smiraj srca...

subota, 31.03.2007.

Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj.
A neki od njih odu farizejima i pripovjede im što Isus učini.
Stoga glavari svećenički i farizeji sazvaše Vijeće. Govorili su: "Što da radimo? Ovaj čovjek čini mnoga znamenja.
Ako ga pustimo tako, svi će povjerovati u nj pa će doći Rimljani i oduzeti nam ovo mjesto i narod!"
A jedan od njih - Kajfa, veliki svećenik one godine - reče im: "Vi ništa ne znate.
I ne mislite kako je za vas bolje da jedan čovjek umre za narod, nego da sav narod propadne!"
To ne reče sam od sebe, nego kao veliki svećenik one godine prorokova da Isus ima umrijeti za narod;
ali ne samo za narod nego i zato da raspršene sinove Božje skupi u jedno.
Toga dana dakle odluče da ga ubiju. Zbog toga se Isus više nije javno kretao među Židovima,
nego je odatle otišao u kraj blizu pustinje, u grad koji se zove Efrajim. Tu se zadržavao s učenicima.
Bijaše blizu židovska Pasha i mnogi iz toga kraja uziđoše prije Pashe u Jeruzalem da se očiste.
Iskahu dakle Isusa te se stojeći u Hramu zapitkivahu: "Što vam se čini? Zar on ne kani doći na Blagdan?"


Prije svega želim ti lijep dan prije Cvjetnice. Kucamo na vrata Velikog tjedna. Jesmo li već počeli razmišljati o Uskrsu, onomu što ovaj blagdan donosi na našu trpezu ili kao danu kad ćemo se odreći korizme završivši njezin post. Kucamo na vrata Cvjetnice, dan nedjelje Muke Isusove.
Današnje evanđelje obiluje zanimljivim detaljima, bitnim da možemo shvatiti razlog Isusove suzdržanosti na dan svečanog ulaska u Jeruzalem. Znao je što ga u Jeruzalemu čeka usprkos svim pohvala koje ga prate posljednjih dana. Među posljednjim čudima za vrijeme svoga zemaljskog života bilo je uskriđenje Lazara 4 dana nakon smrti. I mnogi koji vidješe povjerovaše.
Glas se očito pronio po čitavoj zemlji. Došla je i do glavara svećeničkih. Ovo je ipak veliki dokaz pred kojim bi se trebale ukloniti sve sumlje i protivljenja svećeničkih glavara, pismoznanaca i farizeja. Bog je onaj koji daje život i uzima, stoga Isus mora imati udio u Božjoj moći kad mu se i smrt pokorava. Što da radimo? - pitaju se – Ovaj čovjek čini mnoga znamenja.
I što mudraci ljudski odlučiše? Pobojaše se tobože za narod, a u stvari za svoje položaje, ugled i vlast koju bi izgubili od čovjeka, rimljanina. Po Kajfi, trebalo je žrtvovati Isusa da se narod očuva od tobožnje političke opasnosti u koju ga je Isus uvlačio. A na vlast, čast i ugled od Boga preuzetu – ma tko to sad pita, zar je to ikad bilo važno.
Častohleplje je nerijetko slijepo pred mnogim zahtjevima zdravog razuma. Zato je bolje ukloniti pravednika koji me svojim primjerom otkriva da ja nebi slučajno izgubio svoje kraljevstvo na zemlji. Zato vrijedi nova taktika, udari ga prije nego udari on tebe. Nije važno što taj tvoj subrat nema namjeru napasti, njegovo poštenje ili rad otkriva pravo lice mojeg nepoštenja i nerada. Zato će nesreća tog pravednika biti nužni oblik obrane “prava” na dosljednost svake vlasti. Dobar si dok nekom vrijediš a kad ti istekne rok trajanja ili smetaš brzo ti pronađu neke stvarne ili izmišljene pogreške.
Isus je svjestan ljudske pripreme njegovog smaknuća. No, ti progonitelji nisu svjesni da će Bog iskoristiti njihove zle planove za ostvarenje vrhunca predanja u otkupiteljskoj ljubavi. U božanskom planu Isus je imao umrijeti za spasenje ljudi. I zato je najpogodnije vrijeme – Pasha, spomen na izlazak iz ropstva, nekoć egipatskog a sada ropstva grijeha.
Od Isusovog sramotnog smaknuća na križu počinje nova stvarnost ljudske povijesti. Odjednom stvari više nisu kako su se planirale. Umjesto da su ušutkali jednoga i “spasili narod od propasti” glavari su dobili nove svjedoke pravednika nakon Uzašašća a narod su odavna izgubili, samo toga još nisu bili svjesni.
Ljudska oholost je uspjela podmititi čovjeka da nakon Hosana na dan Cvjetnice viče: Raspni ga, raspni! No, Božja ljubav i Isusova žrtva na križu i u Euharistiji uspjeva mnoge obratiti na novi put. Kršćanine, jesi možda zaboravio: Obrati se i vjeruj Evanđelju! Obraćeno srce prepuno ljubavi ne može uvijek ponavljati pogreške Kajfe i suradnika. A korizma nam u svemu tome može najbolje pomoći i nakon što istekne 40 dana pokore.
Zato ti želim danas, pravednost, mir i dobro!

