četvrtak, 27.07.2017.

Sarajevo by Rudarka

Kao mnoge druge stvari kod Rudarke, i prošli vikend je počeo benigno - "hoćemo li do južne Dalmacije preko Bosne ili preko Plitvica?" pita Guzda. Naime, čekala nas je frendica u roditeljskoj kući, u planu je bila i šeflja kulture u Zagvozdu, kupanje... fino

I tu Guzda opali i slijedeću ponudu - "A da prespavamo u Sarajevu, pa slijedeći dan nastavimo dalje?"

Stvari su u tom trenutku krenule u potpuno drugom smjeru, makar je Rudarka spakirala i kupaće i ručnik za plažu... naughty

Stanka br. 1 Okrepa ni sat vremena od kuće (Restoran Pastir, kanjon Vrbasa), pastirska čorba + domaći uštipci sa posipom od vlašičkog sira, njami



U neko doba stigosmo i do Sarajeva.

Naš omiljeni hotel je Hotel Bosnia iz više razloga - u samom je centru grada (doslovno par minuta od Baščaršije), no ima i odličan besplatan Wi-Fi, parkiralište za vozila pod ključem i nove i čiste hotelske prostore uključujući klimu (koja me nije bacila u gušenje kao npr. ona u Thessaloniki puknucu).

Nakon kratkog odmora bacamo se u život. thumbup

Kako je bila riječ o petku, svetom muslimanskom danu - tako se u gradu muvalo puno muslimanskog življa. Uključujući žene potpuno pokrivene, sa hijabom, a bome i dobar dio sa burkama na licu. Ove potonje su uglavnom bile stranci (po govoru), no još uvijek nisam sigurna da li se radi o turistima ili doseljenicima u grad - kako mi je u jednom društvu rečeno da ih ima podosta.



Sukob istoka i zapada - dućan sa muslimanskom odjećom i mlada Bosanka.



Kad putujete Bosnom (i Hercegovinom) treba obratiti pozornost na nekoliko stvari vezanih uz većinsko stanovništvo u pojedinom dijelu.

Tako ćete naići na dvojezične natpise (sa uništenim ćirilićnim natpisom) - uglavnom područje Hercegovine i dijelovima muslimanskih kantona / područja. Oni pak uništenih latiničnih nazivlja u dijelu s pretežno srpskim življem. Čak dapače, u nekim njihovim dijelovima nema ništa nego ćirilica. Pa ako ne znaš pročitati - tvoj problem. no

Nakon kratkog odmora u omiljenom pubu u centru, odlučili se za restoran "Luka Sarajeva". Prije toga je trebalo prošetati preko poznate Miljacke.



Uz nešto aperitiva lokalnog karaktera (doduše hercegovačkog nut) i menu-a koji je djelomično zabranjen u našim krajevima, pa neću u detalje (doduše sve oko 50-ak ojra).... njami

I sad ono zanimljivo - slijedeći dan, nakon muvanja po centru (uključujući nešto šopingiranja smijeh), već se temperatura digla na dobrih 29°C te smo uz hladno pivo u hotelskom kafiću raspravljali o slijedećem:

"Hoće li ti se prijateljica ljutiti ako bi ostali još jedan dan?" Hm.

Moram napomenuti da smo se odmah ujutro spakirali i ostavili stvari u autu, no kako sam htjela provjeriti poruke, ušli smo natrag u hotel, a ne direktno u parkiralište.

Ne morate sumnjati da sam odmah riješila stvari na recepciji. Čak smo dobili istu sobu. smokin

Ručak je bio na malo manje vrućem mjestu - Jahorina, olimpijski centar '84 i omiljeno mjesto za zimske sportove mnogih Bosanaca, a bome i Hrvata.



I naravno, nećeš valjda obići Bosnu bez konzumacije janjetine.



Kao što se vidi na fotografiji, uz hranu je i apatinsko pivo Jelen. Zgrozio se konobar kad sam tražila Sarajevsko. Još jedan tips: pazite u kojem se entitetu nalazite. Kako je Jahorina dio srpskog entiteta, tako su oni okrenuti na ovu istočnu stranu... rolleyes

Da sad ne duljim, obišli smo i tzv. Tunel nade, famozne bosanske piramide, pojeli još nešto bosanskih specijaliteta, kupiti vlašički sir na samom Vlašiću i veselo se vratili doma, a da nismo stigli do prijateljice, mora, a bome ni Zagvozda.

I za kraj - Guzda mi htio kupiti Gucci. Ko pravo (Bezistan, Baščaršija) zubo



Ps. I ne - ne jede se ćevap na +30°C i više. lud

Da ne mislite da muljam.

| 17:23 | Komentari (3) | Isprintaj | #

nedjelja, 16.07.2017.

Rudarka i knjige...

U jučerašnjim dnevnim novinama jedan od naših poznatih književnika drami kako više nitko ne čita knjige, a bome niti ne kupuje. Ergo, sve ih se manje i producira. Pogotovo od strane Hrvata kao književnika. Ako ne računamo ona 9,99 izdanja gospođe Drpić i još nekoliko sličnih "spisatelja".

Kako je ljetno doba, od svakog se doličnog hrvatskog žitelja na godišnjem odmoru očekuje da uz vrisku male djece, mrzovoljnih domorodaca i nabrijane polugole mladeži čita najmanje oba toma Rat i mira, a ne da se otkanta i od ono malo štiva tipa Dnevnik.hr ili internetskih stranica dnevne informativne štampe. namcor

Rudarka čita knjige. I to one prave - od papira. nut

Ne mogu se prisiliti koristiti neke od modernih novotarija tipa Kindle (prošlo mi kroz ruke nekoliko - otišli dalje smokin) ili ne daj bože varijantu Reader-a na kompu ili tabletu - osim kad u hotelskoj sobi nema nad krevetne lampe, pa čitaš po danu n-ti put Pride and Prejudice ukoričeno izdanje (na hrv), a po noći na tabletu (na eng). No, to je već jedna od Rudarkinih ludosti. thumbup

U osnovno školsko vrijeme ('70-ih godina prošlog stoljeća) čak sam posjedovala titulu "mali knjižničar" ili kako li se to već tada zvalo. Dane i dane sam provodila u školskoj knjižnici izdajući knjige, preslagujući iste, a bome i prva koja je mogla posuditi, pa i pročitati novopridošle naslove.

U vrijeme srednje škole bila sam član tri do četiri knjižnica - one na početku Maksimirske, na tzv. "Lenjinovom trgu" - ona ovalna zgrada sindikata (jesu još uvijek tamo?), u školi naravno, a neko kraće vrijeme i one kod Kvavog mosta. naughty

No, da se vratim u sadašnjost. Moram priznati da u posljednjih nekoliko godina čitam isključivo nekoliko autora i to pikiram njihova izdanja čak i prije datuma izlaska iz štampe. Tako me nekidan razljutilo što je krivo puštena informacija u hrvatskim izdanjima kako je u Americi izašla nova knjiga Dan Brown, kad ono tek u listopadu ide van.... rolleyes

Da, dobro ste shvatili. Sve što želim pročitati, želim i imati u svojoj biblioteci tako da knjige isključivo kupujem, a ne posuđujem u knjižnicama. Znači - predstavnik sam skoro pa izumrle vrste koja osim što čita, još i kupi vlastitu knjigu. Bravo ja. zubo

Nekako nemam volje niti živaca posuđivati puste knjige, provjeravati da li volim književnikov izričaj, formu, vrstu...

I da - osim nekoliko favorita klasične literature (gore spomenuta gospođica Austin), uglavnom volim kriminalističke romane. Moji su favoriti - osim neprežaljene gospođe Christie, Donna Leon (inspektor Brunetti i radnja svih romana smještena u sadašnjost stare jezgre Venecije fino), Robert Galbraith oliti J.K. Rowling (detektiv Cormoran Strike), P. Pavličić (novinar crne kronike Ivo Remetin), G. Tribuson (privatni istražitelj Nikola Banić)....

I za kraj mala cveba od Rudarke - kupih si kao suvenir iz Crne Gore jednu od knjiga Agathe Christi na crnogorskom. U Makedoniji me Guzda popljuvo. Imam ih i na njemačkom (kojeg ne govorim) kao i nekoliko na francuskom (što mi je malo teže čitati).

Ugodno vam čitanje. Jedva čekam novi roman detektiva Cormorana. Navodno isto izlazi ujesen. wave

| 12:10 | Komentari (2) | Isprintaj | #

srijeda, 05.07.2017.

Programirani rok trajanja....

Nekako se moglo očekivati, no ipak nas je šokiralo istraživanje o namjernom programiranom vijeku trajanja proizvoda - pogotovo bijele tehnike u svrhu da je u funkciji samo ograničeni broj godina - uglavnom do naznačenih garantnih rokova kvalitete.

Svi mi, pogotovo generacija prošlog stoljeća, sjeća se frižidera, škrinja, pećnica, veš-mašina i svega ostalog što je trajalo minimum desetak godina. Čak dapače, naši su se roditelji uvrijedili ako je usput nešto od navedenog krepalo prije 15-godišnjice braka (obično se sve navedeno dobivalo u svatovima naughty). A danas? mad

Moram priznati da smo svojedobno kod onog našeg nemilog događaja s obiteljskim ognjištem, a koje je rezultiralo rekonstrukcijom, a time i kupovinom svim mogućih kućanskih uređaja razmišljali o dovlačenju svega što prosječnoj hrvatskoj domaćici treba iz Austrije. To je bilo doba IKEE Graz koja je - sjećam se dobro - prodavala poznati brand kuhinjskih aparata, a bome su i garancije bile duplo dulje nego tada u Hr. Malo je falilo da natjeram Guzdu da me vozi dvaput tjedno da nakupujem sve što mi treba. nut

Na svu sreću, ne uzimajući u obzir perilicu suđa koja je posjetila servisera još pod garancijom jedno tri - četiri puta, te kad je istoj istekao, obećala zamjenu za novu, pa sad radi besprijekorno (pljuc, pljuc), imali smo sreće te svi navedeni uređaji još uvijek rade. A prošlo je punih pet godina. I sad mi moramo biti sretni. rolleyes

