svijet -iza -ugla
nedjelja, 30.08.2009.
priča iz sredine...ili tek početak....
Gledamo se, konačno sami...
Drhti mi čaša u rukama, popijem tek gutljaj prije no što je uzme i odloži...
Lagano, bez žurbe, jezikom mi sa usana kupi zaostalu kapljicu, da bi se potom naša usta, dah, jezici postali jedno…
Vreli dlanovi kliznu pod moju košuljicu, polako, čvrsto me privivši uz njegovo tijelo, uskladivši tam-tamove naših srca.
Neopisiva toplina sukne iz dna mog trbuha prema gore, a nazad jedan drhtaj vrati jata leptirića, skroz do koljena koja neočekivano počinju biti preslaba da me drže…
Dok mu se usne spuštaju niz vrat, a prsti nježno prebiru po kralježnici, moje bedro se uglavljuje u njegovu preponu, postajem svjesna čvrstine i privijam se još jače, zarinuvši prste u njegovu kosu…
Tri koraka unazad, i već smo se nekako našli na postelji, nevjerovatno slatka težina njegovog tijela je na meni…
Jednim potezom skidam mu majicu, spremam se strgnuti i trenirku, ali me zaustavlja vrući dah u uhu-polako, baby…
Šapat se pretvara u niz nježnih grickajućih poljubaca koji me natjeraju da izvijem leđa uz duboki zadovoljni mmmm…
Spretni prsti polako otkopčavaju dugme po dugme prateći svaki novootkriveni milimetar jezikom,a zatim čvrsti stisak obaju dlanova na grudima i lice zaronjeno u udubinu između….
Puštam njegova leđa, širim ruke potpuno se predavši, crvena čipka grudnjaka nestaje sa mog tijela , a zamjenjuju ju nemirni dlanovi i još nemirnije usne koje čas ljube, čas puštaju zube da grickaju, a čas nježno, poput bebe, sisaju naizmjenično obje bradavice….
Ni sama ne znam kako je suknja završila na podu, ali dobro pamtim oduševljeni pogled na ono što sam mu spremila ispod-haltere, tangice i naravno, samostojeće čarape …
Kud je vreli dah krenuo, preko trbuha, praćen čvrstim stiskom moje guze, nije potrebno ni spominjati….
Tek znam da su prsti, zubi otkopčali ono što je smetalo, svukli tangice …
Čarapa ih je, jedna po jedna, slijedila skinuta nizom poljubaca po unutarnjoj strani bedra, koljenima , sve do nožnih prstiju….
A povratak, i snažni pokret kojim je rastavio moja koljena, već su me prenijeli u neku drugu sferu….
Naravno da sam ga uspjela osloboditi trenirke, ali boxe još nije dao, pomalo mi prkoseći…
Znao je da neće moći odoljeti, poslije mi je rekao, a još toliko toga je želio učiniti prije no što se sjedinimo…
I naravno, učinio je…Ne postoje riječi koje mogu vjerno dočarati šetanje jezika po centru moje ženstvenosti, pokreti usnama, prstima koji su me sveli na tih nekoliko centimetara puti, ali dubokih, vrelih i toliko vlažnih da mu je cijelo lice bilo sjajno kad je na trenutak pogledao gore, u moje oči da provjeri učinak…
Mislim da je u tom trenutku , uz moje kroz uzdahe promrmljane molbe za više, za sve, za onim što će me u potpunosti ispuniti, dozvolio mojim uzdrhtalim rukama da ga oslobode posljednje krpice …
I tada je , gledajući me u oči lagano, ali sigurno uklizao u mene, dok su mu se moji nokti zabili u leđa, a bedra omotala oko njegovih nogu…
Trenutak mira, nevjerovatnog osjećaja jedinstva, pogleda koji su se zrcalili jedan u drugome, zamijenili su snažni pokreti, prodirujući, posjednički, praćeni dizanjem moje zdjelice koja ga je slijedila ne dozvolivši ni trenutak razdvojenosti…
A zatim drhtaj, potpuni nestanak stvarnosti, snažna plima neopisivih titraja i grčeva moje utrobe i dva krika spojena u jedan…
g
srijeda, 26.08.2009.
novi svijet
Nakon nekoliko mjeseci švrljanja po blogosferi , shvatih koliko je to lijepo i široko područje, koliko toga zanimljivoga se može otkriti, naučiti, zavrtjeti kotačiće....
Zavoljeti život...
Jedna draga osoba mi je pomogla kreirati blog....
Hvala....
O temama moram još razmisliti....
Sada se tek pravim važna sama pred sobom....
Rasipam misli "ko pijan dinare " kako bi rekao Pjesnik, veselim se novom koraku....
