petak, 28.04.2017.

opekline

naša tijela
zapečaćena
skamenjena
od jučerašnjeg
poraza
kao prženi
pod suncem
zimskog jutra
miluje plač
koji već umara
u mirisu
prve kave
šutnja
progovara
umjesto nas
nju ne čudi kraj
u žutim laticama ruže
suzama skorenim
na obrazima
kao da se
ne nazire bol
dok sam noćas
sakupljala dušu
sa poda
oprostila sam sve
oprosti i ti
bar da ne pamtimo
opekline jutra


10:49 | Komentari (2) | Print | ^ | Da/Ne

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.