sebi pripadam

05.10.2007., petak


Sjećanja
Cvita se razbolila, ostala sam kući... Nakon dugo vrimena uživala sam u tome. Iskoristila sam jutro da spremim po kući ono što ne stižem preko radnog tjedna. Otvorila sam pretinac zamrzivača i pronašla svekrvinu spavaćicu - popišanu! Valjda je mislila da je to mašina za veš? Ili je sakrila od nas da ne vidimo? Ili je spremila da bi je kasnije oprala? Odgovore ne bi znala ni ona da je još živa! Na trenutak su mi se vratila sjećanja od prošlog lita. Već nekoliko zadnjih godina nije kontrolirala mokraću. Po ko zna koji put pokušala sam joj objasniti kako se koriste ulošci... a onda sam u njenim gaćicama vidjela - kuhinjsku krpu! Otišla sam u svoju sobu i plakala kao malo dijete. Odjednom, shvatila sam koliko je to glupo i uzaludno. Bacila sam krpu i nastavila živiti. Kasnije sam na istom mjestu nalazila maramice, pamučne zavjesice, donje dječije majice, vezene salvetiće koje sam do tada stavljala u košaru za kruh. Tehnički aparati za nju nisu imali nikakvu upotrebnu vrijednost. Bile su samo limene kutije s različitim vratima. Stalno sam nešto tražila, STALNO! S vrimenom sam ipak uočila neku logiku... Čisto suđe stajalo bi u frižideru, šporko u pećnici, kruh bi stajao u perilici za suđe, mlijeko u sudoperu, igračke u regalu poviše televizije, muževi tamni džemperi na njenim vješalicama, ključevi od ormara i vrata soba u džepovima njenih majica i košulja. Jela bi svakih sat vremena s osjećajem da jede prvi put toga dana. Govorila je da živi na kruhu i vodi, da sam joj zadnji put oprala kosu prošlog ljeta, da sam joj promjenila posteljinu zadnji put kad je izašla iz bolnice (prije četiri godine)... U prljav veš stavljala bi krpe kojima sam brisala pod, svoje mokre gaćice i čarape, pa sam na kraju sakrivala svoj prljav veš! Zbunjivalo je što samo njen u mašini, pa ga je i ona sakrivala - iza fotelja, ispod jastuka, po ormarima...
Stavila sam prati spavaćicu! Do nedavno bi zbog toga prolila žuč, sada sam prolila suze žalosti, ljubavi, olakšanja, tko bi znao? Neka mi u sjećanju živi kao žena koja mi je bila druga mati - jer mi je to i bila! Neka joj Bog daruje mir, a roditelji (za kojima je toliko čeznula) neka je prime u svoje krilo. Pokoj njenoj zbunjenoj duši!
- 08:26 - Komentari (21) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.