Biseri i o biserima

ponedjeljak, 21.11.2005.

Ma koja su to najveća razočarenja, ali i zadovoljstva

Jutros sam napisao zadnji tekst, pa neka od cura nazvala i pita " dajte treneru napišite već koji put koja su vam to najveća razočarenja". Ah, malo je onih koji strašno razočaraju. Ali mi je žao utrošenog rada posljednjih dvije tri godine u primjerice: Nives Banaj, Zrinku Gugić, Sonju Bratonja, Dajanu Dević, Selmu Križan, Tihanu Kovač, Tihanu Dogan, Maju Liović, Mirnu Dogan, Dunju Kovačić, Karolinu Muha, Katarinu Vukovski...., No, to ne znači kako su one razočarale kao ljudi. Odnosi se samo u sportskom smislu. Žao mi je što u odbojci nešto više nisu postigle Nikolina Popović, Nives Voloder, Milijana Danilović, Tatjana Subotić, Ivana Soldo ... ali mi doista nije žao ni jednog trenutka provedenog s njima na treninzima. Normalna je stvar da često onaj kome nisi uspio osigurati neku zanimljivu minutažu da trenera smatra isključivo krivcem za sportski neuspjeh pa se događa da vas cure kao Nina Martinić više ne poznaju, ili da na vas bude ljuta cijela obitelj Biskupić, a da njihovu Teu nikada nisam ni trenirao. Osim što joj još i danas nudim da trenira. A tko me oduševljava. Pa jednostavno vrhunski je doživljaj sa svima njima biti na treningu i gledati ih kako od djevojaka postaju žene. Užitak je znati kako je Mirna Mandić postala dobra liječnica, Ivona Bambir stomatolog, kako je Marija Avlijaš odlična odbojkašica Azene i skoro završena magistra farmacije, te kako je Mihaela Buljan predivna majka, pa kako je Mirela Polgar uspješna žena i majka iako ne volim kada ju sretnem na poslu u bolnici jer me odmah stavlja na vagu, pa kako Dunja Tomaš uspješno prodaje automobile u Zagrebu, kako je Tihana Šarlija u SAD diplomirala i magistrirala igrajući odbojku, kako se lijepo u životu snalaze Martina Ružić i Biljana Madunić i da bi mogao uskoro trenirati i njihove kćeri kojima neće lako biti tako dobro odigrati prvu ligu poput njihovih majki. Lijepo je znati i da je Renata Jakovac uspješna poduzetnica s diplomom ekonomskog fakulteta. Volio bih znati i da je Kristina Kuharski, moja najbolja tehničarka svih vremena konačno diplomirala na fizijatriji, te pravo je saznanje kako je Dominika Dorešić vrhunski tekstilni dizajner,a da Sabina Zec gura ii na poslovnom i obiteljskom planu. Volim gledati kako u život kroči i vjerojatno moja najveća ljubimica Slavica Rab, te kako prve predstave na daskama što život znače odrađuje Ivana Soldo. Volim kod Renate Ivanković kupovati igračke, volim za šalterom Privredne banke sresti Dunju Krenus, da me šiša Ana Živko, a volim znati i da je Iva Velicki dobra pravnica u tužiteljstvu. U Novom Sadu mi se javila Kristina Todosijević koju je teško zaboraviti bez obzira na ratna odvajanja. Fantastično je znati kako petice na Medicini tresu MIlijana i Subotićka. Znati da Martina Cvek uspješno igra za Donji Miholjac i izvrsno gura na studiju Engleskog i Njemačkog jezika. S njom je i Ivana Zemljić. A volim cuti i da je Doganica dobra na Poljoprivrednom faksu. Divim se Mihaeli Pavlović kako se se igra sa svojim petogodišnjim Marijanom, a obožavam saznanje da u Grčkoj uspješno igra Tihana Stipanović, pa kako je fakultet završila Ida Homan, te kako je negdje u Berlinu apotekarica Martina Grdić. S guštom ću dozvoliti da mi krv izvadi Ivana Zemljić ili da Cvekica predaje strani jezik Ingi, pa se nadam da će i Sandra Pluažarić biti pravi veterinar, a Mia Bučević novinarka, te da će mi umjetne zube praviti Nelija Kovačević čijih se razarajućih smečeva još sjećam,te kako mi štambilje kod Javnog bilježnika lupa Silvija Jergović, a u volim kada me u svojoj knjižari posluži Gabrijela Sić. Ivanu Mišković srećem u marketing službi Pivovare. Irenu Kraljev ???? Ništa ne znam o njoj. . Pa da Larisa Kralj radi u jednom odvjetničkom uredu kao buduća odvjetnica. Što ćeš većeg uspjeha nego da je Valentina Šmajzl na DIF-u u Splitu, a Ernesta Dubac najbolja na pravnom, a Sven Špehar na Ekonomskom fakultetu. Nadam se da je i Dina Švedl izvrsna, ali ne znam baš ni što radi trenutno jer vjerojatno misli da sam krivac za njezinu slupanu odbojkašku karijeru. Ali vjerujem u nju. Ma dodati ću ja kada se još sjetim. To su prave stvari. Sve su one manje ili više bile uspješne odbojkašice, ali sport je škola života i garancija uspješnosti.

- 23:43 - Komentari (7) - Isprintaj - #