Return of ALTEREGO

četvrtak, 27.08.2009.

MySpace, hiperkreativnost i novi bend

Ovih me dana, točnije tjedana pere hiperkreativnost, a koja se ne odnosi ni na jurcanje po koncertima niti na fotografiranje, iako ne mogu reći da nisam imala pri ruci jednu hrpetinu fotića na testiranju. Prošlo to nekako mimo mene kao Orient Express ukrižan s MIG-om.

Uz to sam još (konačno) svoju facu pokazala na MySpaceu (kud svi tud i mali Mujo), sad me zanima hoće li me to držati dulje od mog neuspjelog pokušaja pridruživanja fejsbuku. Brijem da za to postoji realna opasnost, jer otkad sam se tamo ušlagirala, Gmail me bombardira s obavijestima o tome kako me ovaj ili onaj bend ili izvođač želi za frenda, a svaki drugi mi šalje svoje promo mp3, ili album koji je baš izašao, pa jel "bih ja bila najs i preslušala ga i rekla svoje mišljenje o ovome ili onome".

Onima koji su na majspejsu doma je to možda svakodnevna stvar, no nisam baš sigurna da svi dobivaju upite od tolikih bendova, i još mi kažu da će mi dati free mp3 kad izaberem koje, primjerice bend koji svira s Creed-om i imaju već vani dva CD-a - ko da njih boli briga za novinarku iz Kroejše. Ili je to Kroejša postala u zadnje vrijeme popularna i u Americi, Irskoj i U.K.?
Da nije neko pustio piratsku snimku U2 koncerta iz Zagreba u američko televizijsko nebo pa smo sad postali popularni?
Kako god bilo, i nova američka zvjezdica r'n'b u usponu mi se javila i pita me što mislim o njenom 'friško spečenom' singlu. WTF, jesam li ja neki free konzultant ili šta? Ili misle da su kroejša brainovi super deal: pametni ali besplatni?

Kako god bilo (#2), ja joj onako fino pristojno odgovorila (cura super izgleda, imidž joj je ono, hm rana Whitney Houston ali u savremenom izdanju, korektno, ali glasić šteka bolno, muzika isto ništ posebno) istaknula joj pozitivne crte ("image, još da je opakiji to bi bilo bolje"), izdvojim samo najjaču stvar jer ostale idu u red "Maja Šuput i Jelena Rozga križane s crnim tatom i kreolskom mamom" i obzirno joj velim da mi se čini da će se utopiti u moru današnjih r'n'b i soul amazonki s presličnom muzikom (a sve to samo radi slabašnog ali dopadljivog glasića što naravno ne velim) i da možda bi ona razmislila, ako ima priliku za to, da ode malo u žešći smjer muzike kao ja ju vidim u tome. Neš ti savjeta na daljinu!
Javi mi se zvjezdica za par dana, zahvali za savjet bla bla... Kadli ono evo nje opet za par slijedećih dana, piše (na američkom engleskom naravno):
"..znaš smiješno je u svemu tome što je tvoj savjet došao u čas kada me moj novi management upravo počeo gurati u tom žešćem smjeru.. puno ti hvala. ostajemo u kontaktu. cmok."

Gospođo Magda Weltrusky, nije li vrijeme da ja zauzmem Vaše mjesto kao glavna savjetnica u Gloriji? Muzička, da pretresemo malo ustajale vode tema u voljenom nam časopisu.

Ostalo vrijeme dok nisam visila na Spejsu me pukla kreativa do boli, konačno sam jednom od nikad započetih romana dala kičmu i nekoliko bitnih dijelova pa možda i do kraja ovog tisućljeća napišem konačno taj jedan, ne dao bog vama, i više romana. Nisam se ipak toliko pretrgla iako sam u šubu napisala dvije kratke priče i jednu ću sad šiknuti na Večernjakov natječaj, a drugu moram skratiti jer više liči na rolu wece papira koliko je duga, a kao kratka je.

I pukla me i romantika, pa sam nažvljala i nekoliko pjesama (sve u nadi da će jednom to biti veliki fakin hitovi) - jednu od njih ćete morati nekako podnijeti na kraju ovog posta, ali nemojte cviliti, jednima će to biti vježba iz engleskoga, a drugima ufuravanje u romantiku.
Dakle, škodit ne može.