No da se vratimo na početak. Mudri proizvođači raznorazne tehnike dovili su se muci oko povećanja prodaje istih na način da su dizajnirali uređaje tako da se vitalni rezervni dijelovi ne mogu jednostavno zamijeniti. Pa tako kad vam na primjer rikne programator u čudu od veš mašine (koja ima svih onih famoznih dvadesetak programa s pet šest potprograma za promjenu temperature vode, duljine pranja i tko zna čega sve još puknucu), jeftinije je zamijeniti istu novom, a ne popravljati. bang

Naravno da Rudarka ima primjer i u vlastitoj kući. Mikrovalna pećnica, čudo tehnike '95 kupljeno točno na Nasljednikov treći rođendan radi još uvijek. Doduše, trenutno u nekoj kući romske manjine, no to nije važno u ovoj priči. U jednom trenutku, nakon dobrih 18 godina rada krepao joj motorić što vrti onaj tanjur unutra.

I sad - zna Rudarka da takvu neće više naći na tržištu pa udavi poznatog majstora da joj nabavi dotični dio - motor(ić). Jedva čovjek našao u nekoj bazi podataka singapurskog internacionalnog skladišta navedeni rezevni djelić legendarne pećnice. smijeh

Sjećam se da mi je tada lijepo objasnio - navedeni motor, za taj stari model pećnice je bio dizajniran za rad na 220 V. Svi kasniji modeli, pa pretpostavljam i ovi današnji su proizvedeni sa motrićem na niskovoltni (24V) napon. I nekoliko plastičnih prijenosnih zupčanika. Pa kad se isti izližu, motorić pregori i ode sve u maunu. headbang
(čitaj: kupi novu). no

Čak i ako ne spominjemo financijski udar na prosječnu europsku, a kamoli hrvatsku obitelj, aspekt očuvanja okoliša na način da bacamo uređaje prebrzo samo zato što su nepopravljivi odnosno što popravci nisu ekonomični nije zanemariv. cool

Zato se slažem sa novom direktivom EU o zabrani proizvodnje / dizajna proizvoda s kratkim vijekom trajanja. I da nam lijepo navedu na proizvodu koliko minimalno dugo mogu trajati. Ne priznajem ništa ispod 10 godina.

Koliko ćemo uspjeti u tome da zaštitimo lokalno tržište od najezde no name kineskih proizvoda - to je već neko drugo pitanje... eek

| 19:02 | Komentari (2) | Isprintaj | #

utorak, 04.07.2017.

Okršaj oko restorana...

Nakon objave na društvenim mrežama (i prigodne kopije računa) jednog od naših Masterchef kuhara oko večere za troje u jednom poznatom otočkom restoranu krenula je bujica za i protiv komentara.

I tu sad - naravno - i Rudarka ima svojih dvije - tri za reć... njami

Što poslovno, što privatno, no može se reći da je Rudarka obišla lijepi dio svijeta, a bome pohodila i jeftine ćumeze, ali i razvikane (čitaj: i skupe) restorane.

Jela je Rudarka u najboljem malteškom ribljem restoranu i u prestižnim restoranima Antibesa, Nice, Firenze... ali i restačima sumnjivog izgleda rumunjskih / mađarskih / makedonskih / bosanskih i slične pasivnih krajeva. Mogu se pohvaliti da sam obišla i većinu naših Top 25 restorana Lijepe naše. fino

Da se vratimo na početak priče. Naime, dotični Celebrity je nakon plaćene večere za troje u visini mjesečnih primanja prosječnog nam umirovljenika - doduše sa bijelom ribom, škampima i što li je već bilo pojedeno, ali isto tako - ako se baš uspoređujemo sa Europom - u visini jednostavnog europskog ručka u nekom "običnom" lokalu u npr. Brussellesu ili Amsterdamu ili Beču počeo pljuvati po medijima vlasnika lokala, kvalitetu hrane, cijenu i sl.

Slažem se sa nekima koji su lijepo komentirali da ga nitko nije tjerao da naruči nešto iz Menu-a (a gdje je bila izražena i cijena dotične hrane/pića).

Drugo, hrana kao takva je (navodno) bila dobra i isti nije imao primjedbi u trenutku konzumacije i odmah nakon iste. Tek naknadno i to baš javno na društvenim mrežama.

O cijenama kao takvima - da li je prosječni riblji restoran na moru sa cijenom bijele ribe od 65 - 70 € / kg, juhicama za 10-ak € i buteljama vina od min 50 € na više prihvatljiv nama hrvatskim domestikus radno aktivnom stanovništvu (one tzv. srednje klase) - o tome možemo raspravljati. Da su to neke prosječne cijene vani u Europi - i jesu. Više manje. Pogotovo gore navedene cijene odnose se za malo razvikanije i poznatije lokale. Obično na atraktivnim prostorima prikladnima za nautičare i sl. bogatu raju.

Razmišljala sam o tome što bih ja smatrala prevarom kao takvom. Ako govorimo o vrhunskim (skupim) restoranima onda bi se to odnosilo isključivo na kvalitetu. I to:

- očekujem domaće valjanu tjesteninu uključujući rezance u juhi,
- očekujem hranu spravljenu od friških namirnica (ne konzerviranu i ne duboko smrznutu),
- očekujem čisti, uredan, čak i dizajnerski sređen toaletni prostor,
- očekujem ugodnu, nenametljivu, ali obrazovanu poslugu (profesionalnog konobara / sommeliera),
- osoblje koje zna objasniti detalje svakog pojedinog jela u smislu da ne odabereš nešto što izričito ne voliš.