petak, 30.03.2007.

Židovi ponovno pograbiše kamenje da ga kamenuju.
Isus im odgovori: "Mnoga vam dobra djela Očeva pokazah. Za koje me od tih djela kamenujete?"
Odgovoriše mu Židovi: "Zbog dobra te djela ne kamenujemo, nego zbog hule: što ti - čovjek - sebe Bogom praviš."
Odgovori im Isus: "Nije li pisano u vašem Zakonu: Ja rekoh: bogovi ste!
Ako bogovima nazva one kojima je riječ Božja upravljena - a Pismo se ne može dokinuti -
kako onda vi onome kog Otac posveti i posla na svijet možete reći: 'Huliš!' - zbog toga što rekoh: 'Sin sam Božji!'
Ako ne činim djela Oca svoga, nemojte mi vjerovati.
Ali ako činim, sve ako meni i ne vjerujete, djelima vjerujte pa uvidite i upoznajte da je Otac u meni i ja u Ocu."
Nato ga ponovno nastojahu uhvatiti, ali im on izmaknu iz ruku.
I ode ponovno na onu stranu Jordana - na mjesto gdje je prije Ivan krstio. I osta ondje.
A mnogi dođoše k njemu i rekoše mu: "Ivan doduše ne učini nijednog znamenja, ali se sve obistinilo što je rekao o ovome."


Bože dragi, koliko li su samo puta hjeli i namjeravali ubiti tvoga sina Isusa Krista? Htjeli su ga kamenovati, strmoglaviti sa brda, nauditi na više načina. Zašto? Zbog istine. Zar je za istinu toliko potrebno trpjeti?
Isus pita Židove koji pograbiše kamenje da ga kamenuju: Mnoga vam dobra djela Očeva pokazah. Za koje me od tih djela kamenujete? Slično će upitati i stražara pred svećenicima nakon pljuske: Ako sam krivo govorio, dokaži da je krivo! Ako li pravo, zašto me udaraš?
Uistinu, zašto je patnja i nepravda usko povezana uz nedužnost i dobro? Razlog patnje u Isusovim a i u našim životnim situacijama sasvim je jednostavan – moje dobro, moja ljubav – nekome je psovka, zlo i nesreća. Zar dobro može biti zlom proglašeno? Može! Bitno je kako i od koga se promatra. Moje dobro i moja ljubav dokaz je da sam veći od nekog koji to ne može trpjeti. Zato me progonom želi ušutkati.
Kad Isus ponavlja riječi iz Zakona: Ja rekoh: bogovi ste? – pri tome dobro zna što je tad u Ponovljenom zakonu zaključeno. Ta se izreka upućuje sucima koji su metaforički nazvani “bogovima” zbog njihova položaja, jer “sud je Božji”. Rabinskim načinom dokazivanja, povjerenom od Boga sposobnim ljudima, Isus bi trebao biti prepoznat kao dobro, Sin Božji. Ali nije! Stoga Isus zaključuje da je čudno hulom proglašavati izjavu kojom Božji Svetac i Poslanik sebe proglašava Sinom Božjim. Ako si stvarno sudac u Ime Božje, privilegiraniji od ostalih, trebao bi razborito prosuditi što je dobro a što nije.
Znamo mnogo puta da u našoj životnoj stvarnosti nije tako. Čitav rimski dvor vodilo se nakanom svima nametnuti Rimski mir bez obzira na koliko okrutan način to održavao. Slično i danas možemo reći za svjetske sile koje vlast dobivaju završnim riječima prisege: Tako mi Bog pomogao, a onda udri po svome. Tvornica je skup radnika koje vodi neki gazda za dobro te tvornice i svih njezinih dionika. Brak se sklapa kao zajedništvo dviju ravnopravnih osoba koje se vole dok sila jačeg ne dođe na svoje na štetu slabije. A to nije dobro, koliko se god opravdavalo.
Ovdje se očito primjenjuje staro nepravedno pravilo da pravdu provodi jači na svoj način. I ono što je njemu dobro, pa taman bilo u svojoj biti zlo, mora za sve biti dobro. Ako je nešto za jakoga opasno, pa bilo to i dobro – nije dobro, zabranjeno je.
I zato danas nerijetko čujemo o Rimskom ili Američkom miru, pravu gazde nad radnikom, nasilnika nad žrtvom. Onaj koji je jači, stvara pravilo za slabijeg. Kod Boga tako nije. Bog je uvijek na strani onoga koji pati i trpi za istinu. Možda to nije dovoljno vidljivo ljudskim očima, ali ipak možemo primjetiti u ustrajnosti i ljubavi usprkos svemu. Bog kao žrtva trpi da bi otkupio svojega progonitelja.
Zato primjer žrtve mnoge ostavlja bez teksta i daje snagu izdržati kad bi svi pomislili na odustajanje. Jer jači nam može uzeti sve ali ne i našu slobodu koga ljubiti i kome vjerovati.
Nije li nam vrijeme prepoznati što je pravda i istina, odbaciti lažno i prihvatiti Božansko istinito.

Zato ti danas dragi brate i sestro želim, razboritost, mir i dobro!

četvrtak, 29.03.2007.

Zaista, zaista, kažem vam: ako tko očuva moju riječ, neće vidjeti smrti dovijeka."
Rekoše mu Židovi: "Sada vidimo da imaš zloduha. Abraham umrije, tako i proroci,
a ti kažeš: 'Ako tko čuva moju riječ, neće okusiti smrti dovijeka.'
Zar si ti veći od oca našega Abrahama, koji je umro? Pa i proroci pomriješe. Kime se to praviš?"
Odgovori Isus: "Ako ja sam sebe slavim, slava moja nije ništa. Ima koji me slavi - Otac moj, a vi velite da je on vaš Bog,
no ne poznajete ga, a ja ga znam. Ako vam reknem da ga ne znam, bit ću lažac jednak vama. No znam ga i riječ njegovu čuvam.
Abraham, otac vaš, usklikta što će vidjeti moj Dan. I vidje i obradova se."
Rekoše mu nato Židovi: "Ni pedeset ti još godina nije, a vidio si Abrahama?"
Reče im Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli Abraham posta, Ja jesam!"


Kad nam netko kaže da je crno bijelo ili hladno vruće, ili ćemo se nasmijati ili ćemo pomisliti da je taj naš sugovornik lud ili pijan. Riječi ne moraju uvijek donositi ono poznato značenje. Riječi nekad mogu kriti neko drugo značenje.
Kad smo bili maleni, učili su nas pisati i računati. I ono čemu bi nas učili, prikazali bi kao da je jedino što ima u svijetu. U matematici tad učimo da je nula najmanji broj a u hrvatskom jeziku slova i riječi na latinici napisane. Kasnije, postepeno otkrivamo da ipak postoji neki brojevi manji od nule a i latinično pismo ne ostaje jedino, pronalazimo i druga u drugim jezicima. Prešućivanje određenih stvari ne znači uvijek varanje nego postupno uvođenje u život.
Isus, koji zna svu istinu od postanka svijeta, nastoji postupno i pažljivo isto prenijeti svojim slušateljima. Neki ga rado slušaju i tako uranjaju u otajstvo, drugi pak burno reagiraju. Govoriti o besmrnosti usprkos stvarnosti da su vjerni proroci i Abraham mrtav, bilo je čudno i rizično. Odmah su ga optužili da je od zloduha jer se postavlja nad Zakonom i prorocima.
Isus, naravno svjestan svoje osobnosti i poslanja, objašnjava da nije on nad svime sam od sebe, nego ga Otac nebeski šalje i slavi. Otac kojeg Židovi poznaju imenom Ja jesam nije samo onaj kako su do sad poznavali. Otac je više od toga, i Sin ga njegov svojim životom objavljuje. Bio je to očito veliki ili možda preveliki zahtjev za Židova, koji je smatrao kako zna sve što je moguće znati.
Isus je onaj koji Oca poznaje i drugima ga objavljuje jer bi inaće bio lažac u mnogočemu jednak slušateljima. Otac nebeski daje Isusu u zadatak kao nekoć prorocima objaviti Gospodinov pravi indetitet.
I Abraham, praotac vjere radošću je predvidio Dan Jahvin, dan kad će Jahve objaviti svoje pravo lice. Predvidio je taj “Dan Isusov” iz daleka u proročkom događaju Izakova rođenja koje je izazvalo njegovu veliku radost. Isus tvrdi da je on pravo obećanje dano Abrahamu, pravi uzrok njegove radosti, duhovni Izak kojeg će Otac žrtvovati iz ljubavi za otkupljenje palog čovjeka.
Naravno, bio je ovo još jedan u nizu primjera koje je Židove, bez razmišljanja sablaznio. Da je taj čudak Isus, tako mlad mogao vidjeti Abrahama? Smiješno i grešno razmišljanje. No, Isus sa svom ozbiljnošću odgovara: Zaista, zaista, kažem vam: prije nego Abraham posta, Ja jesam! To je tajna koju nitko razumom razumjeti ne može, jedino vjera u Isusa kao Sina Božjega može tu pripomoći.
Zato, očita reakcija na ovu izjavu nije ništa drugo mogla biti doli uzimanje kamena za kamenovanje. Isus je po mišljenju Židova ponovo pohulio, čovjek se Bogom nazvao.
U ovoj smo korizmi bili pozvani na obraćenje i vjernost Evanđelju. I korizma broji svoje posljednje dane. A ima nas toliko koji smo na svoj način proveli ovo obraćenje i vjernost. Svojim smo pravilima postili i hranili se Božjom riječju. I zato nam se nerijetko događa da i sami uzimamo kamenje ako nas slučajno netko poremeti u tom prividnom miru.
Isus nikad do kraja ne otkriva Božji plan. Uvijek je tajnovit i nedostižan. Zna da smo još u prvom razredu života i da nam treba još mnogo i mnogo ponavljanja. Zato nas strpljivo poziva, iz dana u dan, iz korizme u korizmu na ustrajno traganje za pravim Božjim licem koje nas neizmjerno ljubi.
Zato ti danas, kršćanine želim poučljivost, mir i dobro!

srijeda, 28.03.2007.

Tada Isus progovori Židovima koji mu povjerovaše:
"Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici;
upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi."
Odgovore mu: "Potomstvo smo Abrahamovo i nikome nikada nismo robovali.
Kako to ti govoriš: 'Postat ćete slobodni?'"
Odgovori im Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: tko god čini grijeh, rob je grijeha.
Rob ne ostaje u kući zauvijek, a sin ostaje zauvijek.
Ako vas dakle Sin oslobodi, zbilja ćete biti slobodni.
Znam: potomstvo ste Abrahamovo, a ipak tražite da me ubijete jer moja riječ nema mjesta u vama.
Ja govorim što vidjeh kod Oca, a vi činite što čuste od svog oca."
Odgovoriše mu: "Naš je otac Abraham". Kaže im Isus: "Da ste djeca Abrahamova, djela biste Abrahamova činili.
A eto, tražite da ubijete mene, mene koji sam vam govorio istinu što sam je od Boga čuo.
Takvo što Abraham nije učinio! Vi činite djela oca svojega."
Rekoše mu: "Mi se nismo rodili iz preljuba, jedan nam je Otac - Bog."
Reče im Isus: "Kad bi Bog bio vaš Otac, ljubili biste mene jer sam ja od Boga izišao i došao; nisam sam od sebe došao, nego on me posla.