I na kraju kao veeelika ali još uvijek prikrivena novost je da radim sa jednim starim-novim bendom kojima je kao i meni dopizdila ova država i vlast i neimaština i sve ostalo, a uz to smo još i došli u (povisoke) godine kada ti je samo jedno na pameti "sve ili ništa" - il ću konačno ostvarit svoje snove i sve ostalo razjebat ili ću se pokrit po ušima i krepavat do kraja života.
Mi smo odabrali ovo prvo.
Matori ili ne, s nekoliko pjesama dostojnih visina, petlje koju mogu imati samo posve mladi i ludi, ali mi smo još luđi jer nam je ovo zadnje i ako ne upali, čitaj ono drugo što se desi. I to cupkamo pred pragom ne domaćeg, već (možda) međunarodnog uspjeha.

Previše sam rekla, nije još dozrilo grožđe, da ne urečem bend iako u te čire-čare baba-vračare ionako ne vjerujem.
Imaju te naše narodne smisla: "u se i svoje kljuse" je moja najdraža.

Ovo je trebao biti post o Madonni, ali je fuck-up s lokacijom koncerta donio nešto drugo kako vidite, jer od Madonne nisam vidjela ni 'M'.

Ako idete tek sada spavati, onda neka vam je laka noć:

srijeda, 12.08.2009.

U2 zakucavanje!!

Letili smo ko rakete nakon prvog dana koncerta, iako - realno nit je bio savršen niti se osjetila kemija između U2 i publike, niti je bend bio angažiran, naročito Bono ne, a publika, svaka čast jednoj polovici, ali druga je bila ko da ju je netko nataknuo na kolac...ili kao da bi radije bili na cajkama ali eto moraju biti tu pa...

Iako će biti mnogo polemika o tome kako su neki zaista skupo platili ulaznicu, a poslije se "rasporodanih" koncerata pojavila neviđena količina - pred stadionom su se karte prodavale i za 150 kn. Loša strana, ali ima to i dobru stranu. Kada su fanovi s prvog koncerta shvatili da ima karata za bagatelu, kupili su i za drugi i mislim da
nitko sretniji od njih.
Ja sam taj dan išla s (skupo) kupljenom kartom koju sam najprije pokušala zamijeniti za tribinu, da ono nakon 1. dana i partera vidim i svijet iz ptičje perspektive, no nije mi uspjelo, a zadnja dva dana sam sve više bila zagrijana da skačem u prvim borbenim redovima. Manje me impresionirala činjenica pozornice.
U biti za pozornicu me bilo baš briga iako je čudo tehnike, prekrasno izgleda po noći i bla bla bla... nisam došla radi pozornice :-)

Imala sam sjajnu podršku frendica koje su uletile na teren već oko pola 17 i zasjele na gelender do vanjskog kruga po sredini i čuvale mi mjesto (thanks cure). S mojim naputkom da hvataju sredinu, jer sam večer prije kao fotograf uspjela u onoj zbrci fotkanja svojim neviđenim umijećem da me dekoncentrira bend (da stvarno, zašto? :-) ispasti iz onog centra gdje su Adam i The Edge bili pred nama, a jedan fotograf si to ne smije dozvoliti pa je to trebalo ponoviti. Istinabog bez profi fotoopreme, ali mi smo snalažljiv narod.
Uzela sam na testiranje novi "idiot" fotić koji sam mogla unijeti na stadion - pa svi kojima se ove slike danas budu sviđale, neka kažem da je sjajno posao odradio Panasonic Lumix DMC-TZ7 kojeg toplo preporučam svima koji imaju ambicije fotkat koncerte, a nemaju mogućnost uć s velikim fotićima na koncert.

Uplovila sam na gelender dok je pakleno žeglo i jedva smo dočekali prvu predgupu The Hours.



Što reći o njima? Sasvim okej bend, nije nezanimljiv, pjevač se jako trudio, klavijaturista još više bio je baš zabavan i sasvim su to dobro izveli. Iako previše liče na miljon drugih brit-pop bendova, a i image im je bio onako, uf! Pjevač ima sluha i dobro pjeva, jedino mi je povremeno njegov glas djelovao kao da povlačimo mačku za rep.

