idem jučer na kavu do grada s dečkom... sjedamo na korzo u jedan birc, a tamo mlada zgodna mama, našminkana, sređena kao da ide na modnu pistu... dječačić isto obučen po posljednjoj modi...izmarkiran totala...mali ima po mojoj procjeni između 1 i 2 godine...taman je prohodao-još nesigurno hoda i spotiče se...mama priča s frendicom a mali trči po bircu sa staklenom čašom u ruci...mama ništa ni da bi riječ rekla...
razmišljam što bi se dogodilo da je to dijete palo i razbilo čašu i posjeklo se...ko bi bio kriv...
mali je više puta zvao mama mama, ali mama ga nije fermala nijedan posto...zapričala se žena sa frendicom što češ...
kad tako vidim nekog na ulici ko uopće nezna s djetetom ili mu nije stalo do djetetovih potreba e razbila bi ga...
neki se ponašaju kao da su djeca igračke, što je žalosno...
no idemo dalje...taj dječačić je došao do našeg stola i ja sam mu dala šećer onaj u vrećici, mama je skočila i rekla baci šečer, na što ju mali naravno nije poslušao...mama se sva zapjenila i počela se derat tj.kukat prijateljici kako je mali nemoguč kako je bezobrazan i sto drugih groznih stvari...
prestrašno je bilo to za slušat...
uglavnom da bi te djete poštovalo moraš biti dobar prema njemu, dijete će lako prihvatit tvoje stavove, zahtjeve i zabrane ako iza njih stoji tvoj stav, uvjerenje, a ne trenutačno raspoloženje!!!
Post je objavljen 11.11.2007. u 11:38 sati.