Svjetlo istinsko, koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postaju djeca Božja. Onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni, ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga.
Da li su pitanja Isusu postavljali samo oni koji su sumljali u njegovu vjerodostojnost? Nisu. Među onima koji pitaju, jer ne razumiju, bili su i oni koju su Isusu vjerovali, slijedili ga. Kako smo jučer mogli čuti, mnogi Isusu povjerovaše. No, da li su s tim riješili sve nepoznanice u životu? Nisu! Da li je grijeh pitati? Sigurno nije. Pitanje je samo motivacije koja stvara pitanje. Želim li s tim pomoći sebi u svojoj nevjerici ili potvrditi svoju nevjeru.
Isus, svjestan ljudske nesavršenosti i nemogućnosti uvida u potpunu istinu, ohrabruje: Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici, upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.
Ne moram znati odgovor na svako pitanje da bi potvrdio svoju vjernost. Dovoljno je imati pouzdanje da moj Gospodin neće iznevjeriti. Velika je to stvar: vjera u Božje povjerenje. Bog je svjestan moje krhkosti ali jednako tako i moje postojanosti i zna najbolje koja mi je mjera.
U čemu se očituje istina i njezina sloboda o kojoj Isus govori? Isus je istina, tj. cjelovita zbilja Očeva dara i njegova spasonosnog djelovanja. On je u sebi uprisutnio zbilju koju su navjestila Pisma i Zakon. On proglašava riječi primljene od Oca koji ga šalje. Tako nam objavljuje Onoga kojega sam poznaje te nas poziva da mu povjerujemo. Nakon Kristove proslave Duh istine uvodit će nas u cjelovitu Istinu. Vjernik koji pristupa “Istini” posvećen je istinom, u njoj ostaje i hodi svijetom u kojem mu je živjeti. Istinu zbori i živi, s njome surađuje.
Grijeh je laž, prekid komunikacije, veze s Bogom. Grijehom se otkidam, bježim od Boga i njegovog plana s mojim životom. Onaj koji je okružen grijehom, neće se spasiti samo zato što poznaje sva Pisma i proroke. Poznavanje Istine nije u njemu pokrenuo sudbonosni proces obraćenja, okrećanja za dobro. Zato Isus upozorava da nije dovoljno znati kako smo djeca Abrahamova, jer prava djeca slijede primjer svojega dobrog oca, a ne navode ih samo za opravdanje svojeg osnovnog stanja. Ako ste djeca Abrahamova, činite djela Abrahamova! Ne činite ono što je Abrahamu strano i nedostojno.
Želim danas s tobom podijeliti, dragi brate i sestro jednu misao. Ne čini te kršćaninom sama pripadnost krštenju, koliko življenje i konkretno obnavljanje otajstva krštenja i života zajednice kojoj pripadaš. Obraćenje, na koje toliko poziva svaki korizmeni dan, nije suho obdržavanje pokore. Obraćenje i vjera u evanđelje je značaj pokret iz starog u novo stanje. Iz grijeha u istinu. Valja nam slijediti Isusov put koji nas vodi u pravom smjeru. Dan je i ovaj počeo, zašto odmah ne početi?
Želim ti danas istinu, mir i dobro!

utorak, 27.03.2007.

