|
|
| < | listopad, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
moj mail je: studentica_21@net.hr
što je lijepo kad se od srijede može dići sve četiri u zrak i ići po kavama, obilazit lokalne bircove, ići po večericama i slične dobre stvari...
još samo da mi sesrtična dođe..za koji sat je ovdje pa nas nema doma do jutra..
danas je navodno neki party u valinoru kao noć vještica, ma nije uopće bitno bitno je to da nešt radi poslje ponoći da imamo gdje pijančit
uglavnom ja vas pozdravljam do sljedećeg tjedna...
uživajte barem upola kao što ću ja...
pusaaa svimaaaa
učim i pitam se može li dijete od 4,5 ili 6 godina ovu nebuloznu rečenicu ikako zapamtiti...vjerovatno ne,kao što ne mogu ni ja...naime to je dio jedne pjesmice za djecu predškolskog uzrasta.
odnijelo mi
ništa nešto
pa se negdje
skriva vješto!
potrčah do
pristaništa-
a ono ništa
nije ono
moje ništa
mahnuh rukom-
a i što ću
kad ulovit
ništa hoću!
bože oslobodi...to nije dječja pjesma, riječi tipa pristanište djete ne razumije..ma beeezeee..
uglavnom čekam da mi sestrična iz slovenije dođe da idemo zapit da odmorim malo od tih nebuloza vezanih uz faks..
jedva čekam petak i subotu...bit će lom....
:)))...a i neka ne sjećam se kad sam izašla van i ostala do jutra i da mi je bilo super...stvarno bilo je to davno...
bilo je to prije dvije godine...dan prije badnjaka smo došli s faksa, svi sretni što su praznici, svi oduševljeni onim božićnim štimungom...izašli smo van-bio je petak... cugali, pričali, tračali...trebao je to biti još jedan običan petak...
razišli smo se oko 2...legli u svoje krevetiće i zaspali kao anđelćići...te večeri zaspao je i još jedan anđeo...zaspao je prerano i to zauvijek...
ujutro u 7 kad mi je zazvonio mobitel vidjela sam da me zove frendica...znala sam da nešto nije u redu...njenog brata više nije bilo...poginuo je... nisam mogla vjerovat...nisam znala što da joj kažem, ona je samo neutješno plakala...imao je samo 18 godina...bio je uvijek nasmješen, uvijek dobro volje...
božić smo i zaboravili...umjesto na polnoćki bili smo u njegovoj sobi...sami bez njega...sve je bilo tiho...toliko tiho da su se čuli mjehurići u čašama od gaziranog soka...
na imendan mu je bio sprovod...na imendan koji je trebao proslaviti u vikendici s društvom nikada nije došao...na tajn dan samo je nepomično ležao a svi su plakali...
prošlo je skoro dvije godine od tada...jučer smo izašli van, ja i ta prijateljica...kad sam vidjela tog kretena koji je vozio auto i ubio tog anđela slobodnog i opet pijanog ko zmaja pao mi je mrak na oči...pitala sam se kako je to moguće....kako ???? pa zar ne mora trunit u zatvoru???? pa kako???...okrenula sam frendicu i jedva ju nagovorila da odemo negdje drugdje...neznam što bi se dogodilo da ga je vidjela....ne znam i ne želim razmišljat...njega više ništa ne može vratit...ali ubojica mora odgulit svoju kaznu!!!!!
danas sam bila na jednom od razgovora za posao...na internetu i na zavodu za zapošljavanje navedeno je da se traži prodavač...i tako došla ja jutros na razgovor u nadi da je to prodavač u trgovini s telefonskom opremom kako piše na internetu...lik me totala izbediro kad je progovorio...
plaće fiksne nema...to je zastupnik u prodaji...novi operater, a moj zadatak bi bio doslovce prosit po kućama i pizdit ljudima kako je baš to što sada trebaju...ako bi slučajno ostvarila 50 ugovora dobila bi plaću 2600....prestrašno...odmah sam odustala jer neću nekog davit jer znam da i meni ti anketari i prodavači idu na kurac i kad ih vidim ne otvaram vrata...to bi bilo to..o poslu...još jedan propali slučaj...al dobro uzdignute glave idemo dalje....
čitam danas TOŠE PROESKI pogunuo kod gradiške....koma...baš mu je krenulo i dečko pogine...pa jebem ti i pare kad te sudbina sustigne...užas
tek sam na početku iskustva s biroom...trunem na njem tek mjesec dana a već mi ih je pun kurac...zapisnika, informiranja i svega ostaloga...
tek sam na početku svih onih silnih kidanja živaca i strepljenja oko radnog mjesta a već mi naviru pitanja HOĆU LI IKADA DOBITI POSAO????
gledam na birou oglase za posao pa nijednog nema u brodu... listam stranicu posao.hr tamo samo zidarija....pa čovječe božji...za krepat od jada...
već mi idu na živce kvocanja kod kuće i sva ostala sranja... ubi me to...
ko da je meni super sjedit kod kuće i jebat mačku mater po jebenim notama i kajdankama u želji da položim i taj prokleti zadnji ispit...
više stvarno nemam živaca za ničija sranja i prigovaranja... nitko ne razumije u kakvoj sam ja situaciji... nikog nije briga što ja danas sutra neću imat od čega živit...svi samo kvocaju daj završi taj faks....
šta isto mi je trunut ću na birou ne kao maturant klasične gimnazije nego kao odgajatelj predškolske djece to je ISTO!!!! danas diploma bez veze ne znači NIŠTA...
stvarno sam uporna izdržljiva i žilava al jebem ti kad me tako jebu u zdrav mozak i podkopavaju popizdim...
napokon je došao i taj dan!!!! zdravo je pješačiti i sve to al brate mili nemoš nigdje otić bez auta...
danas smo obavili tehnički i osiguranje al milovićka se zatvorila pa nismo mogli ovjerit prometnu tak da ja to moram sutra obavit i otić na tehnički po tablice- hvala bogu...kad dečko dođe s posla idemo se prođirat- nismo dugo, a i posjetit frendove malo u okolnim selima- nismo se vidli jedno mjesec dana- stvarno previše...
i eto sad da ne duljim- ništa se specijalno kod mene nije promjenilo...
i dalje se trgam od učenja glue metodike glazbenog...više mi kroz nos izlaze note, al štaš kažu šta se mora nije teško...i tako....živim iz dana u dan...
uglavnom to bi bilo sve za danas....do sljedećeg posta budite pozdravljeni, živi i zdravi, i ako se vozite u autobusu ne naslanjajte se na vrata- vidite šta je billo u požegi!!!!
byebye
