DAN ŽENA – DAN ZA SKUPLJANJE POLITIČKIH POENA
Eto, čak se i rimuje. To je sve što sam htjela reći. Svaki dan je dan borbe za prava žena. Žene, borite se! Hvala svima koji su uz feministički pokret!
Kad je samo nekoliko žena u politici, mijenjaju se žene.
Kad ima mnogo žena u politici, mijenja se politika.
Geslo argentinskih feministica
SRBI NA LJEVICI – NASTAVAK, željeli vi to ili ne
Nemojte se iznenaditi ako na neki komentar objavim post ili me neka rečenica ponuka na neku temu. Ljudi s kojima komuniciram potiču me i inspiriraju.
Moj je prethodni post bio predug, a opet nisam sve napisala. Branitelji nemaju veze s ovom mojom pričom. Oni su bez svoje volje uvučeni u strateške misije. Oni nemaju veze sa time što su njihova žrtvovanja proglašena kolateralnom štetom, zato ih ni nisam spominjala. Oni su izvan tih prljavih igara, i zato bih rado kad razmišljam o njima razmišljala o ljudskim pravima i ne stavljala ih u kontekst rasprave o današnjoj politici. Danas im samo možemo zahvaliti i pomoći im gdje im pomoć treba.
A Hrvati bježe od jugoslovenskih naroda kako bi nas europski narodi stavili u uze. Ah, sloboda! Pojam tako sladak, tako dalek. Čak raspravljamo hoćemo li ući u EU ili ne, a kad ono EU je već duboko u nama. Penetrirao je svojim ljupkim pipcima kapitalističkog protoka kapitala i uhvatio nas nespremne, odpozadi. Čak neki to nazivaju rukovanjem.
Hitlerova stranka se zvala Nacional- socijalistička. Znači, nije bitno kako se netko zove, nego što radi. Može sebe netko smatrati komunistom, a kad ono mrzi pola svijeta i štrajkolomac je. Dalje znate sami.
Ako, mislim AKO, je veći postotak Srba u ljevičarskim strankama, to može značiti samo jedno: prosječno imaju 2 člana, jedan Srbin, jedan Hrvat. Znači 50%. U velikim strankama desnice ima 5% Srba, tj. 200 ljudi. Zaključak: desnica ima više Srba, ali ljevica ima veći postotak Srba. J
Ali neću se pretvorit u nacional fanatika, boli me briga tko je koje narodnosti, bitno da je dobar čovjek. Nadam se da i vi tako razmišljate.
SRBI NA LJEVICI, MIT ILI LEGENDA?
Ponukana prvim komentarom koji je osvanuo na ovom prekrasnom blogu, upitah sebe dotičnu rečenicu. Više se ne sjećam razlike između tog dvoje, jer eto srednjoškolska sjećanja hlape. Neka onda netko drugi odgovori na naslov. Pokušat ću dati odgovor na sindrom ljevica=Srbi. Svi misle da su ljevičarske stranke srpske. I da tamo Srbi caruju. Kuju svoje mračne planove o preuzimanju Hrvatske. Ali ako nešto većina ljudi misli, to ne znači da je to tako. Vjerujem da ima ta neka stranka koja je takva, ja ne znam koja, ali jako me zanima koja, pa da ih ošpotam. U Hrvatskoj ima 15 stranaka ljevice, one prave i sve su redom vanparlamentarne. Nije istina da uglavnom imaju 100 ljudi. To je neki prosjek. Neke imaju 2 člana, neke 500. Najčešće imaju samo ta 2 člana. Znači uglavnom imaju 2 člana.
I stari su, šta je, je. Prosjek im je 108 godina. Pa im vi idite poslati mail ili ih pitajte što misle o Mesićevoj izjavi. Odmah kao u bunilo zaviču: Dok je Tito živ, nema se što više izjaviti. I onda im kažete: Tito je umro. A oni: Znali smo da će ova '45. bit kobna!
Istina je. Svaki ljevičar iznad 70 godina počne buncati. Pa to je normalno za svo stanovništvo u tim godinama. Samo što se desničari tad povuku i gledaju tv, a pravi ljevičar se ne predaje i još uvijek je spreman dati život za svoje ideale. I osjeća da mora puno toga reći mlađima. Puno, puno toga. Pa makar to trajalo 8 sati. Svaki dan. Žilavi su.
Zato ja upozoravam: družite se s mlađima. Oni nisu '45 ništa radili, pa vam niti neće pričati o njoj. Uglavnom ne razmišljaju o Jugoslaviji. Ne sjećaju se. Klonite se iskusnih! Mladi čitaju o socijalizmu i komunizmu preko novina, interneta i shvaćaju da je to globalni proces. Tko od starijih zna da se na Kubi pristojno živi i da tamo ni Srba, ni Tita nema? Socijalizam je ideja od prije više stotina godina, pisci su o komunizmu raspravljali još za vrijeme Thomasa Moora, davne tisuću petsto i neke. Ja čak sumnjam da je Isus bio prvi komunist jer je okupio ekipu, propovjedao ravnopravnost i sl. zablude najčešće dolaze zbog neinformiranosti. Npr. Marks nije bio Srb. Al šta je taj volio komunizam!
Problem srpske vlade za vrijeme rata ('91)
Kako su svi htjeli odcjepljenje od Srbije jer im se nije sviđala, Milošević je poludio. Mislio je: kako ću sad biti novi Tito kad me svi mrze. U međuvremenu, pobunjeni četnici, mrzitelji socijalizma i pravde, rade zločine po Hrvatskoj. Ustaše polude na to i odu ih protjerivat i stavljat u logore. Milošević i Tuđman se nađu i dogovore: fifti-fifti. Ockej! – uzviknu i krenu. Podjeli, pa vladaj. Kaos. Strah. Smrt. Bosna. Kosovo. Smrt. Smrt.
