nedjelja, 30.09.2007.
HDZ-ov predizborni lunapark
Možda me dosta SDP-ovaca neće javno podržati, ali ja sam se stvarno bio ponadao da će Izbori 2007 biti prvi "nesudbonosni" izbori u Hrvatskoj. Dobro, sad… Nešto korupcije, bahatosti, nesposobnosti da se provede gospodarska reforma… Ali, iskreno rečeno, ipak je to crtani film prema onim hororima kojima su nas na dnevnoj bazi filali kroz devedesete… Ako SDP i ne pobjedi, računao sam, korupciju će pomalo srediti pritisci iz vani, gospodarstvo će se samo po sebi pomalo pokrenuti udaljavanjem od rata i uključivanjem u svjetske gospodarske tokove, a bahatost… Dobro, tu baš nisam imao nekog suvislog odgovora, ali bi se izvlačio okretanjem programa kada bi mi doza Premijerove samodopadnosti i bila prevelika… A mora se priznati da je bilo i veselih stvari. Ako ništa drugo, Kiro je dao izniman doprinos u pokrivanju rupe nastale raspadom Pythonovaca i Nadrealista… Sve u svemu, nadao sam se da bi bez tragičnih posljedica mogli preživjeti još jedan Sanaderov mandat…
A onda je Ivo otvorio lunapark: dionice za male dioničare, naknade za nezaposlene, dodaci za rodilje, isplata duga za penziće, traktori za poljoprivrednike, tipkovnice za programere, halteri za prostitutke, kožne rukavice za provalnike… Navali narode!!! Još malo, pa nestalo!!! Sve dam – samo da rasprodam! Čini se da nema onog tko nije pozvan da se ukrca na ringišpil i uzme svoj komadić Hrvatske na rasprodaji…
I shvatio sam da, na žalost, ispred sebe imamo još jedne "sudbonosne" izbore... Izbore na kojima građani Hrvatske polažu iznimno važan ispit zrelosti. Na kojima smo svi skupa imamo tešku dilemu: da li ćemo realno sagledati situaciju u kojoj se nalazimo i okrenuti smjer u kojem se krećemo ili nastaviti pijanu vožnju na ringišpilu prodajući mamine naušnice za još jedan žeton…Izbor je neugodan iz jednostavnog razloga što je ispravna odluka ona koja je teža. Ali ne siđemo li sami s vrtuljka brkati nabildani cirkuski redar će nas izbaciti kad nam nestane žetona. A taj će pad biti bolan… Jako konkretno bolan.
Recimo da je 2018. godina. Imate iznimno talentirano dijete koje je pobijedilo na županijskom natjecanju iz fizike, ali ga ne možete upisati na fakultet jer nemate 17.000 EUR za godišnju školarinu na privatnom sveučilištu. Državna sveučilišta su, eto, ukinuta 2016. jer ih se nije moglo financirati iz proračuna zbog rata kredita koje su se morale vratiti međunarodnim financijskim institucijama… A i rekli su da su i onako bila neefikasna i proizvodila loše kadrove... Ni lokalna zajednica vam baš nije u mogućnosti dati stipendiju, jer su proračunski prihodi pritisnuti povratom kredita za izgradnju sportske dvorane za tamo neko rukometno prvenstvo koje je bilo prije desetak godina… Istina, naši su tad bili prvaci i cijela se država jako veselila… Proslava na trgu je bila veličanstvena… Iz krasnog sanjarenja lijepim trenucima iz bolje prošlosti trgne vas mobitel… Zove vas brat… Što sad on opet hoće? Zove da vas podsjeti da je vrijeme da mu date vašu polovicu od onih 6.000 EUR-a koju morate platiti za maminu operaciju. Što se može? Žena ima kamenac na bubregu i bol je bio nesnošljiv. Na žalost i ta je operacija skinuta s liste onih koje pokriva HZZO i morali ste je poslati u privatnu kliniku. Ali kud baš sad u najnezgodnije vrijeme… Upravo vam je došlo 1.200 EUR mjesečne rate holdinga HVE (Hrvatske vode i elektro privreda)… Prije 2012. su uspješno privatizirani oni… Kako su se zvali? Hrvatske vode i HEP… Ili nešto tako… Dio inicijalnom javnom ponudom na kojoj ste lijepo zaradili oko 1.100 EUR, a većinski paket je prodan Atlantic Investment-u s Kajmanskih otoka i od tad posluju izuzetno profitabilno… Posebno od kad je za predsjednika uprave imenovan Miomir Žužul – jedna od ključnih osoba u spajanju i privatizaciji tih dvaju poduzeća…
Što je? Priča malo boli?? Onda je vrijeme da si postavite pitanje: Tko će sve to platiti? Sve dionice prodane ispod realne cijene, sve lažne invalidske mirovine? Sve plaće nepotrebnih državnih i općinskih službenika kojima je jedina kvalifikacija pripadnost Zajednici? Tko će sve to platiti kad ne proizvodimo dovoljno? Kada nam je produktivnost rada preniska, privreda neorganizirana i neefikasna? I onda kad Ljubo Jurčić postavi takva pitanja i pokuša ponuditi odgovore to je tema od drugorazrednog značaja u usporedbi s njegovim ujacima koji su se u povijesnom vihoru koji je poharao ove krajeve, na žalost, našli na pogrešnoj strani…
E, pa gospodo, uživajte u ringišpilu! Dok ne nestane žetona… I pozdravite brkatog nabildanog redara kad dođe…
Krešimir Šakić, Šibenik
- 19:55 -
