Sve je laž...

03.02.2009. u 16:13 | Komentiraj (0) | Print | # | ^

It´s been a long time....

Eh.... pa dugo nisam pisala.... da... a nekak mislim da ni sada nije vrijeme jer ću samo napisat hrpu gluposti... reći ću samo da nije sve ispalo onako kako sam očekivala... i nije niti bolje niti gore... samo nisam bila pripremljena na neke stvari... i to je to... neću si više obećavati da će češće pisat, jer znam da neću... ne mogu...

08.05.2008. u 15:00 | Komentiraj (2) | Print | # | ^

I don´t know if life is greater than death.... But love is greater than both....



"Moje lice u tvojim očima,
tvoje se u mojima pojavi.
I zaigrana srca na licima ostaju.
Gdje naći dvije bolje polukugle
bez oštra sjevera,
bez nagnuta zapada?
Što god umiralo,
nije jednako smiješano
ako su naše ljubavi jedna,
a ti i ja slično volimo,
onda nitko ne može popustiti.
Nitko ne može umrijeti."


Svi oni koji su gledali "Tristana i Izoldu" znat će otkud je ovaj citat...

01.03.2008. u 20:26 | Komentiraj (1) | Print | # | ^

Finally ok

Baš sad malo gledam po svojim prijašnjim postevima...
Vrrrlooo depresivno...
Ne zato što sam takva...
Možda zato što sam inače totalni optimista...
A onda ovaj blog dobije samo crne misli...

E nema toga više...
Nema depresive...
Možda nije sve kako treba biti...
Al neka...
Boli me...


Come what may...

I neću još ništ predviđat...
Al mislim da nešto dobro dolazi...
Nešto što će me promijenit...
Možda na bolje...
Možda i ne...
Al neka....
Treba mi promjena...


Prvi post koji završavam sa smiješkom na licu....

sretan

05.02.2008. u 15:48 | Komentiraj (4) | Print | # | ^

Come undone

There are ways I´ve been fallin´
There are times when I´ve been so weak


I nastava počela...
Sve po starom....
Kao da praznici nisu ni bili...

Ne znam...
Nekako se prije činilo sve lakše...
Ne volim školu...
Ne zbog učenja i ostalih gluposti....
Ne volim ju zbog ljudi...
Nekako kao da tamo ne pripadam....

Trabunjam...
Opet...
Uvijek...
Ko budala slušam istu pjesmu već danima...
I ne ide iz glave...
Nikako....


Jackson Waters- Come undone (acoustic version)...
Obavezno poslušajte....

Ovo na blogu svira Teddy Geiger- For u I will...
Oke pjesma....
Al se ne čuje baš predobro....

Sutra opet u školu....
A ne bi....
Ne...

Bilo bi fora kad bi mogla zaustaviti vrijeme...
Staviti slušalice na uši...
I tako zauvijek ostati...
Da bar....

Mota mi se puno gluposti po glavi....
I bolje da ih tu ne iznosim kad ih nemam snage izreći naglas...
Možda jednom....


There are scars that I´ve been hiding
There are ghosts that I do not name

14.01.2008. u 21:11 | Komentiraj (7) | Print | # | ^

E pa da....

Eh.... Novi post....

Blokada....

Ne znam što reći osim da je sve oke.... Al stvarno.... To mi je nekak čudno.... Predobri su ovi praznici... Tak sam nekako smirena... Stvarno uživam i mislim da mi nitko to ne može pokvariti...

Pa da.... S obzirom na to da sam dobre volje baš i ne vjerujem da ću neš napisat.... Nee.... Niš od toga.... Pa eto bar neš piše.... A idem.... Ma lupit će mene već neka inspirejšon.... Mejbi....

04.01.2008. u 15:57 | Komentiraj (4) | Print | # | ^

Ti koja imaš ruke nevinije....

Za početak SRETNA VAM 2008. GODINA..... Nek vam bude bolja od 2007.....

Pa izgleda da opet pišem.... Ne znam zašto... Neko vrijeme je blog bio uklonjen, no ne znam.... Izgleda da ipak ne mogu bez njega....

S obzirom na to da je stigla nova godina ima i par promjena u vezi bloga.... Prva je dizajn, pa onda mjuza i malo su boxevi drukčiji... I još jedna važna promjena je da ću od sada pisati postove svakog petka.... Mislim da je vrijeme da se malo vratim blogu jer sam ga zapustila....

Neću duljit s obzirom da "pravi" post stiže u petak.... Uglavnom ljudi uživajte u praznicima i nemojte mislit na ništa drugo osim na zabavu....

Za kraj pjesma Vesne Parun u koju sam se zaljubila.... Naslov pjesme je također i naslov posta.....


"Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
i koja si mudra kao bezbrižnost.
Ti koja umiješ s njegova čela čitati
bolje od mene njegovu samoću,
i koja otklanjaš spore sjenke
kolebanja s njegova lica
kao što proljetni vjetar otklanja
sjene oblaka koje plove nad brijegom.

Ako tvoj zagrljaj hrabri srce
i tvoja bedra zaustavljaju bol,
ako je tvoje ime počinak
njegovim mislima, i tvoje grlo
hladovina njegovu ležaju,
i noć tvojega glasa voćnjak
još nedodirnut olujama.

Onda ostani pokraj njega
i budi pobožnija od sviju
koje su ga ljubile prije tebe.
Boj se jeka što se približuju
nedužnim posteljama ljubavi.
I blaga budi njegovu snu,
pod nevidljivom planinom
na rubu mora koje huči.

Šeći njegovim žalom. Neka te susreću
ožalošćene pliskavice.
Tumaraj njegovom šumom. Prijazni gušteri
neće ti učiniti zla.
I žedne zmije koje ja ukrotih
pred tobom biti će ponizne.

Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah
u noćima oštrih mrazova.
Neka te miluje dječak kojega zaštitih
od uhoda na pustom drumu.
Neka ti miriše cvijeće koje ja zalivah
svojim suzama.

Ja ne dočekah naljepše doba
njegove muškosti. Njegovu plodnost
ne primih u svoja njedra
koja su pustošili pogledi
goniča stoke na sajmovima
i pohlepnih razbojnika.

Ja neću nikad voditi za ruku
njegovu djecu. I priče
koje za njih davno pripremih
možda ću ispričati plačući
malim ubogim medvjedima
ostavljenoj crnoj šumi.

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
budi blaga njegovu snu
koji je ostao bezazlen.
Ali mi dopusti da vidim
njegovo lice dok na njega budu
silazile nepoznate godine.

I reci mi katkad nešto o njemu,
da ne moram pitati strance
koji mi se čude, i susjede
koji žale moju strpljivost.

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
ostani kraj njegova uzglavlja
i budi blaga njegovu snu!"

21.12.2007. u 12:33 | Komentiraj (7) | Print | # | ^

Ne zaslužujem....

