|
|
| < | studeni, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
moj mail je: studentica_21@net.hr
JADNO...to je riječ koja opisuje kak se osjećam cjeli jebeni dan...muči me milijun i jedna stvar koju nemogu riješiti a najgore je što nemogu nikako i ništa učiniti da ih riješim...
prvo muči me to što ne mogu riješit prokleti ispit zadnji koji mi je ostao...jebavam se 3 mjeseca sa notama i sintićem i ne mogu...nemogu to položit neznam koji kurac ima tako u toj prokletoj glazbi bitno da bez tog neću moć bit dobar odgajatelj u vrtiću...
drugo muči me ako ikad završim jebeni faks-hoću li i kada dobiti posao u struci...muči me jer vezu nemam...ne želim konobarit, radit kao prodavačica, ili neznam ja koje zanjimanje...želim se bavit za ono za što ću možda jednog dana ak položim taj jebeni glazbeni bit osposobljena...to sam si izabrala i to i želim...
treće me muči dečkov posao...a i njega isto...mora konobarit jer drugog posla ovdje nema za njega...svi traže neke intelektualce teške, inžinjere s iskustvom...a on faksa nema, a ni iskustva pretjeranog...ovaj gazda ga sad tlači totala...zbog tog je sav nadrkan...pokušavam ga razumit...mislim kužim da mu to smeta...znam da nije ugodno kad te neko jebe u zdrav mozak, iskorištava i slično...plaća mu je minimalac....radi za mizernih 2000kn tek tak da nešto radi...mora radit-nemože sjedit kod kuće i gluvarit...
četvrta ujedno i najbitnija stvar koja me zapravo muči je kak ću ja jednog dana živit s njim...kak ćemo živit...šta ćemo radit...?????????????????
stvarno me zabrinjava činjenica da imam skoro 23 godine on 27 a nijedno ni drugo nemamo posao a samim time ni nikakvu budućnost...
žalosno je to što se svađamo radi jebenih stvari na koje nikak nemožemo utjecat...oko ničega se ne svađamo, al eto danas smo se svađali raspravljali ili kak god o tome...stvarno mi je užasno...osjećam se ko da me traktor pregazio...samo želim zaspat i da prođe ovaj dan...al to nije pitanje dana...u tom problemu je moja i njegova cjela budućnost...nemogu ništa planirat....nemogu ništa....
mogu samo čekat kad će se to dogodit...kad će doći totala dno...kad ćemo se posvađat i prekinut radi toga jer nećemo imat od čega živit...užasava me pomisao na to...volim ga i ne želim to...al od zraka nemožeo živjet...
zašto je život tako sjeban?????....
......
.....
.....
do prije godinu dana, taj dvadesetčetverogodišnjak je bio lud, nezainteresiran za ništa u životu, faks je upisao ali nikad nije dao ni prvu godinu, bauljao je po zagrebu, bio totalno neodgovoran. svaki vikend je spavao s drugom ženskom, živio je samo za vikend da se nalije ko stoka sa ekipom...
sve to bilo je prije godinu dana...
jučer čujem da se oženio u subotu...cura mu trudna...gledam kak se sve može promjenit u sekundi...svoje opijanje s ekipom pretvorit će u druženje sa bebačem i mjenjanjem pelena...
danas si mlado ajmo reć nezrelo bićence koje tumara po gradu i živi od vikenda do vikenda, a već sutra spremaš se biti roditelj...
a jbg...ajde u svakom slučaju lijepo je to, samo ako se vole...ak se ne vole bit će im jebeno...et ja im želim svu sreću i zdravog bebača...
kao i svake godine tak i ove malo nas je prerano počeo pucat blagdanski štimung...izlozi su već naveliko okićeni, bircovi također, a i dječurlija su se opskrbila petardama...da mi je upoznat tog kretena koji je te jebene petadre izmislio...
općenito ne volim pucnjavu još od rata...a kad vidim hrpu od 5, 6 klinaca s petardama u ruci kak ih bacaju prolaznicima pod noge...dođe mi da im razbijem roditelje...
pa dobro to nije više normalno...nitko ne razmišlja o posljedicama te pucnjave...kakve se sve strahote mogu dogodit...i koji je uopće gušt bacit petardu i čekat da pukne...
em smrdi taj barut, em kad pukne raznese ti bubnjić...
al ne svake godine ma koliko zabranjivali i upozoravali djecu na štetnost toga, ipak većina djece kupuje petarde i izaziva prolaznike...
roditelji se isto oglušavaju na to neki čak i djeci kupuju petarde...sve dok jednom djete si ne raznese ruku, nogu ili unakazi facu, ili dok ga netko ne iscipelari zato jer mu je bacio petardu pod noge...
bila je tada subota...bili smo u vani,kao i svaki vikend tih dana, ja i tadašnja najbolja prijateljica (takozvana praijateljica)...
taj dan upoznali smo se moj dragi i ja...i eto danas je 4 godine da smo skupa...krajnje je vrijeme da se udam:))))...heheh...e pa svaka mu čast što je samnom izdržao...
frendica nas je pokušavala razdvojit na sve moguće načine al eto na njenu žalost nije uspjela...nadam se da je to već jednom napokon shvatila i da će nas pustit na miru :))...
idemo danas nekud- neznam kud, neće da mi kaže...
jedva čekam...