Naravno, to nije nešto što je presudno u malim, nerazvikanim restorančićima gdje isto tako neke od gore navedenih osobina možeš pronaći pa ti bude srcu ugodno, a na kraju i ne tako financijski prezahtjevno. yes

Postoje i one neke prčvarnice gdje, ako se dobro propitaš možeš za sitne novce fino jesti. I gdje je jedini dobar rezultat - kako to voli Guzda reći - ako ne dobiše drisku. nut

I za kraj poslastica. Nešto iz palete fotografija što sam ih jedva pronašla u bespućima mobilnog stroja.

"Mala Hiža", Mačkovec



Kod brane Kozjak, okolica Skopja, Makedonija



Mali restorančić na relaciji Barcz - Pecs, Mađarska



"Bota Šare", Zagreb



"Noel", Zagreb (jedan od perverznih jela iz 7-dijelnog slijeda)



I za kraj - a što drugo nego fina janjetina (Kokot, Dol, otok Hvar)



Šifili!

| 16:26 | Komentari (10) | Isprintaj | #

srijeda, 21.06.2017.

Sevke, Rudarka i socijalna služba...

Igrom slučaja uživo sam pratila srcedrapateljski istup naše (budimo realni - jedine) zvijezde oko skrbništva nad djetetom. Kako je u igri balkanski rat između (bahatog ?) bogatog istočnog "komšije" i naše sveprisutne pjevaljke, koja se u međuvremenu preudala za isto tako bogatog/poznatog balkanskog sina, tako se šire pučanstvo zabavlja, a žuta štampa prodaje...nut

Ne, neću se ovdje sprdati sa gore navedenim problemom jer bi bilo neukusno. Stvari nisu ni crne ni bijele, ali su bolne kako god okreneš.... rolleyes

Osvrnuti ću se na rad socijalne službe koja se provlači i kroz ovaj primjer, kao i slučaj nekih manje eksponiranih slučaja. Svaki razvod je bullshit. Kad su u istom uključena i djeca - onda je sranje do jaja. Kad su u igri i partneri iz različitih zemalja, pa to postane i internacionalni slučaj između socijalnih službi, pravnika, pravobranitelja.... no

No, da se vratimo na socijalnu službu s kojom je - ne bi vjerovali - i Rudarka svojedobno imala čast komunicirati.

Kao prvo - obavijest. Dobili smo istu poštom - koju je Guzda išao podići na poštu pa su ga poštarice skoro zatukle - na vanjskom omotu službene obavijesti (one famozne plave kuverte s povratnicom) pisalo da je opomena roditeljima, a naravno da je bio i žig socijalne službe kao pošiljatelja.

E sad - za što smo opomenuti: naš je sin prvorođeni, nekoliko dana prije 18 rođendana uhvaćen od strane organa reda u "konzumiranju alkohola". U našem lokalnom parkiću. U ljetno doba. Negdje oko 10 navečer. Ostala ekipa već postala punoljetna, pa kakti oni nisu bili problem.

I sad ja kao zločesta majka prvo se izvičem na gore spomenutog Nasljednika. Drugo, da vidim što treba dalje - nazovem socijalnu službu i tražim osobu koja se potpisala na Opomenu.

Prvo se žena zgrozi na telefon - "Pa nismo napisali da se morate javiti:" - Halo?

Naravno da ću se javiti. Naravno da ću pitati što dalje. Koje je to sad pitanje?

I tu ona meni (preko telefona - zgrozila se na pomisao da joj dođem uživo) o alkoholizmu u djece, kontroli izlazaka i sličnim temama. Ovdje moram nadodati da mi se po glasu učinilo da dotična ili nema djece ili su ista u pelenama - glas relativno mlađe ženske osobe.

Sad ja njoj objašnjavam da su moja djeca poštovala Obiteljski zakon (u dijelu da iza 23 h ne mogu biti vani do svoje 16. rođendana - i to im je moram priznati jako teško padalo), a da će Nasljednik postati punoljetan za koji dan. I da ne govorimo o tome da se mrtav napio već da je sa društvom bio u parkiću. Gdje se slavio nečiji rođendan, kraj škole ili što li već... nut

U cijeloj toj priči me osupnulo što je navedena socijalna služba kakti odradila svoj dio zadatka - po nalogu/zahtjevu MUP-a (jer je policajac ekipu popisao - i ne nije bilo prijave ometanja reda ili slično, ipak smo mi malo selo - sve se dozna ako želite) i tu je bio kraj što se njih tiče.

Isto tako sam bila frustrirana što je socijalna radnica odbila moj dolazak - jer eto - nemamo što mi razgovarati.

Treće i što je najgore u svemu - a provlači se i kroz odluke suda i mišljenja službi u Sevkinom, a i one druge žene iz Splita - a to je da nitko ne smješta djece u vrijeme i prostor. Odnosno - nitko ne uzima u obzir dob djeteta.

Slažem se da je svaki primjer drugačiji i da se kao takav mora promatrati. A u tom slučaju treba promatrati i dob djeteta i shodno tome i postupati. Nije isto kad govorimo o "pelenašu", vrtićkoj dobi, školarcu, pubertetliji....

Čak bih rekla da je i spol djeteta bitna jer koliko god se mi trudili da stvari budu iste - no ima razlike kod djevojčica i kod dječaka..

Nažalost, djeci je najteže.... držimo fige da ne prođu sa (prevelikim) traumama iz djetinstva.

A ja spojila - kao u onoj reklami. smijeh

| 12:24 | Komentari (3) | Isprintaj | #

ponedjeljak, 12.06.2017.

Djeca naša....

Nekidan pijuckam piće sa "najdraža Koki" oliti moja dobra prijateljica, inače odgajatelj u vrtiću - što je također važna informacija, u jednom kafiću.... naughty

A do nas ekipa - dva mladolika para i nešto dječice sitnog zuba. Ne bi tu bio problem - osim što se opet vraćam na gore spomenutu "tetu" koja volim mir u svoje slobodno vrijeme - nakon višesatnog rudarskog posla u predškolskoj ustanovi, isto društvo za susjednim stolom pravilo nesnosnu buku. burninmad

Sad se vi pitate - pa što sad nas dvije gunđamo nad malo dječjeg plača ili cviljenja - o ne ne.... no

Iritirao nas je zvuk pink -pong - cing .... i tećni japanski (kako je to već Rudarka odokativnom metodom ustvrdila).

Naime, sretni roditelji, umjesto da dječurliju puste na obližnji trgić dovoljno udaljen od bilo kakvih prometnih i inih POS-ova (potencijalno opasnih situacija) pustili im vražji japanski ili koji već crtić aka igricu....

Pa kad ti isti postanu 12-godišnji 70-kilaši, krivi će biti i vrtić i škola i država.... puknucu

O da. I mi obje rodile djece više komada. I tada nije bilo mobilnih uređaja tako zgodnih da zabave našu nestašnu mladunčad - pogotovo na kavi ili u gostima.

No, već je tada bilo i video filmova tj. crtića, i kompjutora (doduše - onih "kanti"), ali isto tako sa nekim igricama - pa smo to sve na određeni način kontrolirali količinom tj. vremenom provedenim ispred istih. I ne smatram da se to isto ne bi moglo primijeniti na ovu frišku mladež. Barem tamo negdje do puberteta.

Danas je netko spomenuo inicijativu jedne američke ravnateljice o tjednoj (mjesečnoj ?) apstinenciji mladih od svih mogućih gadget-a. Uz plaćanje penala u slučaju kršenja istog pravila. Zvuči kao da će škola zaraditi puste pare... smokin

I još malo o djeci. Nagledala se raznih fotografija ovih Celeb klinaca. Dvije stvari mi nisu jasne - jedna je to što jadnu dječicu nosaju polu golu, bez čizmica, šlapica, čarapica - a oni - jelte roditelji obučeni od glave do pete u zimske jakne/Uggs-ice i sl.

I ovo drugo - do koje godine se djeca nosaju? Do škole??

O oblačenju u skupe Dior / DG / Armani i ostale marke stvari - to mi je još i ok. Ako imaju para na bacanje - neka im. Neka se ekonomija vrti.

Ali da će dijete (5) biti prisutno na slijedećem porodu majke poznate američke pevaljke - e to je stvarno za pravobraniteljicu.

| 15:51 | Komentari (2) | Isprintaj | #

utorak, 25.04.2017.

Kazališni karneval ili tko tu koga....

Redovito posjećujem kazališta. Ne bi vjerovali kako je zanimljiva lokalna kulturna scena na način da se naše mjesto/grad "natječe" sa susjednim u vidu pozivanja kazališnih skupina u našu lokalnu sredinu. Postoji određeni krug kazališta koje pripremaju predstave na način da mogu gostovati po raznim pozornicama tzv. "pučkih učilišta" aka kino dvorana.

No, odemo mi i do Metropole i pogledamo neku od razvikanih godišnjih premijera. O da. yes

Zanimljiv je psihički pristup odlasku u kazališta/kina. Jedna od glavnih zamjerni u trenutku selidbe iz Metropole u manji grad(ić) je bila nedostupnost kulturnih događaja. Na kraju je ispalo da mi u tom našem malom selu konzumiramo više kulture nego dotična nam rodbina/prijatelji u Metropoli. Jer oni mogu svaki dan. A mi jednom mjesečno. Pa onda mi i odemo jednom mjesečno na navedeni kulturni događaj. A ovi u Metropoli - ikad ili nikad. bang

U doba kad je općepoznati kazališni festival u Zagvozdu bio jedan od najjačih događaja godine, e tada smo mi sve te predstave odgledali u domaćoj dvorani pučkog učilišta davno prije ljetnih mjeseci kad se odvijao dotični događaj u pasivnim krajevima zaleđa Biokova.