Vrhunsku razbibrigu do Snow Patrola, benda kojeg sam jedva čekala da nastupi jer ih nisam gledala prošlu večer (pratim njihovu mjuzu od Live 8 koncerta 2005. i sve su mi bolji), ne najzadnje zato što sam se večer prije družila s njegovim "bratom" i drugim ludim Ircima iz ekipe, nam je priredio Bono koji se kriomice spustio u publiku, a mi smo ga skoro rastrgali:



Ha ha ako ste nasjeli kao neki koji su ga sretali gradom i tražili autogram - nema veze, lik je Bona skinuo totalno i stvarno skroz liči, ali mi smo mu bili preblizu da ne skužimo u čemu je stvar. Bio je smrtno ozbiljan, nije se nasmijao niti jedanput, osim kao Bono koji se smješka, svaka čast kako je to izdržao. Na kraju je Snow Patrol već bio na bini ali ih nitko nije u prvi čas skužio niti šljivio svi smo se sjatili oko dvojnika slikat ga da bismo mogli drugima reć kako smo se družili s Bonom....vrlo zabavno.

Onde se okrenusmo bini i Snow Patrolu a mene skoro strefi kap. WTF - what the fuck???? Ko je ovo? Pa to je tip od ispijanja piva prošle večeri!!




Ostala sam otvorenih ustiju i krenem ja odmah tipkat frendici poruku s kojom sam bila večer prije jel ona sigurna da je ono bio "brat" pjevača Snow Patrola (ni ona nije znala točno kako pjevač izgleda) i zaključile smo da ne znamo, ali bit će da su si braća jako slična ko jaje jajetu, toliko da i s 33 imaju istu frizuru.

Budući da nisam mogla apsolutno ništa više saznati u tom trenutku, prepustila sam se guštanju "Run" (koju je odlično obradila Leona Lewis), "Chocolate" i "Chasing cars" na što je prezgodan tip do mene na gelenderu oduševljeno ustanovio da tu pjesmu zna, ali nije znao tko je pjeva. I kasnije se pokazalo da mi u HR znamo dosta stvari Snow Patrola i da su bili pun pogodak kao predgrupa.


Čim je nastup završio, opet me počelo kopkati - jel to bio on ili nije? Da ovoj priči dam neki završetak iako ću sada napraviti digresiju, odem ja danas Googlat sve moguće informacije o Snow Patrolu i Garyu Lightbodyu (pjevaču) i apsolutno nigdje ne nalazim podatak da tip ima brata, ima mamu, tatu, sestru koja je udana i ima dijete, bla bla... samo nema brata. I vrtim ja film od pretprošle večeri i sjetim se prvo da sam mu odmah na početku rekla da kaže bratu da mu je bend sjajan i da u HR ljudi znaju za Snow Patrol i da im se sviđa. Lik se oduševio, rekao da mu to još nitko do sada nije rekao i nakon toga je "ljubav" bila zapečačena. Onda da je "brat" jako mahao irskim pasošem i negdje na drugoj polovici U2 koncerta mi nešto značajno govorio (možete
misliti kako sam ga čula/razumijela), otvorio pasoš i pokazivao sliku i ime što ja ne samo da nisam doživjela jer je stalno nešto izvodio (kao, pijan čovjek, lupeta) nego sam ovlaš klimala kao da sam čula i vidjela što mi je rekao i nastavila skakutati s njim na U2. S nekoliko piva u mojoj, i duplo više u njegovoj guzici, mislim da niste ni mogli očekivati drugačiji razvoj događaja. Na žalost moju kako izgleda...ne znam što mi je pokušavao reći, ali sumnjam. I tako ja ne znam na čemu sam.



O "brate", jesi li ti Gary? Što odglumi tako? A što meni bi? Di mi je bila pamet? Zašto odoh odmah doma nakon što je U2 završio misleći da si pijan ko guzica i da ionako nema razgovora s tobom?

Budući da je ovo ipak post o U2 - svoje ću "rane" dalje lizat na nekom drugom mjestu. (Ako netko zna da Gary ima brata, nek mi pošalje info link, da barem mogu mirno spavati).
****

Nakon Snow Patrola, stadion se skroz napunio, počeli smo napuhavati balone, iako sam odmah prema viđenom tužno bila sigurna da koreografija neće upaliti, premalo je istok imao balona, zapad nešto više, samo smo mi na parteru izgledali gusto načičkani. Ipak pokazalo se da je bilo svejedno predivno. Ali znali smo da će ovo biti savršena večer i fenomenalni koncert čim smo vidjeli da su zapad i sve tribine krenuli radit valove OLA i ne samo da su ih super radili nego je to i dugo trajalo! Kada je krenula "Breathe" žestoko i kada je bend vidio da i na nove stvari publika reagira, njihova reakcija nije izostala i - to je bilo TO.








