Napisan u osam dana i snimljen za manje od dva dana uz utrošak od 200 dolara od čega je većina otišla na tiskanje majica i pivo, Camp Blood - The Musical je tridesetominutni amaterski horor mjuzikl koji na vrlo simpatičan način parodira slashere osamdesetih.
Radnja prati šestero stereotipnih tinejđera - djevica, sportaš, šmokljan, drolja, buntovnik i gothkinja koji dolaze u ljetni kamp gdje ih terorizira ubojica sa skijaškom maskom.
Sam film se sastoji iz dva "dijela" - prava radnja u kampu i songovi koji su snimljeni u studiju. Pjesmice imaju fora riječi i zarazni ritam koji podsjeća na osamdesete (pogotovo npr. pjesma "It's a Chase (Death Race)" za koju je filmić dobio i neku nagradu), no ponekad dojam kvare užasni glasovi "glumaca". Čak i ubojica ima priliku pokazati svoje pjevačko i plesno umijeće tijekom pjesmice "Seven dead bodies and one lonely me..."
U zadnje vrijeme nisam nešto posebno oduševljen ovakvim fan bezbudžetnim hororima, ali ovaj, za koji sam još čuo prošle godine, ali nisam ga imao prilike pogledati, me potpuno oduševio; radnja je jednostavna, brza i zabavna, likovi simpatični, pjesme odlično osmišljene, a uz to ima i nešto malo krvi i naravno, za slasher neizbježne, T&A scene.
Na uTubeu ima devetominutni preview (ne sjećam se otkud sam skinuo cijeli film, ako nađem linkove, postam ih):
Nakon "male" stanke, evo mene opet, bar jednom mjesečno.
Darklight je jedan iz niza Sci Fi originalsa, odnosno niskobudžetnih SF filmića kuće Sci Fi Channel koji se uglavnom snimaju u Bugarskoj i sličnim zemljama i gotovo svi od reda su vrlo zabavni unatoč lošoj glumi i CGI-ju.
Film se bavi pričom o besmrtnoj Lilith, prvoj Adamovoj biblijskoj ženi koja je postala zla i pretvorila se u demona. Društvo "Faith" je osnovano tokom godina kako bi uhvatilo i uništilo Lilith. Prilikom zadnje bitke ona gubi pamćenje i vođa Faitha je ipak odlučuje ne ubiti, već je sakriju kod jednog svog agenta jer bi im mogla jednom zatrebati.
Priča skače u sadašnjost gdje se vrlo ambiciozni znanstvenik istražujući besmrtnost pretvara u "Demoniaca", divovskog demona koji svojim ugrizom širi "crvenu kugu", smrtonosnu zarazu kojoj nema lijeka. Faith šalje svog agenta Williama Shawa da pronađe i istrenira Lilith, jedinu osobu koja može zaustaviti demona i pronaći protuotrov za zarazu.
Lilith je vrlo cool, besmrtna je, lijepa, brzo se regenerira, a građena je od energetske supstancije "Darklight" koja jedina može ozlijediti Demoniaca. Jedino što joj može naškoditi je supstancija "Tallis", kora drveta iz Rajskog vrta.
Film je krcat drvenom i neuvjerljivom glumom, nešto rupa u priči i neuvjerljivim CGI-jem, ali to je normalno za ovakve filmove. Meni se film jako svidio jer inače obožavam bilo kakve pseudosuperherojske filmove, pogotovo sa zanimljivom pričom. Glavne uloge nose vrlo poznati serijski glumci: Lilith glumi Shiri Appelby (ženska iz serije Roswell), a osim nje nastupaju John de Lancie (Q iz Star Treka), Richard Burgi (niz serija i filmova, meni najpoznatiji iz serije Sentinel) te David Hewlett (dr. Rodney McKay iz Stargate Atlantisa) kao zli znanstvenik Anders.
Priča je prilično osvježenje s obzirom na filmove koje sam u zadnje vrijeme gledao. Isprepliću se elementi biblijske priče, čudovišta, zlih znanstvenika, filma katastrofe, tajnih organizacija i još koječega. Nedostatak mi je glazba u filmu, vrlo je lagana i usporena; film je napravljen kao drama što mi nekako ne paše s obzirom na radnju. No, kad se sve uzme u obzir, film je jako zabavan, ali mislim da bi bolje funkcionirao kao serija ili mini-serija, u nekim trenucima sam čak imao osjećaj da gledam pilot neke serije.