E sad - zašto sav ovaj uvod? Naravno - zbog kulturnih događaja što dižu prašinu, policiju, a bome su neke usijane glave dobile prijavu za remećenje javnog reda i mira - famoznih predstava u režiji stanovitog kazališnog redatelja koji stvara zlu krv gdje god se pojavio. Pa su prije par dana Poljaci pokušali spriječiti premijeru navedene predstave zato što vrijeđa njihove vjerske osjećaje. A isto/slično se jučer desilo i u Splitu. no

Pa si ja sad mislim... zapravo ne znam što bih mislila. eek

S jedne strane su umjetničke slobode nešto u što ne bi trebalo zadirati. Fajn. But!

Ako je to na moj račun - a to znači iz državnog proračuna (a bome je) - e sad... nisam sigurna da mi je baš super da netko troši moje teško stečene pare, pa otete od države u vidu raznoraznih poreza, prireza i inih nameta za nešto što nema vrijednost (u ovoj priči kazališnu kvalitetu), a ujedno mene/nas inicijalno vrijeđa. To što se radi o vjerskim, a ne na primjer spolnim, dobnim ili seksualnim slobodama. Halo??

A tu se definitivno radi o nećemo što nema bogzna kakvu umjetničku vrijednost (barem tako tvrde stručnjaci), a bome niti nitko ne spominje neku super glumačku izvedbu. Čak dapače, nitko ne spominje niti jednog poznatog glumca kako je izveo svoju rolu života, onda čovjek stvarno mora pomisliti da se dotični Mister F. zajebaje s našom teško zarađenom lovom. Jedna produkcija uključujući višemjesečni angažman cijelog glumačkog ansambla, redatelja, scena, kostimi, muzika... tko zna kolika je cijena jedne takve "zajebancije"?

Za razliku recimo od nekih drugih predstava koje su također digle prašinu u kazališnim i općenarodnim krugovima. Ona u kojima je sudjelovala i naša poznata pevaljka, ali gle - tamo su svi hvalili njezinu glumu, a također su i neki drugi (pravi) glumci odigrali značajne životne uloge. I na sve skupa se još tražila i karta više. Moram priznati da mi je još uvijek žao što si nisam organizirala vrijeme (i novac) da skočim do Rijeke na jednu od izvedbi. smijeh

I da - volim ići u kazalište da se opustim, da se nasmijem i da uživam u svemu tome. Prema tome, meni osobno odgovaraju komedije i drame s primjesama komedije - na primjer Gavranove predstave ili predstave družine Kerekeš ili... Tako da me gore navedena predstava uopće ne zanima na način da ju i osobno pogledam. Sorry. puknucu

| 20:47 | Komentari (6) | Isprintaj | #

utorak, 18.04.2017.

Breaking point... in house

Krajnje je vrijeme da blogersku zajednicu uveselim detaljima iz privatnog života. Neki će se sjetiti serije o Kraljici Majci thumbup, pa one o pametovanjima najdraže mi Sveki nut, pa još nekim članovima Rudarkine bliže i šire obitelji.

Naime, unazad nekoliko dana desio se breaking point u našoj obitelji.

Mala (20) je (ponovno) otišla na morsku pećalbu, ovaj put manje stresno po Rudarku jer je ista preživjela pola prošle godine bez većih (zdrastvenih) problema, pa si mislim - ajde, sada je godinu dana starija, pametnija.... wave

Kućni ljubimac, famozni afrički tvor (6,5), i o njemu je bilo nešto postova u prošlosti fino, je nažalost, nakon dugogodišnjeg života napustio ovaj svijet. Ovdje moram priznati da smo - pošto nisam neka suluda ljubiteljica domaćih životinja, odahnuli svi u kući. Uključujući i našu prijateljicu kojoj je isti ostajao na skrb do smo se skitali svijetom.

Siroti naš tvor doživio je duboku starost pa se u posljednjih pola godine tako i ponašao - niti je više imao dobar njuh, niti se više igrao (tvorovi su vam vesela i zanimljiva bića koja se vole igrati svime i svačime rofl ), niti.... a možda je zato što smo ga tretirali najnormalnije za navedene životinje (spavao je zatvoren u kavezu, hranili ga jednostavnom hranom namijenjenom za tvorove, šetali ga po dvorištu, čak dapače, izbjegavali veterinara) doživio tu duboku starost. No da... ode. cry

Guzda (50-ak) je, osim istegnutog ramena, ozlijedio nogu - čak možda da je bilo pametno da mu stisnu koji šav (što nije učinio lud) i još nešto prigodnih ratničkih boljki, a sve vezano uz njegov adrenalinski sport, više - manje dobro. naughty

Rudarku (e nema godina) poslali u školu. Again. Detalji o istom jednom drugom zgodom. Tko kaže da ne postoji termin cjeloživotnog učenja. nut

I sad - šlag na kraju: Nasljednik (24). Ljubav majčinog života. Moja sreća i izvor najvećih trauma... i da sad ne dramim dalje u tom tonu.... headbang kiss lud zujo puknucu

Dotični se odselio, zajedno sa svojim krevetom, frižiderom, posteljinom, nešto hrane, tećama i pjatima u viksu. Čak je ponio i svoj tv koji je posljednji put bio upaljen kad se preko jedne bolesne zime doselila Sveki, pa se na istom pratile turske i kineske sapunjare.

Ne bi tu bilo ništa dramatično da ista ne posjeduje, od blagodati civilizacije, samo struju. Voda (pogotovo) pitka je već problem. A i sve ostalo. Uključujući najbliži gradski prijevoz na 20 min pješke. zubo

Za razliku od ideje o stopiranju do Indije, bez mobitela, ovo mi zvuči kao manje štetna ekspedicija. Barem po majku Rudarku.

Samo nekoliko tips-eva u međuvremenu:

- vodu (iz cisterne) otkrio nakon 2 dana (kad mu je majka objasnila gdje se nalazi slavina),
- nakon dva/tri dana obavljanje nužde po šumi provjerio da li smije koristiti tojlet u kući,
- otkrio da baš nije zgodno tražiti posao nakon što se biciklom doveze po pljusku u civilizaciju,
- otkrio da na Uskrs ne rade dućani, pa ni pekare.....

Otkrio i neke pozitivne stvari:

- pitka voda nalazi se na slavini na obližnjem groblju,
- mobitel se koristi kako bi oca/majku pitao za savjete,
- još uvijek živ i zdrav.

Već vidim, biti će to zanimljivih postova. Znam da se svi veselite. Bome nama nije smješno. No, navijamo da uspije.

Go Nasljednik! smokin

| 20:42 | Komentari (4) | Isprintaj | #

utorak, 04.04.2017.

Izazovi Alvareza trećeg - I dio

Kako imamo novu lokalnu zabavu - a to je ismijavanje muzičke (ne)uspješne karijere trenutnog prvog čovjeka našeg najvećeg hrvatskog mastodonta, uključujući lokalnu kladionicu da li će ovakav - po našim balkanskim mjerilima "ridikul" učiniti nemoguće - oliti spasiti koncern, vrijeme je da i Rudarka izrazi svoj sud o istome. zubo

Kako sam unazad par godina radila na (relativno) visokom rukovodnom mjestu, a ne bi pozvali Rudarku da je sve bilo idealno (no to je onaj drugi post o ravnopravnosti spolova koji (još) nisam napisala rolleyes) i koja je pri tom dobila ozbiljne rukovodne izazove koji su uključivali outsoursing, otkaze, restrukturiranje i slične bolne rezove, smatram se dosta kompetentnom da malo proćaskamo o za sada jedinom javnom istupu dotičnog Alvareza pod brojem tri.

Što je čovjek poručio i što se može pročitati - kako bi se lijepo reklo "između redova"?

Kao prvo - samim time što je javno istupio, otvoreno govoreći o sebi, svojim hobijima - tu se distancirao od te tzv. muzičke karijere koju je prozvao svojim hobijem i ispušnim ventilom (mnogi manageri provode više vremena na nekim sportskim terenima i oko njih nego u uredu - believe me no) već je učinio prvi plus, a ujedno i pljusku svim političkim i ostalim PR stručnjacima.

Dalje, nekoliko je puta ponovio - a na javnosti (novinarskoj struci) je da malo progugla i provjeri izjave - kako je stručnjak u tome što radi, ali da je situacija ozbiljna i ništa ne obećava. To je još jedan osvježavajući podatak u odnosu na sve one dosadne političke istupe gdje se javno hvalisanje (uključujući i tuđe) zaslugama mijenjaju sa obećanjima "brda i dolina" - to što sve ne pije vodu, ne mori naivne penziće, pa i ostatak biračkog tijela. Mene dovodi do ludila. headbang

Doduše, u daljnjem istupu je spomenuo neke općepoznate managerske floskule - od toga da neće biti cjepkanja koncerna, do toga da će se upotrijebiti svi instrumenti - od restrukturiranja, prodaje pojedinih poduzeća, objedinjavanja - što dovodi i do otkaza (jer se poslovi objedinjuju, pa nije potreban isti broj izvršitelja - a obično je radna snaga jedna od najvećih stavki u financijskoj konstrukciji) određenog broja djelatnika.... više manje mogući su svi scenariji odnosno mix svih zajedno.

Smatram da je najveća prednost njegovog lika i dijela, uključujući i tim koji je stigao s njim iz Amerike što su odmaknuti od toga "tko je kome što", a pošto su ih postavili vanjski investitori (hajmo ih tako nazvati), biti će imuni na sve političke i lokalno šerifske utjecaje - što će u konačnici - barem se nadam - donijeti dobrobit za većinu radne snage. Osobno sam bila u relativno sličnoj poziciji - dolazeći iz totalno drugog dijela megakompanije - nisam znala tko je kome kumić, susjed ili dijete, te sam neke bolne odluke donijela na temelju nekih radnih kvaliteta i zasluga.

Naravno, Alvarez i ekipa će rješavati problem na razini koncerna i jedinice će im biti pojedinačne kompanije, ostatak mučnog posla spasti će na niže rangirani management. Jedan od poznatih kriznih rješenja je i rez - odnosno totalna smjena rukovodeće garniture (tu bi se radilo o svim kompanijama u koncernu) do operativne razine oliti do nižih rukovoditelja koji direktno upravljaju proizvodnjom/prodajom.

Pretpostavljam da mu neće predstavljati traume jer je slične scenarije prolazio i u prijašnjoj karijeri, tako da je onda relativno jednostavno određenim rezovima doći do ušteda. Pitanje je da li će pronaći dovoljno prostora da uštede budu dovoljne da se više manje spasi veći dio sustava.

Sigurno je da će se određeni dijelovi tj. poduzeća koja nisu direktno vezana uz prodajnu mrežu (koja donosi najveće dobiti), čak možda i ove poljoprivrednog i proizvođačkog karaktera (a tu ima zainteresiranih kupaca) - to bi se stručno zvalo core business oliti "osnovna djelatnost" odstraniti tj. rascjepkati odnosno prodati. Naravno da je problem kod tih stvari za malog čovjeka što je najviše ugrožen, da ima velike šanse ostati bez posla i da kod takvih primopredaja vlasništva obično dolazi i do "čišćenja" najviše ugroženih skupina djelatnika - 50+, žena, trudnica.... Teško da će se ti scenariji moći izbjeći.

Sve u svemu - zanimljivo predavanje iz područja rukovođenja kompanijama u kriznim situacijama. Ali da će biti sranja - hoće. A sve zbog bahatosti države koja nije na vrijeme zaustavila megalomanske apetite jedne male seoske obitelji. Koja se postavila da je nedodirljiva.

Da klizimo u recesiju - da. Za to nije potreban stručnjak da procijeni. To vam i bakica na placu može lako objasniti. Shit.

| 23:45 | Komentari (8) | Isprintaj | #

četvrtak, 02.03.2017.

Palijativna skrb...

Dramatičnim istupom oca umirućeg djeteta i javnim vapajem za rješavanjem njihovih muka kroz labirinte ove naše birokratske države - gdje ništa ne može, a opet, može i sve, ovisi za koga.... otvorila se rasprava oko palijativne skrbi.

Palijativna skrb je jedna od grana medicine koja se bavi onim posljednjim danima života od trenutka kada više nema potrebe/mogućnosti da se zdravlje poboljša bilo kakvim lijekovima, operacijama ili tretmanima do trenutka odlaska s ovog svijeta oliti smrti.

Obzirom da sam u jednom dijelu života bila u situaciji kada mi/nam je trebala ovakva vrsta medicine - mogu iz prve ruke ispričati svoje impresije. Naime, moj otac je - nakon nekoliko operacija, kemoterapija i zračenja, došao u onu fazu kad mu liječnici i sama bolnica baš nisu bili od neke pomoći. No, isto tako mu je bila potrebna 24-satna medicinska njega. A ne ona dvosatna u radnom dijelu tjedna (koju možete dobiti, nakon silne papirologije i ovjeravanja unutar labirinta HZZO-a).

Ne mogu vam opisati svoju nemoć kada su nas, nakon pregleda, infuzije/transfuzije, vratili doma. U tom trenutku moj otac više nije imao snage stajati, pa ga je ekipa hitne donijela u stan. Kako nisam medicinske struke, a u tim trenucima ne možete sa sigurnošću znati da li vaš voljeni odlazi u slijedećih nekoliko minuta, sati, dana - no to može biti i tjedana, ne možete sve ostaviti (posao, djecu, muža, ženu...) i posvetiti se svojem umirućem članu obitelji.

Mi smo u tom trenutku, u dogovoru sa ocem, organizirali i prevezli ga u jednu od ustanova za smještaj starijih osoba. Kako je i on bio već u tim nekim godinama - to nije izgledalo tako strašno. Ovdje mogu reći kako su ti dragi ljudi - od sveg osoblja tog (privatnog) doma bili susretljivi prema nama, te nam između ostalog davali i psihološku pomoć. Jer je trebalo odlučiti o službenom putu, doduše ne predaleko (i predugo), ali ipak....

Naravno da postoje i oni "poznati" - od bivšeg premijera, nekih poznatih javnih osoba - koji su svoje zadnje dane proveli unutar (besplatnog) sustava odnosno u bolničkom krevetu. I ne slažem se sa izjavom jednog od ravnatelja bolnica što su prodefilirali ispred kamera - da je intencija medicinske struke da umirući bude uz svoje najmilije u okruženju svojeg doma - jer u tim trenucima tim istim umirućim treba liječnik, medicinska sestra, previjanje, injekcije lijekova protiv bolova......

Kada u dotični kontekst stavimo umirućeg mališana - stvari se doimaju još gore. Jer to dijete ne možete smjestiti u dom za starije i nemoćne (nisam spomenula da se takva vrsta smještaja naplaćuje od nekoliko tisuća kuna na više!).

Znam nekoliko primjera gdje su roditelji, nakon traumatičnih iskustava osnovali udruge za pomoć (npr. Udruga za palijativnu skrb Sandra Stojić iz Kutine), no obično se one bave psihološkom pomoću obitelji, kao i eventualno pomoć oko nabave odnosno besplatne posudbe određenih pomagala (medicinski krevet i sl.), ali ne znam niti jednu udrugu koja se bavi smještajem i samom medicinskom pomoći. Pogotovo ne besplatno.

Zaključak svega - definitivno nam je potreban i ovakav način smještaja, pogotovo za mlade ljude (na nivou županija?) kako bi dostojanstveno i u što manje muke i što više (besplatne) medicinske skrbi proživjeli svoje posljednje ionako teške trenutke prije samog kraja....

Pozdrav od Rudarke

| 15:57 | Komentari (7) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se