200.000 studenata u Srbiji prosvjeduje protiv rata i protiv Miloševića. Milošević kaže: Neeee! Ja oću bit novi Tito. I sve ih potjera i stavi nekoliko njih u zatvor. Pa opet prosvjed, opet zatvor. Pa ga sruše. U najgorem slučaju pola Srba je željelo velikosrpski san, a pola njih izričito NE! Teško mi je sad osudit cijeli narod i reći: genocidaši!
Svaka stranka ima Srbe u stranci kako bi ispali tolerantni. Čak HDZ poziva Srbe i Rome da se uključe. Ludilo! Jedino što tamo trebaju potiskivati sebe jer u programima tih stranaka izlazi na vidjelo zloduh mržnje prema drugačijima. Stranci se osjećaju suvišnima. Pa bježe na ljevicu, i Slovenci, i Mađari, i Talijani… Može se reći da svaka stranka ima Hrvate, par posto od Hrvata su ustaše, svaka stranka ima Srbe, par posto od njih su četnici... Tako da u nekim Hrvatskim strankama, koje zagovaraju Hrvatstvo, predsjedniku je djed Srbin. Tako da u jednoj liberalnoj stranci, predsjedniku je mama pravoslavka. A sve veći Hrvatine jedan od drugog. Srame se srpskog porijekla. A ljevica ne priznaje sram ni zbog porijekla, ni zbog religije, ni zbog imovinskog stanja. Tamo su svi ponosni onime što jesu. Ja sam socijalistica, ja sam Hrvatica. Ja sam ponosna.
SITUACIJA
Situacija je očajna. Svi intelektualci i oni koji će to postati su ljevičari. Ne samo da je time ozbiljno narušena ravnoteža u svemiru, već je i onemogućen rad ljevice. Drugovi me ispravljaju da je to samo u Hrvatskoj. Hm. Pametan čovjek može dobro predvidjeti stvari. Zna sve alternative. Ne vjeruje instinktu. I eto ti problema. Dok se ti ljevičari premišljaju kako pomoći radniku, ne iznose nikakve prijedloge jer ne žele pogriješiti, centar nudi prijedloge. Ponekad dobre, ponekad glupe, al' ipak… Ljevica zastupa radnika. Ne želi ga zeznuti. Ne želi ostati u povijesti kao onaj koji je zaje… tu i tu stvar, dana tog i tog. Ajme.
Odavno odlučih, bolje napravit dvije dobre stvari, pa jednu lošu, nego ništa. Jer ništa je loše. Nije loše pogriješiti, loše je ne poduzeti ništa. A kako da ja to objasnim drugima?
Situacija je koma. Ljevičari su fini ljudi. Sve se mora pristojno reći. Ne smijete pogriješiti datum ili gramatiku. Nije pristojno tračati ili otvoreno ružno kritizirati. Ali ja volim kritizirati i vrijeđati! To me jedino veseli u politici. Dobro, to i dobra djela, te društveno – koristan rad. Ah.
Puno je lakše biti desničar. Radiš šta oćeš, stranka te pokriva. Jednom ti mrtvom pijanom izleti: prokleti Srbi, a ono sutra zbog novinara, kolege ubace tvoju izjavu u program stranke. Jednom zaboraviš kako se netko zove, ili se zabuniš, a tvoja ekipa to proglasi duhovitim.
K' vragu! Probaj bit ljevičar! I kad si u pravu, ispravljaju te. Pardon, nadopunjuju. I kad se nešto izglasa, opet se mora raspraviti. Pretjerana demokratičnost koči rad. Zato uspješni ljevičari imaju na čelu diktatora. I to je super stvar. Intelektualce samo diktator može ušutkati.
Strah me da ću jedan dan i ja postati intelektualac. Užas. Evo, neki dan, ja u dućanu, ne znam koji kruh kupiti; teži i skuplji, ili finiji i jeftiniji ili fini i mali. Crni ili polucrni? I tu uleti ideologija. Moja susjeda uvijek kupuje isti kruh, iako se u zadnjih 20 godina pojavljuju i neki drugi kruhovi. Nije ih nikad probala. Niti ju ne zanima. Ona je zadovoljna. I vjerna svome kruhu. A mi? Hoćemo li mi isprobavati sve i svašta dok ne shvatimo da je onaj prvi kruh ipak bio najbolji?
TKO POD DRUGIM JAMU KOPA…?
Nitko. Radnici su slabo plaćeni, pa i kad kopaju jamu, rade to aljkavo i neažurno. Političari ni ne znaju tko su im protivnici, pa ne znaju koga zeznut. Meni se ne sviđaju neke stranke koje misle da su joj glasači neprijatelji, pa ih vrijeđa. Npr. industrijska politika spada pod odgovornost vlade, kako svuda u svijetu, tako i u nas. A nama naš premijer krivi župane. Nedostatak osnovnog ekonomskog obrazovanja! Ccc! Ili kad nas jumbo plakatima u predizborno vrijeme pokušavaju uvjeriti kako su simpatični. A mi znamo da nisu jer omalovažavaju žene, puno piju i puno kradu. To nije simpatično. A ipak glasači glasaju za njih opet. I na taj način ostavljaju sve po starom, a rupa je sve dublja. Na kraju ne kopa nitko pod drugim, svako kopa sebi svoju osobnu jamu. Sretno! I ja marljivo kopam. Ali moj je teren tvrd i ne napredujem.
06.03.2007. u 23:41 | 0 Komentara | Print | # | ^