Ne zaslužujem nikoga i ništa što imam u životu.... Niti obitelj, niti frendove, niti jednog malog crnog.... (pusa...).... Ne znam što sam i dala.... Mislim da sam više uzela..... Ma jooj... U komi sam.... Izgubljena ful.... Samo mi je dosta svega... Nema snage za ništa.... Čak niti za patnju.... Smiješno.... Koliko sam toga zabrljala i još se usuđujem moliti za oprost....

Znam da sam nekim ljudima mnogo boli nanijela i ne znam kako da to ispravim i drago mi je što me jedna osoba izbjegava jer bih samo još pogoršala stvar.... Žao mi je što je sve ovako ispalo.... Ne znam što da drugo kažem jer je prekasno.... Samo si ja to još ne mogu priznati....

Stvarno sam glupa.... Zavaravam se... Mislim kako će sve biti dobro jednoga dana i ispadam lažljivica jer druge uvjeravam u to da će sve biti ok.... A zapravo ni sama u to ne vjerujem.... Kako može sve biti divno i krasno kada se ne trudim oko ničega.... Samo čekam da mi sve padne s neba.... I onda mi se sve kasnije obije o glavu.... Ma i treba.... Neka.... Možda nešto i naučim iz svega toga.... Al vjerojatno neću....

Mrzim osjećaje............!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! MRZIM!!!!!!!!!!! Koliko bi sve bilo jednostavnije da ih nema.... Nitko te ne bi mogao povrijediti niti bi mogao ti koga povrijediti...... To bi bio savršen svijet.....

Nažalost on ne postoji....


Sada želim iskoristiti priliku da se ispričam svima.... Svima koje sam povrijedila na bilo koji način.... Iskreno mi je žao.... I više ni ne čekam oprost.... Samo želim da se zna da mi je žao....

Prestajem pisati blog.... Definitivno.... Glavni razlog je zato što si sama ne mogu oprostiti i ne mogu gledati neke stvari koje pišem na ovom blogu jer me svaki put ponovno zabole.... Stoga je kraj....

I nema nekog briljantnog završetka jer kraj bilo čega nikad nije sretan.... I to je još nešto što sam naučila.... Valjda je bit u tome da daš sve od sebe i očekuješ najbolje iako znaš da će sve loše završiti....

Ma baljezgam....

Odoh.... pa- pa.......

18.12.2007. u 19:08 | Komentiraj (6) | Print | # | ^

William Ernest Henley: Invictus

"Out of the night that covers me,
Black as the Pit from pole to pole,
I thank whatever gods may be
For my unconquerable soul.

In the fell clutch of Circumstance
I have not winced nor cried aloud.
Under the bludgeonings of Chance
My head is bloody, but unbowed.

Beyond this place of wrath and tears
Looms but the Horror of the shade,
And yet the menace of the years
Finds, and shall find me, unafraid.

It matters not how strait the gate,
How charged with punishments the scroll,
I am the master of my fate:
I am the captain of my soul."

21.11.2007. u 19:41 | Komentiraj (5) | Print | # | ^

Only you can give the breath of life.... But you don´t see me.... You don´t care....

Žalosno je to... Shvaćamo svoje živote tako olako, kao nešto sasvim normalno... A sve nestane u trenu.... I mi još uvijek gubimo vrijeme na stvari koje nisu važne..... Tratimo živote ni ne razmišljajući o tome kako nas sutra možda neće biti.... Što ako sutra poginem, a moj život još zapravo ni nije započeo? Hoće li ikome biti stalo...?


Tako smo maleni... Beznačajni.... A vrijeme prolazi.... Odlazi u nepovrat.... Svi smo mi prolazni i jednoga dana nas se nitko neće ni sjećati.... Nitko od nas ne zna što budućnost nosi.... Možda je to bol, patnja.... Možda dug život pun sreće i ljubavi.... I zato ovaj trenutak koji je ovdje samo sada treba proživjeti do kraja jer nikad ne znaš što ti sutra nosi.....


Zato sam ja odlučila pokušati iznova.... Ali ovaj put malo drugačije..... Do sada sam uvijek tugu utapala u novim pogreškama, no sada želim naći drugi način.... Da pronađem sebe.... Želim shvatiti tko je Adriana.... Koje su njene želje.... Snovi.... Ako ih još ima..... Danas na hodniku u školi sam shvatila da sam se odavno izgubila.... Dopustila sam da drugi upravljaju mojim životom.... Kao da sam zaspala i prepustila drugima konce svog života.... I sada je vrijeme za promjene.... Jer bi kasnije moglo biti prekasno....


Sada kad razmišljam o svojoj budućnosti jednostavno ju ne vidim... Ne mogu se zamisliti za deset godina jer mi odmah padne na pamet koliko će se još toga promijeniti.... Koliko ću se ja promijeniti.... Možda na bolje... Da... Možda... Samo znam da neću dopustiti da me više povrijede... Ne.... Nikada više.... Dva puta sam dala svoje srce nekome i oba puta je to bila čista katastrofa.... Možda veze nisu za mene.... Zabava... Heh... To je ono što mi sad treba.... Dosta mi je tuge, žalosti i ostalih groznih osjećaja.... Ne želim znati ni da postoje.....

Mrzim kada se moram na silu smijati.... A to postaje sve češće.... Ne znam što mi se dogodilo.... Prije sam uvijek bila vedra i vesela, a sada kada jesam, to je samo gluma.... Toliko se toga promijenilo.... Toliko se ljudi promijenilo.... Većina na gore.... Valjda je to život.... Konstantna promjena.... Mrzim promjene....


I tako završava još jedan post.... Još jedan fragmenat mog života.... A nadam se da će ih biti još mnogo.... Do slijedećeg posta.... Možda sunce svane....

24.10.2007. u 18:50 | Komentiraj (8) | Print | # | ^

You are my sunshine, my only sunshine... You make me happy when skies are grey... You´ll never know dear, how much I love you... Please don´t take my sunshine away......

The other night dear, as I lay sleeping,
I dreamed I held you in my arms,
but when I woke dear, I was mistaken,
and I hung my head and cried.

Dala bih sve.... Sve na ovome svijetu.... Samo da mogu vratiti vrijeme.... I govorim si da ne smijem jadikovat, da trebam bit jaka..... Al ne mogu.... Nakupi se gluposti.... I onda je još netko drugi zbipan i to me još više zbipa..... Aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa..... Ne želim bit ovakva.... Ne želim se osjećati ovako.... Al ne znam drukčije.... Ne uz sve ovo šta mi se događalo, što se događa ili što će se tek dogoditi....

Ne znam šta mi je.... Zašto??? Već sam sama sebi dosadna s nekim glupostima..... Zato ni ne govorim ništa već samo pišem na ovaj glupi blog..... I reći ću.... Još uvijek ga volim! Neka..... Mislim da uvijek i hoću.... Samo se molim da će se ta ljubav s vremenom stišati.... I možda ću za deset godina na sve zaboraviti..... Da bar.... I boli svaki dan prolaziti pored njega... A znam da sam kriva.... "Kako si prostreš, tako ćeš i leći"..... Heh.... Istina..... Bolna istina.....

Što se tiče pjesme.... Svira.... Sum 41- Pieces.... A ova u postu.... Pa mislim da ju znate.... Zvuči veselo, al tekst mi je pretužan.... Možda je to zbog raspoloženja.... I obavezno poslušajte od Connecta- Ako umrem sutra.... Plakala sam kad sam ju prvi put čula.... Što je bilo pred nekih pet min..... He.... Uživajte.... Živite život i nemojte činiti ono što ćete požaliti.... Krivnja.... Ubija.....

You told me once dear you really loved me
that no one else could come between
but now you've left me and love another
you have shattered all my dreams.

02.10.2007. u 15:03 | Komentiraj (16) | Print | # | ^

Sretan rođendan miiiiiiiii............ OOOOOOOOO jeeeeeaaaaaaa.............ha

Pa..... Ovako...... Prošil tjedan..... Točnije, 27.9. MI JE BIO ROĐENDAN!!!!!!!!!! Jeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee.......... Konačno sam dočekala i taj 16. rođendan....... Baš sam stara..... Neću puno pisat...... Evo samo par slikica od subote.....

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Pa.... Četiri gracije.... hehehe..... Gore lijevo: Petra..... Gore desno: Jelena.... Dolje lijevo: ja..... Dolje desno: Tonka.....


Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Petra, Jelena, ja, Štićka i Tonka.....


Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Stoji: Nives..... Sjede: Doli, Petra i Jelena......


Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Franjica........ Ah..... Krasotica........


E.... Da...... Zaboravih reć da je Colonija bila na trgu..... Pa evo par sličica Ire......


Free Image Hosting at www.ImageShack.us


Free Image Hosting at www.ImageShack.us


Sad se vraćamo na društvo..... Ipak smo mi zanimljivije..... oooo jea.....


Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Petra, Tonka, Šako i Franjica.....


Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Ja i petra..... (magarac na 1. mjestu).....



Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Šakin guuuzzzz...... On me posebno molio da ovu sliku stavim na blog...... hehehe..... Pozzzz Šako..... mah


Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Tonkin guuuzzzz...... Ooooopaaaaa......


Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Jelenin guuuzzzz..... (koliko tu guuuzzzzova ima??!)..... (mislim da je ovo zadnji)..... (hehehe..... šećer na kraju....)


I za kraj ovog posta......


Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Tonka, Jelena, Petra i Štićka......





01.10.2007. u 17:21 | Komentiraj (8) | Print | # | ^

When you think everything is starting to fall appart, you realise that your life lost its purpose long ago.....

Hey..... Znam da sam rekla da odustajem od bloga, al evo me nazad..... Uff.... Puuno se toga dogodilo u posljednje vrijeme..... Ljeto je bilo super, al je prerano završilo..... Mislim da je ovo bila jedna od onih godina u kojima čovjek definitivno odraste.... Moralal sam prihvatiti puno toga i nije mi bilo lako, ali kako kažu ono što te ne ubije, ojača te..... Jest da ja baš u to i ne vjerujem, al neka.... Ne znam ni zašto ponovno pišem..... Zbog sebe, valjda jer puno toga držim u sebi, a htjela bi se toga, na neki način, riješiti..... Nešto sam često počela razmišljati o stvarima koje sam trebala učiniti, a nisam.... Toliko je teško svaki dan se buditi s osjećajem da je nešto trebalo već odavno razriješiti..... Teška su vremena došla.... Više nikome nije stalo do nikoga osim njih samih.... Kada se samo sjetim kakva sam grozna osoba bila.... Ne kažem da sam se potpuno promijenila.... Samo sam shvatila da postoje neke granice.... Da sam to prije znala, koliko toga bi mi bilo lakše.... No, tako je to u životu.... Učiš na greškama.... Samo što su te greške ponekad tolike da postaju važan dio tvoga života.... Progone te poput sjene.... Žao mi je što sam dopustila da stvari odu predaleko.... Možda sam sve ranije trebala shvatiti.... Ali ljubav te zaslijepi.... Ne želim reći da mi je žao što sam si dopustila da ponovno osjetim nešto tako snažno prema nekome..... Samo mi je žao što i kako je završilo..... Možda je tako trebalo biti.... Možda..... Možda ću se za deset godina probuditi i shvatiti kako ne bih bila tu gdje jesam da se nije sve tako dogodilo.... Ali trenutno sam prebijesna i prepovrijeđena da bih o tome tako razmišljala.... Svi imamo svoje tajne.... Svatko nosi svoj križ.... Tako i ja nosim svoj....

07.09.2007. u 16:11 | Komentiraj (12) | Print | # | ^

This year, I wished for love. To immerse myself in someone else & to wake a heart long affraid to feel. My wish was granted & if having that is tragic, then give me tragedy. Because,I wouldn’t give it back for the world....

Navikla sam uvijek dobivati ono što želim... I kada ti to netko omogući zaboraviš se veseliti sitnicama u životu... Na kraju te više ništa ne može zadovoljiti..... Zato sam ja odlučila unijeti neke promjene u svoj život.... Pronašla sam novo društvo i mogu reći da se prvi put nakon puno vremena osjećam sretno i ispunjeno.... Mislim da bih se trebala više truditi oko svega što sam prihvatila raditi kao i oko prijatelja i obitelji.... U duhu novih odluka prestajem pisati ovaj blog.... Neću ga brisati i tko zna, možda ponovno počnem pisati za mjesec dana, no trenutno smatram da je ovo najbolje za mene..... I dalje ću svraćati na vaše blogove i ostavljati komentare koliko budem stigla i mogla..... Pozdrav za sada svim blogerima, Petri, Jeleni, Tonki, Franjici, Antonii, Ines, Nives, Matei, Ani, Martini i svima ostalima kojih se trenutno ne mogu sjetit..... Zbogom za sada........


Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

08.06.2007. u 15:29 | Komentiraj (13) | Print | # | ^

"Once you lose yourself, you have two choices: find the person you used to be... or lose that person completely."

Baš sam si danas razmišljala kad smo išli na veliki odmor kako u našoj, ali i u svakoj drugoj školi postoji nekakva podjela... Tu su šminkeri, darkeri, sportaši, štreberi, reći ću sponzoruše da ne upotrijebim neki drugi izraz, samotnjaci, čudaci..... I oni koji još ni sami ne znaju gdje pripadaju..... E pa ja sam definitivno u toj zadnjoj grupi.... Ako bi smo se tako dijelili.... Ali ne vjerujem u to da čovjeka određuje samo jedna sitnica..... Mislim da smo ipak kompliciraniji od toga.... I drago mi je da još ne znam tko sam jer tako imam priliku svaki dan biti netko drugi.... Zasad.....