"No line on the horizon", "Get on your boots" tu nam dođu The Edge i Adam ponovo na sredinu na vanjski krug, a meni se ispred nasere U2 službena kamera i ovo je sve što sam uspjela uloviti:




"Magnificent" je upravo tako i zvučala, skupa s ludom publikom.


Gundulićevi stihovi ovaj put na tečnom hrvatskom i "Beautiful day" za jedno koplje jače nego u nedjelju - i kraj ponovo s Gundulićem "..o slatka SLOBODO!". Sorry Thompson ovo je jače od tebe-ga danas.


Nisam vidjela u nedjelju da je Bonu bilo tako vruće i da se toliko uznojio na 5. pjesmi :-)




Umjesto "Elevation" (što je šteta zapravo) su U2 napravili prvu izmjenu "Mysterious Ways", a publika je probila krov - to jest nije, jer ga nije bilo. A za upotpunjavanje programa je odlično raspoloženi i angažirani Bono izvukao iz fan pita jedno djevojče koja je navodno mahala transparentom "Satovi trbušnog plesa besplatno" pa ju je Bono izvukao na pozornicu da zapleše s njim što bi trebalo značit da je Bono naučio hrvatski nakon jednonoćnog gledanja crtića u hotelu "Esplanade"- u svakom slučaju cura nema pojma o trbušnom plesu, ali ima pojma kako se nametnuti (za razliku od mene :-) pa je sve to jako simpatično bilo, jedino mi nije bio više simpatično kada je rekla da se zove ne "Simona", nego "Simone" pa ja mislim da je ta cura ipak bila strankinja.


Umjesto "Until the end of the World" smo na divnu sreću cijelog stadiona čuli "I still haven't found..." na kraju sa snippetom "Stand by me" Ben E. Kinga koju su izveli skoro akustično, uz zborno gromko pjevanje stadiona.


Posve akustičnu verziju samo uz The Edgevu gitaru i njegov glas je Bono izveo još jednu novu "Stuck in the moment" i kada je Bonu glas malo pukao, The Edge je suvereno pokazao da ima U2 rezervu za pjevača ako bi Bono kojim slučaju otišao u prijevremenu penziju. Na radost juga kojemu su pjevali ovu stvar.

Dalje su se redale "Unknown caller" koja nije neka jaka stvar, ali ima zarazni i jako pjevni refren, ali svejedno mislim da su trebali izvesti barem još jednu ili dvije stare stvari "Party girl" i/ili "New Year's Day" koje su zaista svima nedostajale.
To se najbolje vidjelo kada su izveli "The Unforgettable fire" - većina je bila opčinjena toliko da nismo niti pjevali niti se micali, samo smo lebdjeli od sreće.
"City Of Blinding Lights", luđački tempo na "Vertigo", malo čudno sklopljena tj. nedorađena, ali sjajna stvar "I'll go Crazy if I don't go Crazy Tonight"...




Opća ludnica je očekivano nastala na "Sunday Bloody Sunday" i "Pride" da bi Bono malo smirio stvari i odahnuo uz jedinu propovjed večeri vezanu uz burmansku Nobelovku zatočenu Aung San Suu Kyi uz fenomenenalnu "MLK" i "Walk on" na koju su se opet po vanjskom krugu prošetali dobrovoljci iz publike s maskama njenog lika. Na žalost ovo ima svoj epilog, Suu Kyi je poovo osuđena na pritvor, taman toliko da ne može sudjelovati na slijedećim izborima. Makar, ovakve slične sramote imamo i bliže, mogao bi Bono gledati u europsko dvorište, recimo kod nas - svašta bi zanimljivog za akciju našao.


"One" su U2 ovaj put postavili tamo gdje joj je i mjesto - na kraju koncerta, uz strašno dirljiv i čak zabavan monolog simpatičnog južnoafričkog biskupa Desmondoa Tutua. Meni je srce skoro stalo. Eto priznajem.

Na kraju sam uspjela čak i clip "One" skinuti s fotića i uploadati na youtube, dakle ovdje možete vidjeti posebno kako na nju uživaju istok i jug tribine videoclip U2 -ONE na YouTubeu, na žalost pjesma nije cijela jer je ispred mene stajao security koji baš nije nešto bio za maknut se, da ga voda odnijela!

Bis nismo dugo čekali - grdosija od pandži "Claw" se prebacila u elektronski dance štih i uz zvuke sintesajzera je krenula "Ultraviolet" na radost svih. Bono si je priskrbio novi mikrofon koji mu je služio kao ljuljačka, djelovao je kao hi-tech, oprostite ali jebizovni zvonar Notre-Dame, ultramoderne crkve rocka.




Uz "With or without you" koju Bono na ovoj turneji ne može nikako otpjevati, ali zato to radi publika sa suzama u očima - remek djelo rock sentiša se jednostavno ne može izlizati.
A kada je još Bono zamolio da upalimo mobitele i da se pogledamo na posljednjoj "Moment of Surrender" mislim da smo se svi osjećali blaženo.

p.s. Mnogi su ovih dana kritizirali da se "Moment of Surrender" nije trebao naći kao closing stvar jednog tako velikog koncerta, no mislim da nisu u pravu i mislim da je poprilično ili bahato ili strašno hrabro, kako hoćete, od benda da jednu novu i neisfuranu stvar stave na kraj. Ja sam sebi tu činjenicu prevela da su U2 toliko sigurni da je ona dovoljno jaka, a nakon ovog 2. dana sam uvjerena da su dobro napravili. Vrtim "Moment of Surrender" neprestano ovih dana i uvjerljivo mi je najsnažnija pjesma na "NLOTH" i uvjerena sam sada i ja da će ona stati uz bok U2 najjačim sentišima.




I tako, nakon 2 sata i 5 minuta, možda malo prestrogo programirani i malo premalo spontani za moj ukus cjepidlake, napustio nas je veliki bend nakon što je dvaput došao da nam da ono što očito ništa u Hrvatskoj drugo ne može, a što je normalno u svakom društvu: dvije ultrasretne večeri i 120.000 ljudi bez ijednog izgreda. Nisu oni bogovi, jer to nešto ne štima sa nama, ali tih 120.000 ljudi koji ih slušaju očito su ili imali dobar kućni odgoj ili su jednostavno - samo dobri/pozitivni ljudi.

U2 - ja vas volim.

p.p.s. Ako nije iz teksta jasno - da, ovaj je koncert bio za par kopalja bolji od prvoga!
p.p.p.s. Dakle "Simonica" je transparent napisala na engleskom a ne na hrvatskom, a ja čula još jednu potvrdu da je to bila neka Franscuskinja. Eto ti ga vraže. Od svih naših komada, Bono izvuče strejndžericu!

ponedjeljak, 10.08.2009.

U2 zagrijavanje

Uf letim ko raketa večeras, a još i poneka desettisućica istomišljenika :-)

I tako to bude kad nam u Zagreb dođe naj naj naj jel, rock bend u svijetu.

Ono što nije bilo ko raketa je da se skupi milijardu poznatih faca, selebova, onih koji to nisu a hoće biti i svih onih koji blage veze nemaju o U2 ali bitno je da se tamo pojave. Uz to još kažu (lažu) 40.000 stranaca kojih isto trećina navodno nije ono nešto specijalno došla na U2 nego eto u prolazu su pa....

Sva sreća da se nismo osramotili, publika je ipak reagirala dosta dobro,. ali tek nakon 6. pjesme "Elevation", do tada je bilo khm... već mi je išla publika na živce (ne računam ove na travi i u pitevima)..

I bend je bio nekako malčice rezerviran na početku, Bono pogotovo, imala sam dojam da ga/ih je bilo malo strah, kao da nije bio načistu što da očekuje i koje će stvari zapaliti publiku. Ono nepoznat teren skroz.
Bono mi nije bio sasvim svoj večeras... - nije mi bas sve štimalo, iako, meni je koncert bio ludilo i savršenstvo koje nije posve savršeno. Ha ha ha.... ako je to moguće.









"One" su otpjevali totalno neočekivano svim poznatim setlistama odmah nakon "Elevation" i to je bilo očito da je Bono pokušao malo dić atmosferu ali to nije baš bila tako mega uspješno - "One" je prošla nekako jako čudno sve do "Vertiga" (13. stvar) koja je konačno digla sve na noge. Gledala sam taj famozni Zapad, trebalo je povećalom tražiti rukice kako plješču a kamoli da skaču... pretjerujem naravno, ali,...