....
....
....
lijepo je to kad znaš da imaš nekog uz sebe ko te voli, poštuje i razumije...
uf što ga volim:)))
ovih dana samo strka...svi nekud žure i nešto gunđaju
...u ponedjeljak sam trebala u zagreb al sam odgodila za sutra, starci naravno popizdili...i odma napali, kad ja mislim položit taj ispit i te spike...neću ni spominjat kolko su mi digli tlak...
u subotu je kod bake i djeda klanje, dečko je trebao ići pomoći jer nema ko, tata nakon operacije nemože teško dizat a ni ne smije baš bit na hladnom, tetak u bolnici i tak...nema ko uglavnom...da bi moj predragi dečko se zamjenio za smjenu jer davoru treba, mora lik ić van sa ženskom...o jebem ti i to me naživciralo...
danas napokon se nakon par mjeseci uhvatila knjige kad zvoni mi telefon...gospođica fensi me zove...to je moja bivša najbolja prijateljica, ako se to prijateljicom uopće može nazvati...ona zove samo kad nešto treba pa je tako bilo i sada...
naime zvala me da pita koja su mi pitanja bila na ispitu koji sma polagala prije 2 i pol godine...pa ženo božja jesam mlada al neam pamćenje tako dugoročno...
rekla sam joj da me ne zove radi takvih gluposti i da joj ne mogu posudit skripte jer sam ih već dala...
ona se raspričala o svom fensi šmensi životu, kao da to mene zanima...ma živo mi se jebe i za nju i za njenog lovatora (sponzora)...
meni se našla jadat...e žena me totala izbacila iz takta...
čini se kako su je svi prijatelji odbacili,pa nema kog nazvat,pa mene našla...al nisam ni ja od jučer davno smo nas dvije raskrstile... izgleda da je uz nju samo njen sponzor koji kad skuži kakva je i on će je napucat...
žalosno je to al nea veze nije moje da joj sudim:)...
uglavnom ovih dana me svi nešta napadaju za taj jebeni faks...danas sam popizdila i od bjesa uzela knjigu u ruke...pjevala da je kvart cjeli orio, pa jebem ti i glazbeni i faks...položit ču ga ubrzo makar mi to bilo zadnje u životu...
idem jučer na kavu do grada s dečkom... sjedamo na korzo u jedan birc, a tamo mlada zgodna mama, našminkana, sređena kao da ide na modnu pistu... dječačić isto obučen po posljednjoj modi...izmarkiran totala...mali ima po mojoj procjeni između 1 i 2 godine...taman je prohodao-još nesigurno hoda i spotiče se...mama priča s frendicom a mali trči po bircu sa staklenom čašom u ruci...mama ništa ni da bi riječ rekla...
razmišljam što bi se dogodilo da je to dijete palo i razbilo čašu i posjeklo se...ko bi bio kriv...
mali je više puta zvao mama mama, ali mama ga nije fermala nijedan posto...zapričala se žena sa frendicom što češ...
kad tako vidim nekog na ulici ko uopće nezna s djetetom ili mu nije stalo do djetetovih potreba e razbila bi ga...
neki se ponašaju kao da su djeca igračke, što je žalosno...
no idemo dalje...taj dječačić je došao do našeg stola i ja sam mu dala šećer onaj u vrećici, mama je skočila i rekla baci šečer, na što ju mali naravno nije poslušao...mama se sva zapjenila i počela se derat tj.kukat prijateljici kako je mali nemoguč kako je bezobrazan i sto drugih groznih stvari...
prestrašno je bilo to za slušat...
uglavnom da bi te djete poštovalo moraš biti dobar prema njemu, dijete će lako prihvatit tvoje stavove, zahtjeve i zabrane ako iza njih stoji tvoj stav, uvjerenje, a ne trenutačno raspoloženje!!!
uf, nakon napornog vikenda i 4 neprospavane noći, jučer smo išli i na kirvaj u oriovac...sve je počelo mirno, došli smo oko 5 kod vedrane, napapali se sveeeega- tada smo još pili sokić:)... do 9 smo sjedili kod nje a onda smo prešli kod josipa tu je nasto lom...čim smo ušli kod njega i vidli atmosferu, sjele smo vedrana i ja za stol i prikučile si bocu crnog vina-bolje pit nego slušat primitivne seljačine na desnom krilu stola...
cjelo fucking vrijeme pokušavali su nas skajlat, al jbg nisu uspjeli... mi smo samo odbrojavali sekunde kad će oni dić tu svoju ljenu guzicu i izmmigoljit iz jebene porostorije jer su fakat postali nenormalno naporni...
i tako bilo je 12, kad su se napokon odlučili ustat- hvala bogu..jer smo nas dvije već laganini počele pizdit...i tak mi smo si pustili mjuzu, malo smo još pili i oko 3 otišli kući...sve u svemu super kirvaj...
jedino mi nije jasno kako josip nije pokušo spriječit ove šupke jer ono šta su oni izgovarali jučer nije bilo u redu ;)...no tko sam ja da im sudim...sve kadtad dođe na naplatu tak će i to