Pa kod mene je sve super..... Imam totalno zakon društvo... Fakat sam blagoslovljena što sam našla tak super cure.... Stvarno mi puno pomaže kad znam da imam nekog uz sebe.... Pa makar da sjedimo i šutimo.... Što je totalno nemoguće.... hehehe

zujomahsmijehwavethumbupnutkissrolleyeswavewavesmijeh

Pa eto me nazad..... Uh.... Stvarno me duuugo nije bilo.... Al sad sam se vratila.... Ima par promijena u boxevima i nova pjesma.... Zasad je to sve..... Al počet ću češće pisat posteve.... Bar se nadam i ispričavam se svima zato što već jaaako dugo nisam ostavljala komentare.....

18.05.2007. u 16:38 | Komentiraj (36) | Print | # | ^

"And Hansel said to Gretel, 'Let us drop these breadcrumbs... so that together we find our way home. Because losing our way would be the most cruel of things.' This year.. I lost my way."

Znam da me duuugo nije bilo.... But I´m back.....

Smiješno je kako neki ljudi jednostavno ne znaju granicu.... Uvijek se sve ponavlja i tako me živcira što sam budala koja svaki put vjeruje da u ljudima postoji još barem trunka dobrote..... A zapravo je sve odavno nestalo.....

Možda sam glupa što sam opet vjerovala, što sam dala svoje srce na dlanu i opet ostala bez osobe do koje mi je već godinama tako prokleto stalo.... Ne znam više ni sama jel to ljubav ili sjećanje na nešto što je davno bilo.... Užasno sam zbunjena i ne mogu vjerovati da sam opet plakala iako sam se zaklela da zbog njega više neću ni suzu proliti.... Al jbg.... Nešto nas uvijek zezne.... Taman kad sam pomislila da je sve ok i da možda nešto od toga i bude.... Sudbina.... Valjda.....

Mislila sam da uvijek treba slušati srce i činiti ono što ti kaže, ali sad više nisam toliko sigurna u to.... Pitam se je li ovaj život vrijedan toga svega.... Kad će i ovako od mene na kraju ostati samo prah.... Pred par godina sam zaželjela da saznam što znači voljeti.... Al ono, stvarno.... I izgleda da mi je netko uslišio želju.... Samo što nisam znala da ljubav boli.... Ironično.... Najljepši i ujedno najružniji osjećaj na svijetu....

Al ne želim više o tome razmišljati.... Bila sam prošli vikend s razredom u Italiji, pa evo par sličica.....


To bi zasad bilo to.... Uživajte u ovom produženom vikendu.... Uf, da ih je bar više....

29.04.2007. u 19:40 | Komentiraj (31) | Print | # | ^

Slikice....

Pa evo, pošto sam se vratila s mora bio bi red da napišem novi post..... Evo par slikica jer nemam inspirejšn.... hehehe


Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Mali galeb.....

Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Jedan mali dio Poreča.... Slikano s plaže...

Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Porečka marina....

Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Svirači koji su za Uskrs bili na glavnom trgu (trg slobode)

Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Malo Motovuna.... Odnosno pogled iz Motovuna na ono sve šta je ispod....

Free Image Hosting at www.ImageShack.us
I još malo Motovuna....

To bi bilo sve zasada.... Uživajte u praznicima dok još traju....

11.04.2007. u 13:03 | Komentiraj (41) | Print | # | ^

"Beautiful life"




Nisam mislila da će mi biti tako teško odreći ga se.... Ali kad bolje razmislim, ipak sam u tu vezu uložila previše truda da bi sve samo ovako završilo.... Život je, nažalost, takav.... Nikad ga neću u potpunosti razumjeti jer mi se toliko gluposti trenutno mota po glavi da mislim da ću poludjet.... Kad bi bar sve bilo jednostavnije.... Imam 15 godina i ako mi je sada teško i ako sada boli, ne želim ni razmišljati o tome kako će biti kasnije.....

Moj problem je što previše volim ljude... Kad vidim da nešto nije u redu i da bi možda trebali pomoć ja želim dati sve od sebe da to nešto ispravim, popravim.... I onda stradam ja jer se guram tamo gdje mi nije mjesto.... Jednostavno osjetiš kada te netko ne želi u svojoj blizini... Tada sam uvijek znala bježati njemu, ali sada toga više nema i to će mi nedostajat.... Jaako.... No sada mi razgovor ne može pomoći jer sam prije uvijek osjećala nešto određeno.... Bila sam sretna ili tužna, ljuta ili nešto šesnaesto.... Al sada više ne.... U jednom trenu sam ovakva u drugom već onakva, a zapravo nikakva.... I sad kad to pišem vidim da to zapravo i nema nekog smisla.... Jednostavno su me neki ljudi razočarali i stoga s ponosom mogu proglasiti ovaj dan kao jedan od najgorih u mom životu.... Al nije to sad nikakav crnjak.... Samo mi je dosta nadanja da će sve biti bolje, kad to bolje nikako ne dolazi.... Čudno mi je sve to.... Kako se povijest ponavlja..... Činim iste stvari koje sam i prije činila samo što se sada pitam može li drugačije.....

Nisam već dugo napisala post i sada mi je baš trebao..... Jednostavno se tu mogu "izjadati", olakšati dušu.... Ono što je i smiješno i tužno je da ja još uvijek vjerujem da ljudi mogu biti bolji.... Samo da se svi malo više potrudimo sve bi bilo toliko drugačije jer sami određujemo svoju sudbinu....

29.03.2007. u 19:50 | Komentiraj (56) | Print | # | ^

Some you give away.....

Read my VisualDNA Get your own VisualDNA™


Ovo sam vidjela kod Brooke, pa sam napravila i ja svoj.... Ak vas zanima, odite i vidite.... Meni je baš fora test.... Ah, nešto nemam inspiracije u zadnje vrijeme.... Dosta mi je pisanja tih glupih riječi koje na kraju neće značiti ništa.... Sad sam se sjetila one scene iz Titanica kad su Rose i Jack u onoj sobi na palubi i kad mu ona kaže da se osjeća kao da stoji u sobi prepunoj ljudi i vrišti iz petnih žila, a nitko ju ne čuje.... Tako se nekako i ja sad osjećam.... Naučila sam neke stvari uzimati zdravo za gotovo... Više ne.... Uvijek sam slušala tuđe zapovijedi pognute glave, no neću više... Shvatila sam da se moram izboriti za sebe, jer ako neću ja, tko će?... Okružila sam se krivim ljudima i zaboravila na one koji su mi nekad bili cijeli svijet.... Ljudi se mijenjaju... Neki na bolje, a neki na gore, ali je bitna ta promjena jer ona toliko mnogo znači.... Toliko toga govori o nama samima.... Nitko ne ostaje isti.... Jednostavno te život natjera na promjenu.... Divim se nekim ljudima koji jednostavno znaju reći pravu stvar u pravo vrijeme.... Nisam se ni nadala koliko će mi drago biti što idem u razred sa pola društva koje nisam prije imala priliku upoznati.... I ne bi mijenjala nikoga od njih.... Svi smo mi na svoj način i savršeni i nesavršeni.... Svi imamo mana i vrlina.... Ali svi smo ljudi... Smijemo se i plačemo zajedno.... Proživljavamo sretne i teške trenutke i drago ti je kad znaš da je netko pored tebe, pa makar da te naljuti.... Znaš da je tu zbog tebe....

