sebi pripadam

21.02.2008., četvrtak


Ah, taj odgoj!
Image and video hosting by TinyPic

Danima pišem ovaj post...
Došlo je vrijeme da se poslu u firmi posvetim sto posto,
da ga napravim kvalitetno, odgovorno i u roku...
Htjela sam da vas obavijestim o tome da me neće biti neko vrijeme.
A onda sam odustala od toga.
Zašto? zapitala sam se - nisam dužna da se opravdavam.
Svi smo ovdje dobrovoljno.
Uostalom, tako rijetko pišem - ne bi ni primjetili da me nema, ali...
nešto mi ne da mira.
Moram se sa vama pozdraviti.
To je jače od mene!
Moja potreba da budem pristojna često me nagoni da radim stvari koje možda drugima ništa i ne znače
ali, znače meni!
Da li i od vas ponekad dobar odgoj iziskuje da činite stvari koje se od vas ne očekuju,
koje su prevaziđene i više nisu u modi?
Smatrate li dobar odgoj teretom ili vrlinom?

Što god mislili o tome - nedostajat ćete mi!
- 08:32 - Komentari (44) - Isprintaj - #

14.02.2008., četvrtak



Image and video hosting by TinyPic


Sve češće se osjećam kao onaj zec sa velikom satom koji uvijek nekud žuri i govori: "Kasnim! Kasnim!" iz bajke Alisa u zemlji čudesa. I ja uredno kasnim sa svim čestitkama, postovima i komentarima - iz kojekavih razloga (ne bi sad o tome). Pa iako, kao i većina, mislim da praznici moraju biti svaki dan - ili uopće nema smisla njihova proslava u jednom danu u godini, ipak dragi moji
SRETNO VAM VALENTINOVO! kiss
- 09:17 - Komentari (21) - Isprintaj - #

11.02.2008., ponedjeljak


Kajanje
Image and video hosting by TinyPic


Moram priznati da mi Zonin komentar nije dao mira sve ove dane. Ne zato jer ne mislim to što sam napisala, ne zato jer imam osjećaj da bi se drugačije osjećala kada bi neko meni poznato dijete postalo žrtvom pedofila - nego naprosto zato jer govorim o stvarima koje ne poznajem dovoljno i jer sam na neki način pokrenula "lov na vještice" - a to nije moj stil. Nedavno sam na jednom blogu obećala kako neću prosuđivati - a na tren sam zaboravila kako je još strašnije osuđivati, i ne dati šansu drugome. Koliko god da sam pokušavala razumjeti, koliko god da sam sebi postavila pitanja kada sam gledala emisiju o pedofilima - jedno pitanje sam zaboravila: kako bi se osjećala da sam žena, sestra ili majka nekog sa takvim poremećajem? Stavila sam se samo u ulogu žrtve i odbacila svaku mogućnost da se nađem s druge strane. Hvala ti draga Zono što si me podsjetila da sve stvari u životu imaju dvije strane - lice i naličje!
- 07:50 - Komentari (14) - Isprintaj - #

07.02.2008., četvrtak


Oprosti!




Ne spadam u osobe koje teško praštaju, rekla bi čak da praštam s lakoćom i koliko god puta treba... Ne postavljam nikakve uvjete, ni granice. Opraštam i onda kad se sama osjećam pomalo glupom ili naivnom... Ali, prije nekoliko dana gledam emisiju o pedofilima i njihovom liječenju. Dio terapije je da pedofil svjestan svog problema svojim žrtvama kaže: Oprosti! Pokušavam razumjeti! Pokušavam shvatiti da je to bolest. Sve pokušavam... A onda mi se odjednom ukaže slika djece - njihovih žrtvi. Njihov strah ili sram! Njihov život trajno obilježen nečim ružnim! Njihovi ožiljci! I nisam sigurna da li bi takvo nešto mogla oprostiti...
Da li bi vi mogli?
- 10:39 - Komentari (15) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se