svijet -iza -ugla
srijeda, 16.12.2009.
sjećanja...
Thousand kisses deep…trenutci koji imaju taj ritam,snagu tih poljubaca….
Zašto si uopće utvaram da ih mogu pretočiti u riječi…..a opet, preposebni su da ne pokušam, mada znam da ću ih okrhnuti…
Vrata se se otvorila istog trena kad sam dotakla zvonce, iskre u pogledu i osmijeh ….
Skida mi kaput i otresa iz kose pahulje prvog snijega te godine, usnama tražeći ono posebno mjesto iza uha dok me čvsto privija uz sebe…Trnci iz korjena kralješnice izvijaju mi leđa i gnijezdim se u njegovim preponama uživajući u meškoljenju moje najdraže igračkice …
Diže me poput djevojčice u naručje, naslanjam mu glavu na rame upijajući njegov miris, onu jedinstvenu , neponovljivu kombinaciju koja me raspamećuje…
I već me posjeduje, čula su svedena samo na njega i iščekivanje onoga što znam da slijedi, a opet još nedoživljenog…Spušta me lagano na postelju, zarivam lice u jastuke dok njegovi vreli dlanovi klize uz moja bedra, dižući suknju kako bi posuo poljupcima uzdrhtali trbuh, poslao kovitlac leptirća po cijelom tijelu…..Prepuštam se potpuno , postajem njegova igračka, neka me vodi kamo želi i kako želi, na sve sam spremna, samo da ne prestane ova čarolija dodira... Odjeća nestaje, raznosimo vatru i vlažnost jedno po drugome, dvije puti su jedna, mašta gradi posebnu realnost usklađenih želja…gubim se u njemu i on u meni…
Vječnost ili tek koji sat poslije skupljam se u njegovu zagrljaju , jedva svjesna ičeg drugog, osim potpune sreće koja izvire iz svakog atoma…
