sinner´s blog...

subota, 30.05.2009.

LOTO!

...uplatio sam loto....




...i već potrošio sedmicu...



...barem imaginarno...









...

srijeda, 27.05.2009.

Svibanjsko Ludilo - sa slikama te impresijama!

...daklem gadno se ulijenih glede bloga.

a evo i zašto.

Svibanj je bio ludilo. Doslovno - posla preko glave i to ako ne računamo predizbornu kampanju. Naime u dragom mi obitavalištu, da ne kažem gradu je uz ostalo održavan i Festival glumca i još par kulturnih događanja, no da krenemo redom:



(situacija ispred dvorane...)



(...situacija u dvorani. I male crne haljine koje uvijek savršeno pale u ovakvim situacijama...)



(...domaćin festivala, Boris Miholjević prije nego je krenuo objašnjavti zašto i kako se ustvari glumci klanjaju publici i protom umalo opao u prvi red gledališta na župana i ostale visoke i niske uzvanike)

Pa je potom uslijedila prva predstava u programu – „Rogonje“ Teatra Gavran







Par dana kasnije, uslijedilo je obilježavanje međunarodnog dana muzeja, i to na otvorenom, na ugodnih 30 stupnjeva i sa rojem komaraca u večernjim i popodnevnim satima.



(mlada lokalna umjetnica, šatro nešto čita, ustvari samo čeka da se od njenog štand makne znojavi novinar koji dahće od vručine ko seksualni prijestupnik na sajmu erotike...)



(ova je pobjegla na vrijeme...)



(radionica raku keramike, koja se koliko sam skužio prvo mijesi, pa kuha pa peče pa dinsta sa lukom i preliva bešamelom ili tako nešto. Fora izgleda ali se nisam dugo zadržao jerbo je majstor radio kraj peći koja je ionako ugodnoj temperaturi dodavala kojih 50 stupnjeva...)









(..još malo lokalnih umjetnika...)



(...uzvanici, šator sa gudizima i roj komaraca. Inače bilo je šampanjca, jagoda a ja se nabrijao na neku konkretnu klopu, makar kanapejčiće...prokleta recesija)



(...lokalni KUD vs moderna tehnologija...)



(„...pucajteeee u tanburašeeee...ili špricajte komaaarceeee...“ sa pol litre krvi manje napuštam svečanost...)

Dan kasnije je uslijedila druga predstava u programu festivala, monodrama „Priredba“ Ilije Zovka :







..koju sam sa guštom pogledao. I bio bi veći gušt da je netko publici rekao da ugasi ili makar stiša mobitele. Ovako je zvučalo ko da nastupa u call-centru neke telekompanije.

Pa potom „Zbrka“ Epilog Teatra









..koja je bila podnošljivija za pogledat. Sitnih desetak poziva.

I četvrta predstava – „Kaćuše“ vinkovačkog gradskog kazališta :



(..o da. To je guzica Helene Minić sa petokrakom. Zašto koji kua nemam neku zumčinu na fotiću,jbmu..)







...inače ova predstava je moj favorit od 4 koje sam pogledao i to ne samo zbog koka.

E tu se negdje pored ovih silnih kulturnih događanja zadesila i subota pa sam se onako istresiran nekulturno napio, pa su me morali smirivati preodgojnim metodama:



(„..šasito reko o mojoj curi? Saću te isprepičkat!...“)



(...zbog tekile se ovog ne sjećam da je uopće slikano, ali sam se slikao sa bivšom i trenutnom honorarnom suradnicom firme...)

Dan kasnije sam mamuran ko čep pohodio Majpan, tj. Svečanost rušenja svibanjskog stabla, tj, ovog čuda tu:



Iza simboličnih šumarskih poduhvata je slijedio kulturno umjetnički program:



..pa plesnjak na otvorenom...



...sa kojega sam zbrisao jerbo su me mamili šankovi a onakom mamurnom mi ne bi puno trebalo.

No vraćamo se na festival glumca, dan kasnije je održana svečanost zatvaranja te podjele nagrada:



(...i jope čika Boris pozdravlja nazočne pričom koje se ne sjećam u potpunosti ali je imala lajtmotive njegovog djevojačkog prezimena, visine glumica u RH i kiropraktičarstva. Zapanjeni pogled čika tamburaša iza dovoljno govori. Ove dvije su glumice pa su valjda navikle)



(Judita Franković prima nagradu za ulogu u predstavi „Judith French“, sveudilj se cmačući...)



(...zafaljuje žiriju, publici, redateljici, dečku...“...me love you long time, hihihihi...“)



(Aida Bukvić i nagrada za „Djecu sa CNN-a“, inače najbolju predstavu festivala po izboru žirija..)



(...i jope Aida, čisto zbog toga što mi je simpatična.)

Nakon toga su uslijedili tamburaši i Blanka Došen:



(„...alo điberu uštimaj to, ako je to G ja sam plavuša...“)

..pa je ondak nestalo struje. Pa došlo. Pa sam ja otišao zgrožen činjenicom da nema mukte cuge za novinare. Jebena recesija.

Eto gdje sam ja proveo cijeli mjesec. A evo kako sam radio te iste vijesti. Morali su me svezati za stol :



...a lipanj će biti još zanimljiviji.

I´ll keep you updated.

Pozdraf!

utorak, 19.05.2009.

