petak, 20.06.2008.
PIJANO LUDILO
Sve me manje ima, a sve mi vise zao dogadaja i misli koje ne stignem staviti na papir...
Bila sam navijati. Nisam imala namjeru, ali zadnji cas sam naletila na kartu za Austriju i ukrcala se dragome u auto. Ali kakva sam jedna i jedinstvena navijacica koja se vjerujem ne rada dva puta pogledajte u nastavku.
Bili smo smjesteni u Kranjskoj Gori jer je tako bilo najisplativije. U Bec smo krenuli ujutro napunjeni pozitivnim mislima i navijackom euforijom. Dok smo se dovezli do Beca bilo je vec 3 sata. Nije bilo smisla ici do centra pa smo se parkirali u blizini stadiona i nasli lokalni kioscic opremljen hektolitrima pive i tu se fino namjestili. Sad kad gledam slike iz Beca ne mogu prezalit sto nisam bila u centru.
Sve je bilo dobro, i vrijeme i drustvo i mjesto i atmosfera. Sve je bilo kockasto. Sve je bilo kako treba dok moj dragi nije otkrio shemu vracanja casa i dobivanja eura za povratnu ambalazu. Kako nitko osim njega to nije skontao mozete zamisliti koliko smo pive mogli popiti sa dobivenim euricima... Tako smo i napravili. NIsam ni primjetila kad sam presla granicu pristojnog opijanja i kada sam prestala kontati gdje sam i sto se u stvari dogada... Dogegala sam se do stadiona, usla, sjela, poslikavala nekih 5-6 slika, vidila gol i zaspala. Srecom sam bila na austrijskoj strani pa nije bilo mogucnosti da me vidi nitko poznat, a ni kamera me srecom nije pronasla. Trebala sam reci dragom da me slika, mozda bih i zaradila na vlastitoj gluposti kao slika dana najpijanije navijacice prvenstva....
Dakle, dok su se moji sugradani borili za kartu i mnogi od njih ostali kuci ispred malih ekrana vasa Riba je na stadionu... spavala. Prenula sam se dva puta, jednom kad sam skoro pala sa stolice i drugi put na poluvremenu.
Srecom je Princ i vise nego razuman pa nije ispalio sto mu draga sa svojih 26 godina spava na europskom prvenstvu pijana, sto je sam medu tisucama austrijskih navijaca bodrio nase a imao je kartu za hrvatsku navijacku stranu nego je zbog mene mijenjao... Kasnije sam se pribrala da na nogama izadem sa stadiona i da ne naletim na koga poznatog. I ispred stadiona me uhvati teta s televizije da dam izjavu. Kaze ona meni da kakva je bila utakmica, kazem ja (ono sto sam cula u meduvremenu) nikad gore, uzasno su igrali, grozno. Zena me blijedo pogleda i kaze a kakva je atmosfera na stadionu. Mislim se a sto sad da kazem. Srecom je Princ shvatio da mi treba pomoc i uljudno preuzeo crnjenje na televiziji. I opet sam imala srece, izjava nije prikazana.
Dogegala sam se do auta i.... zaspala. Imala sam veliku zelju usprkos svemu doci sebi i otici do centra ali mi vozac bas nije izgledao poletno pa sam se prepustila pijanim snovima.
Kako uopce nisam imala namjeru ici a kamoli ostati na prvenstvu, drugu sam se utakmicu vratila doma. Kakva greska. Ljudi da li je to moguce. Toliko sam bila potresena sto nisam gore da se nisam spustila niti do grada. Ostala sam slaviti u kucnoj atmosferi!
Trecu sam opet put pod noge. Ali to nije vise bilo to. Utakmica nije bila odlucujuca. Ljudi su stedili pare za cetvrtfinale. Nisam niti imala kartu. Svi ostali jesu. Sverceri ih nisu imali kome prodat, ali su ih na zalost radije bacili nego usrecili mene. I tako sam sa ekipom iz Karlovca, koju ne znam ali znam drugi dio ekipe koji je ostao kuci i to je bilo dovoljno da me prime u drustvo :) , navijala u lokalnoj birtiji.
Poslije nije bilo velikog slavlja. Dobili smo Poljake i to je bilo ok, ali svi su vec bili umorni i pripreme za povratak kuci su krenule...
Ako udemo u finale sjedam u vlak. To je moj konacan odgovor. I idem u centar. I necu puno pit :).
Bjezite ljudi, bjezite iz grada, stize Riba pijana....