Vjerojatno ovo što sam napisala vama nema smisla, ali meni ima.... Neki će možda pomisliti kako su to što govorim gluposti i neka, to je njihov stav i mišljenje.... A ovo je moje.... Razmišljala sam o prestanku pisanja bloga, ali sam odlučila da neću prestati.... Bar ne još....

15.03.2007. u 07:50 | Komentiraj (52) | Print | # | ^

Here without you....

Novi post, novi dizajn.... Nova pjesma koja mi se mota po glavi.... Super je....

A hundred days have made me older
Since the last time that I saw your pretty face
A thousand lies have made me colder
And I don't think I can look at this the same

All the miles that separate
Disappear now when I'm dreamin' of your face
I'm here without you baby
But you're still on my lonely mind

I think about you baby and I dream about you all the time
I'm here without you baby
But you're still with me in my dreams
And tonight, there's only you and me.

The miles just keep rollin'
As the people leave their way to say hello
I've heard this life is overrated
But I hope that it gets better as we go.

I'm here without you baby
But you're still on my lonely mind
I think about you baby and I dream about you all the time

I'm here without you baby
But you're still with me in my dreams
And tonight girl, there's only you and me.

Everything I know, and anywhere I go
It gets hard but it won't take away my love
And when the last one falls, when it's all said and done.
It gets hard but it won't take away my love

I'm here without you baby
But you're still on my lonely mind
I think about you baby and I dream about you all the time

I'm here without you baby
But you're still with me in my dreams
And tonight girl, there's only you and me

Moja best frendica je konačno otvorila blog, pa svratite.... KLIIK!!.... Kod mene ništ novo.... Bila sam peta na županijskom iz biologije.... I tak.... Nemam ni volje ni inspiracije za neki pametan post.... kissss

12.03.2007. u 19:12 | Komentiraj (49) | Print | # | ^

Ne sanjaj život, već živi svoj san

Eto.... Sad sam se baš vratila iz škole, uđem u svoju sobu i za oko mi zapne ova rečenica.... Smiješno da sam ju vidjela baš na čestitci za rođendan.... Istina je da mi svi volimo sanjariti, ponekad toliko da zaboravimo živjeti..... Tako je jednostavno pobjeći u svijet koji postoji samo u tvojoj glavi i tamo biti što god hoćeš.... Na trenutak ostaviš sve iza sebe i uživaš u onome kako bi htio da bude, pa makar na kratko..... Ne znam zašto se zadovoljavamo tim mrvicama sreće kada možemo imati sve.... Zašto je tako teško posegnuti za onime što želiš, i ma koliko ono nedostižno bilo, na trenutak vjerovati da ti to možeš.....? Ja sam jedna od onih koji često sanjaju, a snove rijetko ostvaruju......

Glupo je što prihvaćam ovakav život, a sanjam o nečem potpuno drugačijem..... Još kao klinka u vrtiću sam znala što želim biti kad odrastem, ali sada mi se to sve čini nekako strano, drugačije..... Teško je sada odlučiti čime se želiš baviti do kraja života.... Znam da će se mnogi vjerojatno nasmijati na ovo jer je to totalno djetinjasta želja, ali želim pjevati.... Nikad nisam mogla zaspati bez glazbe, stalno nešto pjevušim i znam da je to totalno neostvarivo, ali eto..... Sad znate nešto malo više o meni.....

Sjetila sam se kako je prošle godine tu bio festival "Djeca pjevaju hitove" i stvarno je bilo super.... Svidjelo mi se to.... Došla sam čak do finala.... heheheheheheeheee.... Davno je to bilo..... Šteta što sam ove godine prestara za to.... Ko bi rekao da ću s 15 biti prestara za nešto..... A kažu da život tek počinje.... Ma da ne govorim gluposti, sve što sam htjela reć je da ponekad treba slijediti svoje srce, pa makar ono govorilo nešto potpuno ludo ili glupo, ali za vas je to ono pravo...... I ne treba nikad odustati, jer najbolje tek dolazi.....

07.03.2007. u 13:44 | Komentiraj (30) | Print | # | ^

"Kad sama sebi oprostiš, spremna si da opet zavoliš.... "

Nekak mi je sinoć ovaj stih u naslovu zapeo za uho..... Luka Nižetić- "Pusti me u san".... Za mene je taj stih živa istina.... Napravila sam neke stvari kojima se ne ponosim, ali sam konačno to uspjela pustiti.... Zaboraviti.... Prva ljubav se teško zaboravlja.... Nekako uvijek ostaje sa nama.... Skrivena i pomalo zaboravljena, ali je tu..... Tek sam nedavno shvatila da neće nestati..... Ja to ni ne želim, ali znam da moram nastaviti.... Previše sam vremena izgubila na nekoga tko to nije zaslužio.... I sad ponovno volim.... Nekoga tko to ne zna, ali ipak....

Mrzim to što mi je stalo do drugih ljudi.... Pa makar da ih vidim prvi put u životu, ali ne volim vidjeti druge kako pate.... A kamoli kad je to netko koga poznam.... Nažalost danas je patnja svuda oko nas.... Ne možemo spriječiti da netko bude povrijeđen..... Svaki dan živimo svoje monotone živote ni ne shvaćajući koliko nam je zapravo dobro.... Žalim što neke ljude nisam bolje upoznala.... Možda sam mogla nešto promijeniti.... Možda sam mogla spriječiti sve ono što se dogodilo....

Oni koji me poznaju znaju da nisam depresivna.... Jednostavno, ovaj blog mi je prilika da pokažem kakva sam jer me mnogi krivo shvaćaju.... Zaključuju po onome što čuju od drugih.... Navikla sam da mi govore kako sam razmažena, umišljena, hladna..... Ne želim mijenjati nečije mišljenje na silu.... Samo sam već umorna od toga svega..... Mrzim kada mi netko tko se nije ni potrudio upoznati me dođe nakon nekakvog prosvijetljenja i kaže mi kako ja nisam baš takva kakva je čuo/ čula da jesam.... Hvala, ali ljudi koji to ne vide otprve, već slušaju druge mi ni ne trebaju u životu..... Dosta mi je toga da me nitko ne shvaća ozbiljno.... Stvarno ne znam da li tražim puno, ali samo želim da drugi ne donose zaključke o meni prerano....

Za kraj jedan citat.....

"Vrijeme sve briše. Htio to čovjek ili ne. Vrijeme sve briše. Sve odnosi. Na kraju ostaje samo mrak. Katkad u tome mraku nađemo druge, a katkad ih ondje ponovno izgubimo."
S. King

02.03.2007. u 10:21 | Komentiraj (23) | Print | # | ^

The places you have come to fear the most

Smiješno je kako se sve promijeni u djeliću sekunde..... Potreban je samo jedan trenutak da nam se cijeli svijet preokrene.... Čini se kako je život dugačak, a u biti sve ovisi o sitnicama..... Zato je važno vrijeme provoditi s onima do kojih nam je stvarno stalo i bez kojih ne možemo.... Ponekad smo mi ljudi stvarno glupa bića.... Ne znamo što imamo dok to ne izgubimo..... Nažalost.....