Evo mene natrag nakon mjesec dana godišnjeg sa jednim malo neobičnim izborom koji se možda ne uklapa na ovaj blog, ali nema veze. Naime, radi se o radio drami.
Pošto sad trenutno Superman diže veliku prašinu diljem svijeta odlučio sam i ja nešto komentirati u vezi njega, a pošto sam baš nedavno konačno nabavio ovu radio dramu sve se dobro poklopilo.
Najprije kao uvod da kažem da sam veliki fan Supermana, pogledao sam sve filmove bezbroj puta, kao i većinu serijala, a zadnjih petnaestak godina pratim redovito i sve strip serijale.
Ova radio drama pokriva prilično veliki raspon priča u DC Univerzumu, (napamet) nekih pet godina izlaženja stripova (cca 1990.-1994.) koji pokrivaju čak četiri ogromna događaja u povijesti Supermana: Clarkove zaruke s Lois; otkrivanje tajnog identiteta; smrt i povratak Lexa Luthora te smrt i povratak Supermana. Ovaj zadnji događaj je jedan od najznačajnijih događaja u povijesti lika te je sam strip u kojem Superman umire prodan u više od 3 milijuna primjeraka, a na mene je utjecao besprekidnim praćenjem, ne samo Supermana nego cjelokupnog DC Univerzuma od onda do danas.
Ovo je inače druga radio drama koju je BBC producirao na temu Supermana. U prvoj se upoznajemo s Kryptonom, Supermanom i drugim likovima, pozitivcima i negativcima te je zato ova druga drama, Superman Lives, imala odličnu odskočnu dasku jer se moglo totalno preskočiti upoznavanje i karakterizacija likova već odmah prijeći na glavnu radnju.
Ukratko, što se sadržaja tiče, da ne otkrivam previše zapleta za one koji još nisu čitali strip, Superman biva pretučen na smrt od strane čudovišta Doomsdaya braneći Metropolis. Njegovo mjesto zauzimaju četiri vrlo različita misteriozna "Supermana" koji svaki ima neku svoju misiju, a jedan je i pravi negativac koji dovodi do uništenja i jednog cijelog grada te smrti tisuća ljudi (što kasnije u stripu dovodi do brojnih događaja čije posljedice odzvanjaju još i danas).
Ovu dramu sam dugo tražio, a obično kada nešto tražim dugo, to me na kraju razočara, no to ovdje nije bio slučaj. Ovaj audio filmić je odličan, a praćenjem uz strip (jer većina monologa i dijaloga je direktno preuzeta iz stripa pa je praćenje vrlo lagano) postaje još bolji. Po prvi put sam mogao u potpunosti doživjeti taj strip koji sam do sada pročitao bezbroj puta. Izbor uloga je uglavnom odličan kao i većina zvučnih efekata. No ima i par nedostataka, kao prvo pošto drama pokriva vrlo puno radnje čini se povremeno malo ubrzana, a neki dijelovi su i izbačeni u potpunosti (poput sudjelovanja Green Lanterna u završnoj bitci) te se kraj čini vrlo odsječen, fali bar nekih 5 minuta koje bi sve popravile. Iako sam rekao da je odabir glumaca dobar, neki glasovi poput glasova Supergirl i Superboya su jednostavno pogrešni, Supergirl zvuči kao neka seljančica, a Superboy kao neodgojeni blesavi debil (što i je ustvari, ali u manjoj mjeri). Također, zvučni efekti su mogli biti puno bolji na nekim mjestima, najviše su mi smetali zvukovi udaranja šakama koji su djelovali nekako "preslabi" pošto su to bili udarci od kojih su prozori na zgradama pucali.
No, unatoč nedostacima, ovo je izvrsnih i nimalo dosadnih 2 i pol sata za koje mi je žao što nikad nisu ekranizirani (Kevin Smithov scenarij za petog Supermana od prije par godina je trebao pokrivati neke slične događaje, ali od toga ništa nije bilo).
Od idućeg posta vraćam se svom standardnom repertoaru filmova.
Jedan od najboljih filmova legendarnog režisera Godfreya Hoa (o tome tko je on i kakve je filmove snimao upućujem vas na jedan od starijih postova na Feardot blogu).
