srijeda, 20.11.2013.
SJEĆANJE NA ALJMAŠ
Gradili smo kuću kraj Dunava, niti malu niti preveliku.
U ratu je uništila banda, danas njenu nemam niti sliku.
Deset smo se trudili godina, svaku ciglu triput premetali,
Da bismo se, u starosti, uz naš Dunav odmarali.
Iza kuće trešnja rana bila, ispred kuće šljivik do Dunava,
Uz obalu čamac vezan, na pecanje kretali dok selo još spava.
Susjedi nam dobri, dragi bili, često smo se družit' znali
I da rata bilo nije još i sad' bi uživali.
Truda našeg više nema. lopovi ga poharali
I čamac nam odnesoše, zidovi su tek ostali.
Na Kovač-Fok il' Staklaru, na Porić il' Hulovo,
Kako ću bez čamca stići - plivati je daleko.
Dvadeset je i pet kilometara do Aljmaša od mog Juga dva.
Možda vam se to baš blizu čini, a meni je kao do mjeseca.
Rijetko sad u Aljmaš odem, srce boli, puči hoće,
Kuće drage više nemam niti berem svoje voće.
- 20:31 -