Baš sam nekak čudna u zadnje vrijeme.... Nekakve stalne promjene raspoloženja.... Malo sretna, malo tužna.... Uhvati me nešto i samo se počnem smijat ko budala..... Ili bi najradije pobjegla od svih..... Ma sve me puklo...... A neka.... Nekog mora.....

Sad ova iduća dva tjedna testovi u školi...... Užas.... Sve su nagurali u ta dva tjedna..... Ko da mi ne moramo spavat ili učit neke druge predmete, a kamoli imat život..... Ne mogu se uopće prisilit na učenje..... Ne mogu se koncentrirat..... Znam da to nije dobro, ali trenutno mi se ne čini da je škola najvažnija stvar na svijetu..... Mislim, nikad mi ni nije bila, al kad sam već upisala gimnaziju bilo bi glupo da ni ne probam vidjet koliko mogu ić..... Trabunjam bezveze......

Nemam uopće inspiracije..... Ne znam o čemu da pišem kad mi se sve čini glupo...... A neka...... Za sad nek bude bar nešto.... kissssss ssssssvima.......

24.02.2007. u 18:42 | Komentiraj (36) | Print | # | ^

Hihihihihihihihihihi

Baš sam se sad vratila od frizerke.... Ošišala sam se i ofarbala.... U crveno.... Ipak.... Sad sam si sva nekak čudna.... Puno je kraće i drukčije od onoga što sam prije imala....

E pa, bolje da prošli tjedan ni ne spominjem.... Koma.... Al zato je ovaj dobro počeo.... Super zapravo.... Iako mi se uopće ne da učit..... Ne želim ni mislit na knjige....

Bila sam u petak u kinu.... Step up.... Koji fantastičan film.... I glumac.... hehehehehehe.... Stavila bi par sličica, al mi komp ništa neće otvorit ni spremit otkako se vratio sa čišćenja pa ništ od toga.... Al je film stvarno super... Preporučila bi ga svima.... Plesne scene su mi savršene, mjuza je super, priča genijalna.... Bar meni.... A eto.... POGLEDAJTE GA SVI!!!!!!! Ma idem sad..... Sutra pišemo matematiku, pa bi morala učit...... kiss svima....

20.02.2007. u 17:47 | Komentiraj (35) | Print | # | ^

I shall believe....

A evo mene nazad.... Komp se vratio prije nego što sam mislila..... Jeeeeee!!!!!

Sad me ovo vrijeme Valentinova i "mjeseca zaljubljenih" malo natjeralo na razmišljanje..... Shvatila sam da sam ja jedna poprilično zatvorena osoba..... Mislim, na prvi dojam ja sam brbljava, vesela, razmažena, ali to brbljanje je na neki način fasada..... Uvijek mogu brbljat o svemu, osim o sebi.... Rijetko tko može reći da zna nešto o meni.... Mislim da ni ja čak ne znam tko sam..... To mi je tako glupo, ali jednostavno se teško nekome otvoriti, vjerovati nekome do te mjere da ti ta osoba može čitati misli.... Pritom ne mislim samo na odnos između cure i dečka, već i između frendova....

Jedna frendica me u zadnje vrijeme "davi" zbog nekih stvari koje joj neću reći, ali jednostavno one stvari koje joj ne kažem na neki način ostaju samo moje i to mi odgovara..... Al tako sam neke ljude i izgubila.... Ne znam zašto mi je tako teško razgovarati o onome što mi se događa i o onome što osjećam.... Pokušavam to promijeniti, ali jednostavno trenutno u mom životu nema nikoga kome bi mogla potpuno vjerovati.... Možda će se netko tko mi je blizak i naljutiti zbog ovoga, ali ja sam takva.... Radije ću trpiti nečiju mržnju ili neprihvaćanje nego da patim zbog te osobe.....

Vjerojatno zbog toga propuštam nekakav odnos koji imaju neki ljudi oko mene..... I žao mi je zbog toga jer vidim da polagano gubim frendicu koju ne želim izgubiti.... Ne sada kada mi se toliko toga događa.... Možda jednog dana nekome ispričam svaku sitnicu o sebi, al ta će osoba morat imat jako puno strpljenja za moje dosadne priče..... hehehehehe...

Ove godine je Valentinovo dobro prošlo..... Na neki način sam sretna, ali kao da nešto nedostaje.... Odnosno netko, al ak navedem ime ta će osoba znati da govorim o njoj, tak da od toga ništa..... Bolje da o tome ni ne pišem.... Sretna sam i ne treba žaliti za onime što nemaš.... Bolje vrabac u ruci nego golub na grani..... Il tako nešto.....

Za kraj..... Jedan citat iz One Tree Hilla koji je meni jaako drag.... Stvarno mi se sviđa.....

''Does this darkness have a name? This cruelty, this hatred. How did it find us? Did it steal into our lives or did we seek it out and embrace it? What happened to us? That we now send our children into the world like we send young men into war, hoping for their safe return. But knowing that some will be lost along the way. When did we lose our way? Consumed by the shadows, swallowed whole by the darkness. Does this darkness have a name? Is it your name?''

15.02.2007. u 17:59 | Komentiraj (41) | Print | # | ^

Sretno vam Valentinovo!!!! (mrvicu ranije)

A eto.... Da napišem post prije nego mi komp ode na popravak..... Šmrc..... Sad ga neću dugo vidjet..... Uglavnom.... Sretna sam..... Krenula sam opet u školu i vidjela sam nekog danas i zato sam baš sretna.... Ne znam šta mi je.... To je valjda zbog Valentinova.... Ljubav.... hehehehehehe.....

Baš sve nekako sjeda na svoje mjesto.... Još samo da sutra preživim geografiju.... Moram odgovarat za pet da bi dobila četiri pa da na kraju mogu imat pet.... Užas.... Tak mi i treba kad sam morala tjedan dana bit bolesna i izostat iz škole..... Osjećam se ko neka budala..... Sjedim tamo i ništ ne kužim.... Bezveze....

Pozvali me na županijsko iz biologije.... Nisam baš presretna jer ću sad i to morat još dodatno štrebat, al neka.... To mi je prilika da si malo popravim ocijenu.... E pa, kompu je dosta jer me zaje**** već danima, a sad mu je očito dosta.... Neka.... Svejedno moram ić učit geografiju......


SRETNO VAM VALENTINOVO!!!!!

12.02.2007. u 21:07 | Komentiraj (8) | Print | # | ^

Bla, bla, bla, bla, bla, bla, bla, bla, bla, bla......

Meni je konačno bolje.... Hvala Bogu.... Već mi je dosta ležanja u krevetu.... Temperatura mi je skroz pala, sad još samo kašljem... Al i dalje mi ne daju u školu... Moji iz razreda su sad na izletu.... Zabavljaju se.... Baš im zavidim.... Stvarno sam se veselila tom izletu.....

A ništa.... Od idućeg tjedna ponovno u rutinu... Mislila sam da mi je život dosadan, al sam skužila da je naspram ovog glupog čamljenja u kući turbo zabavan.... Baš je koma ta bolest... Uhvatila me valjda neka gripa... Prvo sam dobila temperaturu u subotu, a nije padala pa sam završila na hitnoj.... Gušila se od kašlja i tako.... Sve do danas.... Više nemam temperaturu.... JEEEEEE!!!!!

Sad o jednoj drugoj, još glupljoj temi..... Sutra se najvjerojatnije idem šišat i farbat.... Konačno... Al nisam sigurna da li u crno ili crveno.... Uf, koja dvojba.... heheheheheheehehe.... Vidim da mi je bolje kad o tome razmišljam.... Samo se nadam da ću uspjet ulovit termin kod frizerke..... Stvarno jedva čekam... Treba mi nekakva promjena u životu.... Kažu da žene inače mijenjaju frizuru kad ulaze u novo životno razdoblje, a meni baš sad treba neka promjena.......

Pa ovo će biti kratak post, jer iako mi je bolje, baš nije dobro da buljim toliko u kompjuter..... Tako da idem.... pozzzz do idućeg posta......

Joj da..... Nisam dosta dugo odgovarala na komentare, pa ću to pokušati sad nadoknadit......

08.02.2007. u 19:06 | Komentiraj (31) | Print | # | ^

Such a lonely day

Ima li sve ovo smisla... Sve ove gluposti iz dana u dan, zašto? Netko će možda reć kako glupo, mračno..... Ali neka jer se tako osjećam.... Nekako mi više ništa nije važno, do ničega mi nije stalo.... Jedina osoba do koje mi je bilo stalo.... Pa recimo da od toga ništa.... Katkad jednostavno želim odustati... Ali neću.... Prevelika sam kukavica, jer volim život ma koliko on bezvezan bio....

Ne želim nikoga zamarati svojim problemima... Al imam osjećaj da me nitko više ne sluša, da nitko ne razumije, ne vidi da ja već odavno iznutra umirem..... Shvatila sam da mi se sve teže smijati.... Nemam više razloga.... Zašto se smijati kada je to samo maska... Samo gluma, a ja to više ne želim.... Želim naći nekoga s kime bih mogla razgovarati, tko bi me razumio jer svi koje ja poznajem su trenutno u nekom drugom filmu, a meni je žao zamarat ih sa svime time što osjećam.... Zato to pišem na blogu.... Katkad mi on stvarno dobro dođe....

Razmišljam u zadnje vrijeme kako su neke stvari u kojima sam prije uživala postale potpuno beznačajne... Ne vidim više zašto bi se morala nečemu veseliti... Drugima svejedno nije stalo....Zašto bi meni bilo? Zašto bi se ja morala zamarati o tome što će netko drugi misliti o nečemu što ja činim? Svejedno sam uvijek ja ta koja gubi....

Znam da sam napisala u prošlom postu da ne volim ljude koji kukaju i još uvijek to i mislim... Ne očekujem ničije sažaljenje ili pažnju... Samo na neki način želim izbaciti sve iz sebe... Ne volim pisat depresivne postove, ali treba mi takav....

Biti čovjek je koma... Osjećaji su glupost... Ponekad poželim da ne osjećam jer su osjećaji takav teret da ih jednostavno želim zaboraviti... Zaboraviti osjećati.... Kad bi to bar bilo moguće... Probuditi se ujutro znajući da te nitko ne može povrijediti, da ti nitko ne može ništa.... I da je moguće, znam da bih to vrlo brzo požalila jer tako možeš povrijediti mnoge ljude, razočarati ih.... A ja to ne želim... Radije bih podnosila svu bol ovoga svijeta, nego trpila sjećanje na lice nekoga koga sam povrijedila....

Ponekad sam otrovna, podmukla i to zažalim kasnije, no vrijeme se ne vraća, a ja ću istu pogrešku vjerojatno učiniti opet..... Nikad ne znam zašto, ali to je jednostavno dio mene... Tako sam već izgubila nekoga do koga mi je bilo stalo i ne želim to opet, ali to je jače od mene.... Neki se ljudi jednostavno nikada ne mogu do kraja promijeniti.... Uvijek im ostaje barem jedan dio onoga što su bili.....

Mislim da mi je sad bar mrvicu lakše.... A nije, al neka.... Bit će bolje... Nadam se.......

02.02.2007. u 20:37 | Komentiraj (44) | Print | # | ^

Fakat, al fakat je sve ok

Vau!!!! Ja četvrta iz biologije??!! Nemrem bilivit!!!!! Jupi..... 40 od 55 bodova..... Baš sam hepi......

Uglavnom..... Nema dubokoumnog posta jer sam takav napisala jučer, al sam ga (naravno) slučajno obrisala.....

Uf.... Škola..... Ta natjecanja..... Koma..... Al me bar geografija veseli.... Ne mogu vjerovat da sam toliko zavolila taj predmet, a u osnovnoj sam mrzila zemljopis.... Bezveze..... A neću o školi.....

Vidim da su neki ljudi oko mene u zadnje vrijeme puni problema.... Al ne daju se.... I drago mi je zbog toga.... Samo još kad bi neki ljudi htjeli razgovarat sa mnom o nečemu!!!! Al neka, neka.... Znat će ta osoba da na nju mislim.... Baš je glupo što je ovaj prokleti svijet pun nepravde.... Mislim, dobri ljudi bi trebali bolje proć... Biti sretniji.... Al ne.... Ništa od toga...

Baš me ljute neke stvari, ljudi u zadnje vrijeme.... Zašto su neki toliko sebični da ne vide neke stvari??? Mislim, svi smo mi na neki način sebični, al ima ljudi koji stvarno gledaju samo sebe i očekuju da će ih drugi baš zbog toga više voljeti.... Eto, jedan moj frend je sasvim ok, al mi stvarno zna dignut živac kad krene s tim kak je on sam, jadan, nitko ga ne voli i ne treba, loše mu ide u školi, svađa se sa starcima....... Halo??!!! Lakše malo.... Pa svi mi imamo svojih problema, a ne gledamo sve tako crno.... On uopće nije tako jadan već toliko jauče samo da bi ga netko primjetio..... Meni je to glupo.... Netko tko ima puno većih dilema i ostalih sranja u glavi ne kuka ni upola toliko koliko netko tko nema pametnijeg posla pa glumi babu narikaču.... Znam da postoje ljudi koji stvarno tako osjećaju, no i to je tužno zato što tako propuštaju mnoge dobre stvari koje bi im se mogle dogoditi.... Svi smo mi pesimisti... Više ili manje....

Lakše je očekivati da će ti se nešto loše dogoditi... Tako manje boli.... Ja to znam i razumijem, ali to je kukavičluk.... Ljudi koji misle da im se ništa dobro neće dogoditi samo ne žele biti ponovno povrijeđeni... To je skrivanje, bježanje od sebe, života..... Zato to ne želim sebi niti ikome tko mi je blizak.....