Reče im ponovno Isus: "Ja odlazim, a vi ćete me tražiti i u svojem ćete grijehu umrijeti.
Kamo ja odlazim, vi ne možete doći."
Židovi se nato stanu pitati: "Da se možda ne kani ubiti kad govori: 'Kamo ja odlazim, vi ne možete doći'?"
A Isus nastavi: "Vi ste odozdol, ja sam odozgor.
Vi ste od ovoga svijeta, a ja nisam od ovoga svijeta.
Stoga vam i rekoh: 'Umrijet ćete u grijesima svojim.'
Uistinu, ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ćete u grijesima svojim."
Nato mu oni rekoše: "A tko si ti?" Odvrati Isus: 26"Ta što da vam s početka opet zborim? Mnogo toga imam o vama zboriti i suditi; no onaj koji me posla istinit je, i što sam čuo od njega, to ja zborim svijetu."
Ne shvatiše da im govori o Ocu. Isus im nato reče: "Kad uzdignete Sina Čovječjega, tada ćete upoznati da Ja jesam
i da sam od sebe ne činim ništa, nego da onako zborim kako me naučio Otac.
Onaj koji me posla sa mnom je i ne ostavi me sama jer ja uvijek činim što je njemu milo."
Na te njegove riječi mnogi povjerovaše u njega.


Bog nekoć govoraše po očevima i prorocima, a u punini vremena progovori i po Sinu svome. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše, a onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja. Odzvanjaju li nam ove riječi u ušima? Prepoznajemo li se možda među onima koji Sina Božjega ne primiše ili možda među onima koji ga primiše? Isus, koji je živio među narodom trideset i tri godine, od kojih posljednje tri intezivno svjedočeći, dolazi ponovo u situaciju da pred konac svojega zemaljskog života, biva okružen većinom onih koji i dalje sumljaju i odbacuju Božjega sina.
Traže i dalje dokaze i tako kupuju vrijeme za svoju nevjeru. Jednostavno, nikako im se nije uklapao u lik Onoga kojeg isčekuju. “Ovakav Sin Božji” koji blaguje s grešnicima i poganima, nikako ne može biti s Božje strane. Usudit će se proglasiti poznavaocima Zakona i Pisma po kojem Ovaj ima umrijeti jer huli.
Možemo samo pretpostaviti kako se Isus u ovim trenutcima osjećao. Usudio bih se pomisliti da se gore osjećao nego svi oni očevi i proroci koji su jednako morali dokazivati svoje poslanje od Svemogućeg Gospodina. I ne samo poslanje, nego i poruku za obraćenje.
Lako je slušati i slijediti svjedoke i proroke kad mi ispunjaju sve moje želje, utažuju potrebe za hranom, zdravljem , sigurnošću. A što je kad od mene traže nešto što mi je neprihvatljivo. I još kažu da ih Bog šalje. Biti svjedok i prorok nikad nije bilo lagano, zahtjevno je ali i neizvjesno. Okolina je uvijek nezadovoljna, traži dokaze koji su po njihovoj volji.
No, Gospodin nerijetko od svojih vjernih slugu, posebice od Svojega Sina traži velike zahvate, neizvjesne i ponekad besmislene. Ispada kao da moraju gluhom šaptati ili slijepome znakovima komunicirati. Optužit će te tada okolina da im se možda rugaš, pogrditi, povrijediti i pri tome opravdano misliti kako čine pravu stvar, po Božjoj zamisli. Tada se tako lako volja ljudska proglašava Božjom.
Upozoravajući farizeje, Isus u stvari govori i nama danas, u ovoj svakodnevnici dana. Govori nam Isus očekujući naš pozitivni odgovor na svoje zahtjeve. Obrati se, brate i sestro i vjeruj Evanđelju! Ako je Isus izraelski “Ja jesam” onda je on onaj kojega željno očekujemo slušati i slijediti, bez obzira koliko nam to odbojno izgledalo. Isus je onaj jedini Spasitelj prema kojem je težila sva Izraelska vjera i nada. I Isus je onaj koji će se proslaviti u trenutku uzdignuća. Gdje? Na križ! Na križ koji visi oko mojega vrata, u mojoj kući, radnoj sobi, uredu. I to će uzdignuće napokon razotkriti sve one koji Isusa slijede svojim životom ili možda samo svojom vanjštinom.
K svojima dođe i njegovi ga ne primiše, a onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja. Ako ne povjerujete da Ja jesam umrijet ćete u grijesima svojim. No, kad uzdignete Sina čovječjega, tad ćete spoznati da Ja jesam i da sam od sebe ne činim ništa, nego onako zborim kako me nauči Otac. Uzdignućem na križ Isus će nas osloboditi grijeha, navezanosti na grijeh, gledanja na grijeh kao jedini način životarenja u ovom svijetu.
Kako stoji u današnjem evanđelju, mnogi povjerovaše u Isusa i njegove riječi. A ja? A ti, brate i sestro? Da li se prepoznaješ među onim koji povjerovaše u Isusa i obrate se od svojega dosadašnjeg življenja.

Želim ti danas – sabranost, mir i dobro!

ponedjeljak, 26.03.2007.

Isus im zatim ponovno progovori: "Ja sam svjetlost svijeta;
tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života."
Farizeji mu nato rekoše: "Ti svjedočiš sam za sebe: svjedočanstvo tvoje nije istinito!"
Odgovori im Isus: "Ako ja i svjedočim sam za sebe, svjedočanstvo je moje istinito jer znam odakle dođoh i kamo idem.
A vi ne znate ni odakle dolazim ni kamo idem.
Vi sudite po tijelu; ja ne sudim nikoga; no ako i sudim, sud je moj istinit jer nisam sam, nego - ja i onaj koji me posla, Otac.
Ta i u vašem zakonu piše da je svjedočanstvo dvojice istinito.
Ja svjedočim za sebe, a svjedoči za mene i onaj koji me posla, Otac."
Nato ga upitaju: "Gdje je tvoj Otac?" Odgovori Isus: "Niti mene poznajete niti Oca mojega. Kad biste poznavali mene, i Oca biste moga poznavali."
Te riječi rekao je Isus u riznici dok je naučavao u Hramu. I nitko ga ne uhvati jer još ne bijaše došao njegov čas.

Zakoračili smo u posljednji tjedan pred Veliki tjedan. Osjećamo li pomalo na sebi i oko sebe kako se bliži kraju ovo korizmeno vrijeme. Pokoru ili način obraćenja kojeg smo izabrali na početku korizme pomalo privodimo svojem vrhuncu. Nekima je to već isuviše teretno, a nekima duši korisno.
Prilazimo, dakle, vrhuncu Vazmenog otajstva muke, smrti i uskrsnuća našeg Gospodina Isusa Krista. Promatrati Njegov život, riječi i djela bitni su element spoznaje Njegove želje i volje nama pomoći, spasiti nas i otkupiti od grijeha. No, nisu svi to tako rado prihvaćali. Nekima je Isus tad jako smetao i gledali su ga se nekako riješiti. Nerijetko ih zovemo farizejima, saducejima, pismoznancima osjećajući pomalo i prezir zašto su ga osudili i ubili. Spremni smo upirati prstom u njih optužujući ih za prljave rabote, smatrajući kako činimo nešto korisno i potrebno.
Dragi brate, draga sestro, u ovom tjednu, slušajući evanđelje, pozivam i tebe i sebe na zaborav prema ovim optuženicima. Zaboravi na one koji su Isusa nekoć osudili. Radije se skoncentriraj na ove riječi evanđelja sa jednim pitanjem: “Činim li i ja istu stvar u svojem životu – optužujem li Isusa i osuđujem na smrt?” Optuživati ljude koji su davno nestali sa scene života, ne donosi neku korist, ako iz svega toga ne izvučem sebi zaključak, ne ponavljati isto.

