svijet -iza -ugla
utorak, 13.07.2010.
sličica...
Lagano spuštam usne na njegove, grickam nježno donju usnu, dižem se na prste i ljubim mu oči, zatvara kapke...Čvrsto me drži u zagrljaju dok mu dlanovi klize niz moja leđa, spuštaju se do guze i privijaju još bliže, na prepone...Da, osjetim ga, čvrstina na trbuhu govori o želji koja ga je ponijela... Čini mi se kako miljuni trnaca klize iz dna mog trbuha prema koljenima, čine ih slabima i klecavima...Njegove usne traže ono posebno mjesto iza uha za koje zna da će me uzbuditi, raspametiti do kraja...Uspijeva, izvači iz mene uzdahe koji mu se očito jako sviđaju...Zabacujem glavu dok spušta usne prema grudima, pritišće me uza zid i kreće dlanovima niz bedra, izvana ,a zatim se vraća unutarnjom stranom...Nestrpljivo mu otkopčavam košulju,ljubim prsa, oslobađam se zagrljaja i okrećem ga ka zidu...Znam da će mu zatrebati oslonac.....Drhtavim prstima raskopčavam remen , hlače puštam da padnu i spuštam se na koljena-ionako me više ne drže....Pogled odozdo u njegove raširene oči , zločesto-sladak osmjeh na mojim usnama, čvsto me grabi za ramena kad polako, zubićima uhvatim rub boksa osjećajući pod usnama i bradom kako se nestašno meškolji moja najdraža igačkica....Ne mogu je ne osloboditi....Uzeti prvo čvrsto u dlanove, osjetiti kroz njega divlje otkucaje koji prate ritam mog srca....Lagano, kao onu veliku , šarenu licitarsku lizalicu jezikom prijeći cijelom dužinom, okolo naokolo.....Pa do vrha....Mukli ton koji mu se otima iz grla govori mi kako sam mu pročitala misli......Usnama, zubima, jezikom vučem ga ka ivici....I onda zastajem , pustim neka na trenutak ulovi dah, da shvati kako može još izdržati, zamisliti još nešto ugodnije....ne treba mu više od tog trena, diže me , okreće , valjda u trenu moja odjeća nestaje pod nestrpljivim rukama , tek uspijem duboko udahnuti prije no što me ispuni...Poslije....smijemo se vlažnim otiscima dlanova na zidu.......