Kao i većina Hoovih ninja filmova i ovaj u sebi sadrži dva spojena filma koja u stvari nemaju nikakve veze jedan s drugim, ali je povremeno napravljena nekakva spojnica koja povezuje dvije radnje. Također naslov nema nikakve veze s filmom jer se ninđe (kojih je ukupno 5 u filmu) i zombiji (koji je oko 5-6) nikad ne sreću u filmu. Osnovni film je nekakvi stari azijski film o čudnom grobaru-nekromanceru koji trenira učenike kung-fu tako što vraća mrtve u život kao kung-fu zombije protiv kojih se učenici bore. Drugi "film" je američki film o "ninjama" koji se bore u šumi, a koji je snimljen samo kako bi bio ubačen u onaj azijski kako bi film sadržavao ninđe. Sve je to naknadno sinkronizirano kako bi moglo imati nekakvu relativno razumljivu priču.
Radnja filma vrti se oko mladog Ethana kojemu zli majstor ubije oca, a on želi osvetu. Pod svoje mentorstvo uzima ga stari grobar (koji izgledom podsjeća na Zekoslava Mrkvu ) koji ga podučava Kung-Fu (...recimo... trening uključuje samo nanašanje kamenja u lijesovima, zabijanje čavala u daske i njihovog čupanja rukama te meditiranje sa svijećama u rukama dok ga majstor bocka iglom). Za to vrijeme (u američkom dijelu) u "obližnjoj" šumi zli ninđa Mason i njegova vesela šareno obojana banda ninđi (bijeli, žuti, crveni, svijetlo plavi...) sa trakama oko glave na kojima jasno piše "NINJA" (da ne bi bilo zabune) pokušavaju ubiti mladog žuto-bijelo-naranđastog ninđu Duncana koji kao "surađuje s Ethanom". Naravno, usljeđuje puno borbi sve do zadnje borbe između Masona i Duncana koja traje manje od minute i završava smrću Masona nakon što mu Duncan strga mač (!?). Likovi dvaju filmova se naravno nikad ne sreću i pojavljuju u istom kadru već su neke scene montirane kao da likovi razgovaraju.
Film je, najkraće rečeno, GENIJALAN sa presmiješnim dubbingom, "izvrsnim" ninđama sa prilično nekaraterističnim imenima za ninđe poput Bobby, Bert i Ira, fora scenama borbi, nekim ekstremno glupim situacijama te toliko drugih gluposti da je to nevjerojatno. I ne znam jel to samo na mom divxu, ali film je panan pa povremeno u kadru ni nema likova ili vidimo samo komad lica nekog lika.
Od bezbroj blesavih scena jedna definitvno ostaje u sjećanju: Učitelj i Ethan se voze cestom, odjednom učitelj izjavljuje: "Stop here, I gotta take a shit" i odlazi na "sranje" (ustvari namjerava probuditi zombija da iznenadi Ethana kao dio treninga) te se zavuče i zalegne iza brdašca i prekriži prste te počne pretjerano stenjati (kao dio prizivanja zombija). Radoznali Ethan mu se prikrade i uhvati ga na djelu te prestrašeno pobjegne i izgovori legendarnu izjavu: "I've never seen anybody shit like that before... then again, I never watched anybody shit".
Film naravno preporučam kao i sve ostale Hoovoe ninđa filmove, pogotovo one s legendarnim Ninja Master Gordonom (kojeg začudo nažalost nema u ovom filmu).
Nisam baš neki veliki ljubitelj slashera, ali volim pogledat povremeno i to, a ovaj film je zvučao zanimljivo.
Dakle... pokrenem ja film i gledam malo... ide scena noćne more navijačice koja kao da je iz nekog Nightmare on Elm Street filma... dobro, gledam dalje... dogodi se prva smrt, navijačica pronađena mrtva na krevetu... opet podsjeća na Freddijevo dijelo... hmmm... prekinem ja film i pogledam jel sam ja to stavio pravi film... OK, sve je u redu, počnem ja ispočetka, ovaj puta bez nekih sumnji... odlučih jednostavno uživati u filmu...
U centru pažnje je jedna kovrčava navijačica koja stalno ima glupe noćne more, npr. gdje njezin glupi dečko (inače totalni ženskaroš) ševi drugu curu, ona gleda, a nekoliko maskota pleše oko nje vičući Do it, Do it, Harder, Harder itd... anyway ona i njezinih par prijateljica čirliderica, maskota i dva idiota, njezin proćelavi dečko i odvratni tipični debeljko koji neprestano zajebava sve ostale tokom filma i sve dok ne pogine pokušava snimiti navijačice gole, odlaze u kamp za navijačice gdje se održava natjecanje za najčirlidericu. Ubrzo jedna po jedna počinju umirati od strane nepoznatog ubojice (vrlo je lagano pogoditi o kome se radi), a naši središnji likovi pokušavaju preživjeti...
