Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
Moramo čekati ... rekao je Morpheus Rosei ... čekati da snijeg prestane padati. Pred nama je dug povratak do Lethe, a tada nam ostaje najteži dio puta, do Hadova prijestola u Tartarusu, na samom dnu Podzemlja ...
A Ti si suviše iscrpljena da bi se probijala kroz mećavu ...
Ne preostaje nam drugo do - čekati ...
Rose je znala - čekanje povećava rizik da će ih Thanatos otkriti, no bila je toliko iscrpljena da nije imala snage raspravljati se s Morpheusom. Uz to, bojala se susreta s Hadom, bogom podzemnoga svijeta, i pitala se: Kako će taj Gospodar podzemlja reagirati kad se pred njim pojavi ona, smrtnica koja se usudila ući u njegovo carstvo bez Thanatosova posredništva?
Samo je nekoliko smrtnika u Had ušlo za života, bez Thanatosove 'uputnice' - Theseus i Pirithous, Heracles, Orpheus ... i samo dvije žene, Psyhe i Persefona. Heracla je u Had dovela jedna od njegovih čuvenih dvanaest zadaća, Orpheus je bezuspješno pokušao iz svijeta mrtvih vratiti svoju voljenu Euridice, Theseus i Pirithous ušli su u Had želeći izbaviti Persefonu koju je Gospodar podzemlja oteo, Persefona nije u Had ušla svojom voljom, ugrabljena je, a potom je svoga otimača zavoljela pa mu se uvijek iznova u Had vraćala, Psyhe se u Podzemlje spustila da bi ispunila zahtjev Venere i donijela joj vodu iz hadskih rijeka, Styxa i Cocytusa, kako bi joj božica ljepote omogućila ponovni susret s ljubljenim Amorom ...
Sve je te smrtnike u Had dovela potraga za izgubljenom ljubavlju, sve njih, osim Herakla, ako je vjerovati predaji. No, Rose je pomislila da je i Heraklo u Had sišao u potajnoj nadi da će sresti voljenog Hillasa kojeg utopiše vodene nimfe, a da je hvatanje Kerbera bilo samo izlika.
Hoće će li Hadesa to što dijeli bračnu postelju sa smrtnicom Persefonom učiniti milostivijim i prema meni, smrtnici? pitala se Rose.
Odlaganje nastavka puta Rosei je donijelo olakšanje, no olakšanje je bilo kratkotrajno, sve strepnje ubrzo ponovo izroniše i nastaviše se kovitlati u Roseinoj svijesti, plešući poput pahulja koje su zastirale ulaz u spilju u kojoj su se ona i Morpheus krili.
Rose je pustila Morpheusa da odluči i za nju, da odluči umjesto nje. I ne želeći, zapitala se je li to za Morpheusa bio dodatni teret, je to učinio da je poštedi ... ili se počeo vraćati starom obrascu ponašanja. Rose je bila svjesna da je Morpheus čitavu vječnost proveo usamljen, nevoljen od matere, protjeran od oca, manipuliran od strica Thanatosa. Iako u to nije željela povjerovati, znala je da njezin Voljeni ima puno stričeve naravi. Morpheus je, susrevši Rose, počeo dobijati neke ljudske crte, no on je još uvijek bio ćudljivi Bog snova, navikao gospodariti smrtnicima.
Nije samo tvrdoglavost sprječavala Rose da Morpheusu postavi pitanje: Zašto odlučuješ, o mojoj i Tvojoj sudbini, ne pitavši me? Negdje, duboko u Roseinoj podsvjesti, titrao je strah da bi mogla proći poput Psyhe koju je Eros napustio kad ga je otkrila i razotkrila, osvijetlivši ga, zaspalog, u postelji koju je s njim dijelila. Rose je ljubila samo jednoga, Morpheusa, koji bijaše božanstvo, pa nije mogla znati kako i smrtnici, a ne samo bogovi, mogu ostati zagonetka jedni drugima ... čak i kada dijele postelju.
Dok su čekali da snijeg stane, među Rose i Morpheusom zavladala je neka čudna tišina. Rose je osjećala da Morpheusa nešto muči, no čekala je da joj se on povjeri, a to je čekanje bilo bolno. Mučna ih je šutnja sve više razdvajala, a tvrdoglavost je Rose sprječavala da ona bude ta koja će tišinu prekinuti.
U nekoliko je navrata već zaustila pitanje: Što te to muči, Morpheuse? ... no pitanje ostade neizrečeno, u nekoliko joj se navrata učinilo da je i Morpheus zaustio odgovor na to neizrečeno pitanje, zaustio ... pa odgovor progutao.
Oboje su osjećali kako ih guše ta neizrečena pitanja, ti prešućeni odgovori ... no i Bog snova i smrtnica bijahu jednako tvrdoglavi.
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta
