Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
Rose je slušala Morpheusovu priču o Hadesu i Persephoni s čuđenjem i tugom. Koliko spletki, nasilja ... Bogovi podijeliše vlast nad Nebom, Morem i Podzemljem ... no tko je vladao njihovim strastima?
Rose je shvatila da joj priča o Persephoni i Hadesu pomaže bolje shvatiti priču o Morpheusu i njoj samoj ...
Jer, nije li Morpheus, kad se se sreli, namjeravao učiniti isto što i Hades?
I zar nije i ona mogla završiti poput Persephone?
Stanimo ...rekla je. Ne mogu više, Morpheuse ... ne mogu pratiti ni priču ... ni tvoje korake ...
Oprosti, Rose, baš sam bezobziran. Zanio sam se pripovijedajući pa nisam primijetio koliko smo odmakli, i u priči i na putu ... Stanimo, odmori se.
Sigurno si ostala bez daha, prateći moje duge korake kroz snježne smetove ...
Sjeli su u zaklon nekog grma. Morpheus je podigao krajeve svoga plašta pozivajući Rose da se zaštiti od hladnoće. Ona se skutrila pod plaštem, a on ju je čvrsto obgrlio nastojeći je zagrijati.
Možda bi nam Persephone mogla pomoći zagovorom kod Hadesa ... rekla je Rose.
I ona je nekad bila smrtnica ...
Ah, Rose, odgovorio je Morpheus. Ovdje u Podzemlju je vječna zima, no gore, na zemlji još uvijek je ljeto ... a Persephone ljeto uvijek provodi s majkom ... nećemo je susresti.
Osim toga ... sumnjam da bi nam Persephone bila od pomoći ...
Rose je u Morpheusovu glasu, pri pomenu Persephone, osjetila neki čudan titraj ...
Zašto, Morpheuse?
Zar misliš da nam ne bi bila sklona?
Ne, Rose ... odgovorio je Morpheus oklijevajući. Mislim da je Persephone slaba, ona nije bila u stanju pomoći ni samoj sebi ...
Nepravedan si, Morpheuse, Persephone je bila djevojčica kad ju je Hades oteo ... Ono što ti smatraš njezinom slabošću, ja vidim kao njezinu snagu ... A Persephone je imala snage oprostiti Hadesu ...
Na ove se Roseine riječi Morpheus trgnuo kao oparen: Opraštaju samo slabići ... I kakve slasti ima u opraštanju ...
Osveta je puno slađa!
Osveta je jelo koje se služi hladno ...
... tako glasi jedna ljudska izreka ... rekla je Rose.
No, meni se čini da se i bogovi i ljudi osvećuju dok im je srce vrelo ...
A kad to jelo pokusaju, onda ustanove da im je ono ohladilo i sledilo srca ...
Ti veliš da je osveta slatka, Morpheuse, i podcjenjuješ one koji opraštaju ...
a zaboravljaš zašto smo nas dvoje u Had krenuli ...
Ah, Rose ... odgovorio je Morpheus posramljeno. Gori sam od Hadesa ...
I ja sam Tebe dovukao u podzemlje ... da tražiš oproštaj za moje grijehe ... I ja sam nepopravljiv kao Hades koji svake jeseni iznova moli za oproštenje ... i svake jeseni ponovo čini isto ...
Ne znam je li Persephone oprostila Hadesu, no znam da si Ti meni oprostila sve ...
Ah, Morpheuse, oprostiti drugome lakše je no oprostiti sebi ...
No, moramo krenuti dalje ... i s pričom o Hadesu i Persephone ...
... i s našim putom prema Tartarusu ...
...
Kad su se izvukli ispod grma pod kojim su se odmarali, vidjeli su da je snijeg opet počeo padati. Snježne su pahuljice prekrivale njihove tragove, morali su ubrzati korake jer ih je iza guste snježne zavjese Thanatos mogao pratiti još neprimjetnije.
Što je bilo dalje s Hadesom i Persephone? upitala je Rose Morpheusa. I tko je bila ta Minthe koju si spomenuo?
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta