svijet -iza -ugla
subota, 26.09.2009.
Prašnjavi konjić
Zadnjih dana sam čudna sama sebi, kao da su se pomaknule neke brane unutar svijeta koji nosim u glavi.
Ringišpil se okrenuo izgleda, u prvi plan su došli konjići koje sam dugo gurala u pozadinu...
Jedan film, Gibranovi stihovi i naravno, Pjesnikova glazba , valjda se sve poklopilo, dotaknulo baš onog konjića kojeg uporno ignoriram....
Počela sam se pitati što želim, iako tvrdim da imam sve, da je savršeno upravo ovako.
Naravno, nije, i ne može ni biti, inače ne bih bila čovjek.
Prvi put nakon dugo vremena dozvolila sam si pomisao o ljubavi, potrebi da nekome pružiš sebe...
Samo se cijene bojim...Ali, kakvu vrijednost ima ono što nema snage jako zavrtjeti ringišpil, dignuti te, omogućiti let?
Jer znam ,jednom ću se sjećati samo leta, vožnje, padove i cijenu ću zaboraviti....
nedjelja, 13.09.2009.
nedovršena maštarija iliti plagijat :-)
Zatvaram oči, slažem slike…
Zamišljam naš prvi put…On i ja…
Znam što želim da mi radi…
Ali ću probati zabilježiti što ja želim njemu učiniti…
Najprije ga osloboditi odjeće, otkriti što se skriva ispod…
Naravno da mi uz poljupce skida topić i suknju, ali ne dam dalje-crno seksi rublje je ionako kupljeno samo za njega, da uživa gledajući ga na mom tijelu…
Moje usne i jezik kliznu sa njegovog lica niz vrat, preko prsa do prepona, lagano ,tek vrškom opipavam čvrstinu erekcije , ustajem i lagano ga rušim na satenske plahte…
Zadovoljan, čulni uzdah pali vatru u meni, motivira me da razigram maštu…
Puštam da mi otkopča haltere, skine čarape , a onda ja nastavljam…
Čarapama mu vežem ruke za uzglavlje, i krećem se igrati…
Ljubim mu oči, usne, grickam , uz duboke uzdahe , uho, mrmljajući kako je sad popuno u mojim rukama, moja igračkica, kako će mu zločesta pokazati što zna, što želi…
Lagani ugrizi po vratu, dok se spuštam niže, preko bradavica koje od igre jezikom i zubima postaju dva malena kamenčića, šetnja usnama po tijelu,slatkom trbuščiću u potrazi za onim posebnim mjestima koja će mu izmamiti jači uzdah….Rasuta kosa klizne preko prsa, trbuha , škakljajući ga dok ljubim preponu, jednu stranu , pa drugu, tek očešavši se licem o nabreklu muškost, moj čarobni štapić zadovoljstva…
A onda ga uzimam u usta, jezikom draškam vrh dok prstići rade neke pokrete koji mu se očito sviđaju… Radim ono što najviše volim, štapić je moj sladoled, grickalica, kolačić….
Kao i pripadajući pribor, naravno…
Njegovi duboki uzdasi, trzaji tijela, borba sa potrebom da me zgrabi, molba da mu odvežem ruke, samo mi izmami jedan zločesti osmijeh dok uživam u zamućenom pogledu, dječačkom izrazu lica, čistom zadovoljstvu koje izbija iz svake crte…
Dižem se do njegova lica, puštam da se malo pomuči zubima ok crne čipke tangica, pa mu ipak pripomognem, samo da što prije vrelinu centra moje ženstvenosti rashladim na njegovim usnama…Ili je još više usijam…Cijelo lice mu je vlažno, jezičak izaziva titraje koji me potiču da se sagnem ,ponovno ga uzmem u usta uživajući u lakim trzajima , neovisnim od njegove volje…Ne mogu više izdržati, kliznem , trljajući se o njegove grudi i trbuh do prepona, lagano, okrenuta guzom prema njemu - da može vidjeti kako ulazi –uvlačim ga pridržavajući ga prstićima, malo po malo…
nedjelja, 06.09.2009.
u šetnji kroz sjetu
Večeras sam prošetala do svoje rijeke.
Kroz polja, kraj kukuruzišta-već su počela žutjeti, jesen je tu....
Naravno, Pjesnikov stih mi se zavrtio po glavi-"tek u jesen otkriju se boje krošanja, sve su iste u leto zeleno..."
Knjiga u ruci, mir rijeke, tek pokoji ribič zatočen u svoje misli , baš kao i ja...
Knjiga koju sam pročitala, ali iz nekog razloga baš večeras uzela razmišljajući imam li hrabrosti ponovno to čitati?
Poklon dragih osoba koje su me u njoj prepoznale i poželjele da sve sjete ostanu na "store"....
Svaka stranica mogla bi za milimetar pomaknuti balvan sa vrata koja želim ostaviti zatvorena...
A opet, ljepota riječi me začarala, ponovno čitam priču, ponovno vučem paralele...
I otkrivam -jesen donosi drugu boju i mislima, događajima proljeća i ljeta...
Vrata ostaju zatvorena, sjete iza njih....
Jesen je rodila osmjeh oblacima....