Slipknot vs. hrvatska zastava

...nu mjesto najave zagrebačkog koncerta Slipknota (16.06., Dom Sportova) snimka iz Italije, gdje Corey ni više ni manje nego ljubi hrvatsku zastavu (čekirati 0:25)




...snimatelj se malko zajebucnio, pa je spornu zastavu proglasio talijanskom, na što je slijedila ošta prosvjedna nota komentatora na jubitou:

eto pouka Jandrokoviću kako se pregovara u međunarodnim okvirima.


no uglavno...da - zagrebački koncert.

ako se sve sklopi, odo ogluviti uz jedan od omiljenih mi bendova nemirne mladosti. možda se i vidimo.

petak, 15.05.2009.

Glazbeni intermezzo - the Plava Šveđanka aka Nathalie Lorichs

...pošteno izluđen predizbornom kampanjom, jednostavno ne imah vremena blogati no ipak odlučih s vama podijelit jedno maleno glazbeno otkriće - Nathalie Lorichs.

inače najpoznatija po svom gostovanju na "Watershed", prošlogodišnjem albumu švedskih progdeathmetalaca OPETH, o čemu je već bilo riječi na blogu, gdje je otpjevala uvodnu pjesmu, prekrasnu "Coil". nu, evo ljepote glasa i stasa:




inače Nathalie, da citiramo "...is currently dateing Martin Axenroth, drummer of Opeth..." - dakle, Martinova je koka (lucky bastard!) tako da baš i nije tako iz vedra neba uletjela u kombinaciju sa Opethom ali se mora priznati da ima prekokrasan glas, i to ne samo u "Coil" :








...uglavnom, više o Nathalie na NATHALIE WEB SITE a ja joj odoh odmah poslati fan - mail.

i izjaviti vječnu ljubav.

jebiga slab sam na plavuše....

ponedjeljak, 11.05.2009.

Shit of the week - Bosno moja brdovita!

------------------------------------------------------------------------------------------------


The Scena:

granični prijelaz prema Bosni i Hercegovini, rano jutro, magla se vuče preko Save, bezvoljni službenik koji samo čeka da mu završi smjena, tupo gleda u skrpani most i tamna brda koja nestaju u daljini preko Save.

Iz pravca Hrvatske prema rampi dolazi crna limuzina, polako se zaustavlja pred rampom, vozač spušta staklo i pruža putovnice:

"Dobro jutro...kuda gospodo u ranu zoru?"

"Posjet rodbini u Sarajevu!" kao iz topa će vozač.

"Dobro...samo malo da vidimo putovnice..." (promatra putovnicu vozača, koji usprkos magli ne skida sunčane naočale) "...gospodine možete li samo skinuti naočale? Hvala..." (uzima drugu putovnicu, gleda lice i poznato mu je...jako poznato..gleda u mršavog gospodina koji također ne skida sunčane naočale na zadnjoj klupi) "...recite gospodinu da samo na sekundu skine sunčane...hvala..." ( putovnice u redu, ali ga nešto kopka u vezi putnika na zadnjoj klupi ) "...imate što za prijaviti? ništa? dobro. hvala vam i ugodan vam put!"

(diže se rampa, automobil polako prelazi preko nestabilnog mosta...službenikovo razmišljenje o tome da mu je poznato lice putnika u autu prekida dolazak smjene i sad mu je jedino na pameti kako će doručkovati kad dođe doma i odspavati malo. noćne smjene ga ubijaju zadnjih dana)

------------------------------------------------------------------------------------------------

The Scena Dva

(isti taj službenik, nakon nadoknađivanja besane noći gleda dnevnik na jednoj od domaćih tv postaja, udarna vijest - "Glavaš pobjegao preko granice!" - iza talking heada se pojavljuje en face slika navedenog.)

"...što koji ku..."

(iznenada mu postaje jasno odakle mu je poznat gospodin iz jutarnjeg automobila.)

"...ujebote..."

------------------------------------------------------------------------------------------------

....ovako je možda izgledao scenario izleta gospodina Branimira u susjednu državu.

a tako su izgleda "van dosega hrvatskog pravosuđa" stutnjili i ostali poznati i manje poznati bjegunci proteklih par godina.

Bosna i Hercegovina će uskoro postati moderna Casablanka, egzil za osuđene iz susjednih zemalja, koji za svaki slučaj zgiljaju preko grane pa potom preko odvjetnika ili čak telefonom tehnički gledano pokazuju srednji prst pravosuđu i cijeloj državi.

i nitko im ne može ništa.

evo ja se baš razmišljam da zatražim državljanstvo BiH (pošto mi je otac rođen u Hercegovini) ili čak Srbije (pošto sam ja rođen u Srbiji) eto tako čisto zlu ne trebalo, ako se jednog dana najzad dovedem pameti pa shvatim da se poštenje ne isplati i napravim neku žešću kriminalnu radnju glede zamračivanja nofca.

fino - op op u susjedstvo i ciao bella - možete mi soli stavit na rep. pošaljem vam razglednicu iz neke udaljene zemlje kad se malo stiša situejšn i pridružim se hordi bjegunaca kojima više ne pada na pamet da se vrate u državu jerbo im se baš i ne čini da bi se fino proveli u zatvoru.

možemo napraviti i zavičajni klub pa evocirat uspomene.




kao prijedlog himne budućeg kluba predlažem legendarnu budnicu "I fought the law" starih dobrih The Clash




...samo što naslov ima i nastavak "...and the law won!".

kod nas baš to i ne ide tako. ali bi se zato na budućim susretima bjegunaca mogli onako slatko nasmijat na to.

petak, 01.05.2009.

Sretan vam praznik rada...

...uz prigodnu pjesmu o izumirućoj i endemskoj vrsti u nas.



...let´s sing along: