Rođen sam u drugoj polovici prošloga stoljeća, godine 1957., 13. srpnja u Pakracu. Do toga da sam na svijet došao u pakračkoj bolnici došlo je zapravo posve slučajno jer su majku iznenada, u sedmom mjesecu blagoslovljena stanja, uhvatili trudovi dok je bila u posjetu svojim roditeljima u Daruvaru, pa su je hitno prebacili u najbližu zdravstvenu ustanovu. Djetinjstvo sam proveo u Zagrebu dijeleći sudbinu ostalih zagrebačkih mališana, što znači da sam prostor za igru pronalazio u dnevnom boravku prostranog stana u Draškovićevoj ulici ili u skučenim i mračnim dvorištima okolnih zgrada.

Osnovna škola donijela je nove prijatelje, a druženje s nekima od njih nastavljeno je i u gimnaziji. Ostali smo u kontaktu pa i danas, poslije toliko godina, razmijenimo pokoji mail ili se vidimo na proslavama godišnjice mature. Studentski dani bili su, iz današnje perspektive, najljepše razdoblje života. Studij filozofije i komparativne književnosti otvarao je nove i začudne vidike nudeći zadovoljenje intelektualne znatiželje nesazrela mladića. U to studentsko doba, 1979. godine, prijatelj me nagovorio da se zajedno prijavimo na audiciju za spikera Radio Zagreba za koju je saznao u oglasu dnevnih novina. Njemu se nije išlo samom, a meni se nije išlo uopće, ali sam pristao radi njega, pa smo se tamo pojavili u zakazano vrijeme i na moje ogromno iznenađenje, uspješno prošli i primljeni na posao.

Spikirao sam do završetka faksa, a onda prešao u novinarske vode i to najprije u obrazovnom, a od 1990. u informativnom programu gdje su mi dali da pratim rad tek osnovanih stranaka. Tu je došlo do mog prvog doticaja sa SDP-om i Ivicom Račanom. Stranci sam se priključio 1997., a na listi SDP-a izabran sam za zastupnika u Hrvatski sabor na parlamentarnim izborima 2000. Tako sam postao političar što sam, eto, i danas.

Oženjen sam Silvom, nekad također novinarkom, danas communication managerom u velikoj i uglednoj tvrtki. Imamo Doru, najljepšu, najbolju, najslađu djevojčicu od trinaest godina, u koju sam ludo zaljubljen. Trajno patim zbog toga što nemam slobodnog vremena biti s njom onoliko koliko bismo to željeli i ona i ja, ali to je valjda priča svih zaposlenih roditelja. Kada je bilo više vremena, pisao sam kazališne tekstove, a na scenu kazališta „Kerempuh“ u Zagrebu postavljeno ih je pet. Evo naslova: „Domovnica d.d.“, „Ratni profiteri u Hrvata“, „Vježbanje demokracije“, „Pljuska“ i „Sud nebeski“. Svaka je doživjela velik uspjeh i preko stotinu izvedbi. Nadam se da vrijeme pisanja nije zauvijek prošlo i da će mojih susreta s kazališnom publikom biti još.
srijeda, 11.03.2009.

Opet pitanje

Počela je nova sjednica Sabora, kao i uvijek Aktualnim prijepodnevom. Zastupnici postavljaju pitanja premijeru i ministrima. Svoje sam pitanje uputio ministru Polančecu. Evo ga:

Nakon jedne od sjednica Ekonomskog vijeća, premijer Sanader je najavio jednu novu mjeru i za nju rekao:

Time reagiramo na iskazano nezadovoljstvo mirovinskom reformom. Riječ je o drugom stupu koji se nije pokazao dobar i koji nije održiv na duže vrijeme.
Na tu čuvenu izjavu odmah je reagirala Burza. Umalo da nije došlo do sloma. Vrijednost dionica momentalno je pala za deset posto. To znači da je za deset posto pala vrijednost onoga što su uštedjeli umirovljenici i kroz fondove uložili na Burzu. Jedna nepromišljena premijerova rečenica izbila je umirovljenicima 300 milijuna kuna njihove ušteđevine za buduće mirovine.To pak znači da je svaki umirovljenik u samo nekoliko sati izgubio 250 do 300 kuna, a sve zbog izjave premijera Sanadera. Nisu izgubili samo umirovljenici. Na gubitku su i svi oni građani koje se nagovaralo da ulože u dionice Hrvatskog telekoma jer će na njima navodno dobro zaraditi, a oni ne samo da nisu zaradili, nego su na dotadašnji gubitak dodali i novi izazvan premijerovom izjavom o drugom mirovinskom stupu.

Vas, ministre Polančecu, pitam: hoćete li u interesu zaštite gospodarstva i očuvanja kakve-takve vrijednosti dionica, ljubazno zamoliti premijera Sanadera da do kraja mandata po mogućnosti više ne daje nikakve izjave.

11.03.2009. u 11:26 • 77 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se