Isus svjedoči farizejima: “Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života.” Isus poziva na suradnju za nas i naše spasenje. On je put izlaska iz tame i tko slijedi Njega neće se prevariti. Farizeji brzo odgovaraju iskazujući svoj stav o Isusu: “Ti svjedočiš sam za sebe, svjedočanstvo tvoje nije istinito!” Oni, ne samo da ne slušaju Riječ Božju nego je potpuno obilježavaju sumljom. Za njih Isus svojim stilom predanja nije mjerodavna osoba za spasenje. On je za farizeje varalica.
Postavljam pitanje i sebi i tebi, dragi brate i sestro: “Prepoznajem li se u Isusovu pozivu ili farizejskom odgovoru?” Služi li mi ova korizma za bolje upoznavanje i nasljedovanje Gospodinova poziva i poslanja ili tek kao puko izvršavanje obveza uz neizostavno križanje preostalih dana. Slijediti Isusov poziv prije svega znači ostvariti vezu sa Gospodinom u svakodnevnici, učiti se živjeti i onda kad je lako da bi teški trenutci mogli biti lakše shvaćeni i prihvaćeni.
Isus spremno iskazuje da je njegovo svjedočanstvo potvrđeno od Oca koji ga posla. Židovi su to na više mjesta i situacija mogli vidjeti, iskusiti. Ipak, i ovdje mu postavljaju sumlju: “Gdje je tvoj Otac?”. Vrhunac svih tih sumlji i planova doživio se na Veliki petak u povicima “Raspni ga, raspni!” Povici su počeli već davno prije u javno iskazanim sumljama. Prepoznaješ li svoje životne sumlje, pitanja koja postavljaš Isusu svojim životom, pitanja na koja ne očekuješ odgovor. Plod toga stanja je nužno odbacivanje providonosnog plana Presvetog Trojstva.
U ovom tjednu često ćemo se susretati sa ovim situacijama. Pokušajmo se sabrati, koliko je moguće i poslušati Riječ Božju tijekom ovoga tjedna i izvući zaključke plodonosne za ovogodišnju korizmu, potrebnu za preobrazbu vlastitog života.

Ne zaboravi, dragi brate, draga sestro što si mogao čuti na pepeljavanju: Obrati se i vjeruj evanđelju.

Neka ti Gospodin udijeli, toliko željeni, mir i dobro.

nedjelja, 25.03.2007.

Na današnji dan Crkva redovito slavi blagdan Blagovijesti ili Navještenja Gospodnjega. Ipak, slavlje korizmene nedjelje ima prednost u liturgijskom slavlju.

Iako se Korizma prije svega smatra vremenom posta i pokore, ona je bitno povezana s proslavom Uskrsa koja radi svoje velike važnosti zahtijeva jedno istaknutije razdoblje priprave. Zamišljena kao vrijeme dubljeg pročišćenja čovjekovog srca preko revnije molitve, posta i djela milosrđa da bi se pospješio susret s Bogom, korizma je izabrana i kao vrijeme pripreme katekumena za krštenje. Duh korizme ipak, najviše se izražava u redovitijem slušanju Božje riječi, jer riječ potiče volju za obraćenjem, budi vjeru, objašnjava značenje vazmenog misterija, provocira dijalog i traži odgovor u molitvi.

Naš narod dao je imena korizmenim nedjeljama, pa tako od Pepelnice ili Čiste srijede redom slavimo: Čistu nedjelju, potom Pačistu, Bezimenu, Sredoposnu, Glušnicu ili Gluhu, kada se raspela u crkvama pokrivaju tamnim plaštem te šestu, nedjelju Cvjetnice kojom se obilježava Isusov svečan ulazak u Jeruzalem. Iza Cvjetnice slijedi Veliki Tjedan.

Kako smo već rekli, na današnju Gluhu nedjelju ponegdje se prekrivaju oltari, slike i križevi, kao vanjski znak unutarnje usmjerenosti na Isusovu muku. Kod ulazne pjesme ne pjeva se Slava ocu pa je melodija nekako 'gluha', bez završetka, a Evanđelje se pjeva u tonu muke i završava: 'A Isus se sakri i iziđe iz hrama...'

Možemo reći da danas počinje bliža, ozbiljnija priprava za svetkovinu vazmenog otajstva muke, smrti i uskrsnuća Kristova, zato je vrijeme da, koliko možemo, pomalo utišamo i svoje unutarnje biće, kao i vanjske zvukove, da bismo mogli čuti što nam Bog govori u srcu.

<	ožujak, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?