Film je ok, pomalo dosadnjikav povremeno, ali dobar, a ono što me oduševilo je kraj... obično ono što se očekuje u ovim filmovima je završno sukobljavanje jedan na jedan između junakinje i ubojice, no toga ovdje nema već je kraj odrađen malo drugačije... ne želim spojlati, ali je baš fora i definitivno najbolji dio filma.
Film ima neke standardne likove: zgodnu, ali neurotičnu glavnu junakinju, njezine glupe frendice uključujući i jednu nepopularnu zavidnu ljepoticu, glupog proćelavog popularnog dečka, iritantnog debeljka, bitchi šeficu kampa, creepy domara, odvratnog kuhara, vrlo hot konkuretne čirliderice i nesposobnog šerifa voajera; dobre, ali malobrojne gore scene ubijanja i cheesy humor... Sve u svemu, humor, neozbiljnost, zgodne navijačice, nešto golotinje, blesavi likovi i nešto krvi i neočekivani kraj => dobar film. Šteta što najavljeni nastavak nikad nije snimljen.
Nakon što sam pročitao nekoliko reviewa ovog filma koji ga očajno ocjenjuju jednostavno sam izgubio volju za gledanjem, ali sam ga svejedno odlučio pogledati, onako preko volje... i... ostao sam ugodno iznenađen .
Kao prvo, dvije glavne glumice su prezgodne (nisu to one na slici), jedna je playboyeva zečica, druga manekenka i jednostavno su predobre. Kao drugo, ton filma je fora, tinejđeri nisu uobičajeni napaljeni tinejđeri koji se samo žele opijati, seksati i ludovati, ovdje su glavni likovi vrlo nevini, dobri i simpatični dečki i cure, što bi inače bilo loše, ali ovdje mi je baš dobro sjelo. Nažalost, zbog tog nevinog tona, u filmu nema golotinje, čak je na jednom mjestu gdje su se trebale vidjeti topless ženske ubačena "stanka" od nekoliko sekundi Također, film je u cijelosti totalno neozbiljan, pun je loših viceva i glupih situacija, a često je ubačeno i kako likovi čitaju scenarij filma ili časopis u kojem se baš reklamira film Zombie Campout, a na kraju pronalaze i promo majicu filma. Izgleda da se ekipa dobro zabavila snimajući film na što upućuju i osmjesi na licima glumaca koji glume zombije.
Radnja nije ništa naročito, naša mala grupica: Tammy, Bunny, Steve i Trevor odlaze na kampiranje gdje ih počnu proganjati zombiji, a oni pokušavaju spasiti živu glavu.
Maske zombija su ok, ništa posebno, budući da se radi o vrlo niskobudžetnom filmu, ali ima i par vrlo dobrih gore scena. S negativne strane, zvuk, slika i CGI efekti su povremeno užasni, ali to uopće ne umanjuje zabavu.
Kao i svaki low-budget film i ovaj sadrži nekoliko vrlo fora trenutaka, npr. renđer parka naše junake na početku upozori da je park super siguran... osim ako slučajno na obližnje groblje ne padnu meteoriti koji mogu oživjeti mrtve... ali kakva je šansa da se takvo nešto dogodi; broj 911 je stalno zauzet kad ga probaju nazvati ; izvrsnu scenu sa dva rednecka koji slučajno ugledaju zombije u daljini pa ih odlučuju pobiti, najprije pištoljima, pa puškama, pa onda jedan od njih izvuče iz torbe uzi, a drugi iz njihovog kamiončića digne čak i bacač raketa; dovikivanje naših junaka o tome što rade... sve dok se kamera ne udalji i otkrije da su udaljeni svega oko jedan metar jedni od drugih i još dosta toga... sve u svemu, vrlo zabavan filmić.
Trivia: Joshua D. Smith (režiser, producent, scenarist...) se na odjavnoj špici spominje čak 25 puta, u svakom dijelu produkcije, predprodukcije i postprodukcije, od castinga, raznih asistenata, kaskadera do efekata.
Opis Bloga:
Potaknut brojnim blogovima s recenzijama filmova te vrlo čestim gledanjem filmova otvorio sam ovaj blog u kojem ću komentirati pogledane filmove (bilo po prvi ili tko zna koji put).
Inače, volim zabavne filmove, žanr nije bitan (ali preferiram horore, horor komedije i parodije), glavno da se dobro zabavim uz njega; također gluma mi nije gotovo uopće bitna kao ni specijalni efekti - kao što rekoh, bitan je faktor zabave uz film!