Sad sam se razvezala o glupostima... Al neka.... Došlo mi.... Pa pošto me Vujasićka spomenula u svom postu, evo i nje u mom... Bez nekog posebnog razloga je u ovom dijelu posta, al da sam ju stavila negdje drugdje u ovom postu mislim da bi me zadavila... Pa Vujasićka, uživaj.....

Again bih vas molila da kliknete OVDJE!!!!!

30.01.2007. u 18:04 | Komentiraj (36) | Print | # | ^

I decide

Teško je danas biti ono što jesi. Gotovo je nemoguće činiti prave stvari, a da je to pritom i ono što želiš. Katkad jednostavno skreneš s puta, napraviš par pogrešaka i ni sam ne znaš kako, ali počneš gubiti kontrolu nad svime. Čini ti se da je sve uzalud i na kraju jedino što ti preostaje jest gledati kako sve propada. Ako to preživiš ništa ti više ne može nauditi.

Ponekad se pitam ima li sve ovo smisla. Sav taj kaos, trud, suze, smijeh. Možda i ima, no ponekad ti je dosta svega, svih gluposti koje se događaju. Može li jedan čovjek promijeniti svijet?
Danas je svima stalo samo do moći, slave i novca. U današnjem svijetu ponekad možeš uspijeti samo ako ti nije stalo do ikoga i ičega. Neki se previše zanesu u toj bezosjećajnosti da zaborave na druge, važnije stvari. Bitno je imati dobar auto, ogromnu kuću, hrpu nakita i raznorazne tehnologije, a pogotovo utjecajne "prijatelje". Ipak, osjećat ćeš se prazno, u jednom trenutku ćeš stajati u sobi prepunoj ljudi i shvatiti da to nije ono što želiš, da te nitko od tih ljudi zapravo ne poznaje. "Nema privatnosti u koji se ne može prodrijeti. Nema tajne koja može opstati u civiliziranome svijetu. Društvo je maskenbal. Svi skrivaju svoj pravi karakter. I otkrivaju ga skrivajući se." R. W. Emerson

Poželjet ćeš sve to napustit i vratiti se onome što ti je nekada bilo važno, no katkad je prekasno. I onda ostaješ sam, u mraku iz kojeg ne znaš kako izaći, no uvijek postoji nešto, ma koliko malo i nevažno bilo, tebi je važno. Kada dotakneš dno i dalje ne možeš, tek onda neki shvate koliko su griješili.

Samo ti imaš pravo odlučivati o svom životu i treba se suprotastaviti svima onima koji smatraju da su vrijedniji samo zato što nose odjeću s markom. Nije važno otkud si, tko su ti roditelji i koliko novca imaš na računu, već ono što nosiš u srcu.

Ja znam da sam ponekad nepodnošljiva, ali ja jednostavno pokušavam naći mjesto gdje pripadam, kao i svi ostali. Sve što ja želim jest živjeti život kojega ću se sjećati i ne želim ga provesti sama, zato savjetujem svima da se ne zatvaraju u sebe jer će kad- tad puknuti, da nađu nekoga na koga se mogu osloniti i uživaju u životu jer život je samo jedan i ne valja ako ga provedeš sam.


Još bih vas samo zamolila da kliknete OVDJE, ODMAH!!!!!!!

24.01.2007. u 15:13 | Komentiraj (35) | Print | # | ^

Štafeta.....

Da, da..... Uvališe i meni to.... Nažalost.....

1. Bojim se mraka.... Al užasno.... Mislim, ne kad sam doma ili u sobi već onak, mračne ulice.... Osobito Zagrebačka.... Vrlo je zastrašujuća kad ne radi rasvjeta....

2. Obožavam čitat sve osim lektire.... Stvarno volim knjige.... Neki bi na prvi pogled pomislili da ni ne znam čitat, al stvarno uživam u tome.... Pa pošto smo danas u školi radili Cvijet sa raskršća, evo meni dva najdraža citata: " Čovjek vidi da ne vidi, i žali što je vidio. Kada hoću da gledam, zatvaram oči kao vi i gledam u tminu, u sebe." i "Ljubav! Tu je, dakle, ovdje preda mnom, ljubav bjelja od lijera, čišća od glečerskog snijega, pjanija od vina!..... Ljubim, a ne smijem! Moram odlunjati kao krivac, kao zlikovac pred jedinim darom koji mi mogaše dati mučni put...."

3. Volim glazbu i žalim što nisam išla u glazbenu.... To je tak kad hoćeš prkosit roditeljima..... Na kraju požališ, al ima još vremena.... Nadam se..... Htjela bi naučit svirat gitaru i klavir.....

4. Ne znam crtat.... Sve mi još koliko- toliko ide, al crtanje nikako... Ko da imam dvije lijeve ruke... Užas....

5. Pjevam dok hodam..... Znam da je glupo, al to je navika.... Nisam luda (samo ponekad mislim da jesam) iako bi mnogi to mogli pomislit...

6. Želim proputovat cijeli svijet..... Obožavam nove zemlje, kulture, ljude.....

7. Gledala sam Mjesečevu ratnicu i navijala za nju i Masku u smokingu.... Al to je bio stvarno super crtić......

8. Obožavam životinje.... Tigar mi je definitivno najdraža.... Osobito sibirski.....

9. Bojim se vožnje brodom.... Ne volim to ljuljanje i osjećaj da ne mogu nikuda.....

Znam da je trebalo napisat pet stvari, al devet mi je sretan broj....

Danas je u školi bilo super.... Umirala sam od smijeha pod informatikom..... Glupa kitara.... Stvarno se može puno gluposti provalit o tome....

Nastava je počela... Jučer, a opet imam osjećaj kao da idem već mjesecima.... Bezveze.... Ma ok je ta škola, samo mi malo fali da budem sama... Ovako si pola dana stalno okružen ljudima, a katkad ti to stvaarno ne treba....

Nisam mislila još pisat post jer nemam vremena, al me ta štafeta zeznula.... Moram se spremat za školsko iz kemije, a nemam pojma.... A idem pisat hrvatski da mogu sutra spavat do dvanaest..... Jeeeeee, spavanje.......

Joj da..... Štafetu predajem: Brooke, Jeci, Ana- mariji, Dubrovčanki i Sari...... Pa ko voli nek izvoli.......

16.01.2007. u 19:38 | Komentiraj (19) | Print | # | ^

<< Arhiva >>

< veljača, 2009  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28  

Veljača 2009 (1)
Svibanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (2)
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (3)
Rujan 2007 (1)
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (2)
Ožujak 2007 (5)
Veljača 2007 (6)
Siječanj 2007 (7)
Prosinac 2006 (12)
Studeni 2006 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



da/ne

Dizajn by: RizL@ i sTrUdL@


Free Music

Free Music



Free Music

Msn: adriana.2902@hotmail.com


Ovoliko vas je tu bilo od 24.1.2007.
Free Counters
Free Counters



Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se