Situacija je očajna. Svi intelektualci i oni koji će to postati su ljevičari. Ne samo da je time ozbiljno narušena ravnoteža u svemiru, već je i onemogućen rad ljevice. Drugovi me ispravljaju da je to samo u Hrvatskoj. Hm. Pametan čovjek može dobro predvidjeti stvari. Zna sve alternative. Ne vjeruje instinktu. I eto ti problema. Dok se ti ljevičari premišljaju kako pomoći radniku, ne iznose nikakve prijedloge jer ne žele pogriješiti, centar nudi prijedloge. Ponekad dobre, ponekad glupe, al' ipak… Ljevica zastupa radnika. Ne želi ga zeznuti. Ne želi ostati u povijesti kao onaj koji je zaje… tu i tu stvar, dana tog i tog. Ajme.
Odavno odlučih, bolje napravit dvije dobre stvari, pa jednu lošu, nego ništa. Jer ništa je loše. Nije loše pogriješiti, loše je ne poduzeti ništa. A kako da ja to objasnim drugima?
Situacija je koma. Ljevičari su fini ljudi. Sve se mora pristojno reći. Ne smijete pogriješiti datum ili gramatiku. Nije pristojno tračati ili otvoreno ružno kritizirati. Ali ja volim kritizirati i vrijeđati! To me jedino veseli u politici. Dobro, to i dobra djela, te društveno – koristan rad. Ah.
Puno je lakše biti desničar. Radiš šta oćeš, stranka te pokriva. Jednom ti mrtvom pijanom izleti: prokleti Srbi, a ono sutra zbog novinara, kolege ubace tvoju izjavu u program stranke. Jednom zaboraviš kako se netko zove, ili se zabuniš, a tvoja ekipa to proglasi duhovitim.
K' vragu! Probaj bit ljevičar! I kad si u pravu, ispravljaju te. Pardon, nadopunjuju. I kad se nešto izglasa, opet se mora raspraviti. Pretjerana demokratičnost koči rad. Zato uspješni ljevičari imaju na čelu diktatora. I to je super stvar. Intelektualce samo diktator može ušutkati.
Strah me da ću jedan dan i ja postati intelektualac. Užas. Evo, neki dan, ja u dućanu, ne znam koji kruh kupiti; teži i skuplji, ili finiji i jeftiniji ili fini i mali. Crni ili polucrni? I tu uleti ideologija. Moja susjeda uvijek kupuje isti kruh, iako se u zadnjih 20 godina pojavljuju i neki drugi kruhovi. Nije ih nikad probala. Niti ju ne zanima. Ona je zadovoljna. I vjerna svome kruhu. A mi? Hoćemo li mi isprobavati sve i svašta dok ne shvatimo da je onaj prvi kruh ipak bio najbolji?
Post je objavljen 06.03.2007. u 23:43 sati.