li to dovoljno da odem zauvijek?

odlazim, krvareći iz tolikih rana, a znam da ću se opet vratiti.
- 00:43 - Komentari (17) - Isprintaj - #

nedjelja, 04.10.2009.

lanci

ti nevidljivi lanci kojima smo vezani za neka bića.
nema te daljine koja se ne može prijeći zahvaljujući njima.
ni blizina tijela, ni pogled u oči, ni dodir nije potreban da doživimo onog drugog i on nas.
ni idila nije potrebna, čak kad ne možemo biti ono što on očekuje, kad nas i ljutnja i nerazumijevanje obuzme,
mi smo i dalje zakačeni jedno za drugo i mučimo naše duše težinom tereta koji vučemo
za sobom u svojim životima.
i što još mogu reći o toj vezi kojoj ne treba ništa osim samog postojanja nas dvoje na ovome svijetu,
pa da nas drži tako čvrsto i tako dugo jedno uz drugo?
- 09:06 - Komentari (13) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se