Gledala sam izvještaje s koncerta od otprije tri dana - Poljska je bacila na koljena i U2 i oni njih. Mi smo večeras ipak bilo malo predaleko od te atmosfere i onog što smo (prvo mi) njima dali.

No ovo sam ja doživjela kao zagrijavanje za sutra, jer sutra očekujem da će pjesma biti drugačija - za sutrašnji koncert smo se trgali za karte, to će biti ekipa pravih fanova a zna se kako oni rade atmosferu...:-)

U biti ako niste mislili ići na koncert uopće nemojte ni pomišljati ne ići, nije U2 samo show, ipak na kraju krajeva velebna pozornica (o kojoj uopće neću trošiti riječi svi su je već vidjeli sto puta) nije "zaklonila" priču o rocku, iako malo nekako preblaziranom rocku - da da ako niste shvatili pokušavam biti objektivna pa tražim koncertu dlaku u jajetu, no ja taj (U2) bend volim do bola i to je to.


Par vrlo svijetlih detalja:
- pjevali smo The Edgeu "hepi birzdaj" jer je jučer (tj. prekjučer) imao rođendan i to dva puta
- nazdravili su nam sa šampanjcem
- gledali smo kako je The Egde za rođendan dobio staklenu kuglu s katerdalom i hrvatskim grbom
- otpjevali su nam dva fenomenalna snippeta (ubačene neke druge pjesme u onu koja se svira) i to predivnu "Unchained Melody" od The Righteous Brothers iza "One" za koju je Bono pokušavao animirati publiku da pjeva umjesto njega ali to su ipak bili malo previsoki tonovi... - drugi je bio "Rock the Cashbah" od The Clasha na "Sunday Bloody Sunday"
- umjesto da Bono popuje o politici i burmanskoj aktivistici Aung San Suu Kyi, bend je zaposlio publiku iz fan pita Inner Circla koji su za vrijeme "Walk On" prošetali maskama Aung San Suu Kyi lika po vanjskome krugu...izvrsno!
......












Ostalih detalja se ne sjećam jer sam pola koncerta provela u društvu ludih Iraca iz/oko benda Snow Patrol, točnije s burazom pjevača Gary Lightbodya, a piva je tekla u potocima i izvana i iznutra. Uff..
Izvještaj od nastupa Snow Patrola nemam jer nisam mogla ući na stadion za vrijeme njihove svirke. To ćemo sutra.

I još nešto, čitam na glupom Indexu.hr i još nekim portalima da nije bilo bisa, da bend nije htio izaći na bis.
Ajme majko glupana! Bis je bio i to tri stvari (vidi setlistu) samo što publika (eto koliko je bilo uber inteligentnih ljudi na koncertu) nisu shvatili da su se nakon "Where the streets have no name" U2 oprostili od publike i otišli....samo što nisu čekali da publika doziva na bis nego imaju koncept koncerta da idu odmah dalje i "Ultraviolet" je krenuo scenski drugačije i eto ti vraga, odmah ljudi misle da nije bilo bisa.
Svašta! Kao da su bili na Marsu. Ne vjerujte takvim glupostima.











Set lista:
Breathe
No line on the horizon
Get on Your boots
Magnificent
Beautiful day
Elevation
One
Until the end of the world
Stay
Unknown caller
The Unfogettable fire
City of Blinding lights
Vertigo
I'll go crazy if I don't go crazy tonight
Sunday Bloody Sunday
Pride
MLK
Walk on
Where the streets has no name

bis
Ultra Violet
With or without you
Moment of surrender





VAŽNO ZA KONCERT 10.8.
Svi koji idete dans na koncert fan klub U2 u HR organizira danas spektakularnu koreografiju s balonima kojima ćemo napraviti irsku zastavu bendu za dobrodošlicu za koju su potrebni svi na stadionu, dakle angažman svih pa dakle iznenadimo U2 (koji nema pojma o tome) i napravimo bolji koncert nego jučer:
- prije prve pjesme napušite balone i držite ih tako u zraku a na kraju pjesme pustite da se ispušu i padnu na pod. trebalo bi izgledati spektakularno ako nas bude dovboljno

ovakav je raspored za boje balona:

TRIBINE ISTOK - narandžasti baloni
TRIBINE JUG, SJEVER I PARTER/TRAVA (dakle sredina) - bijeli baloni
TRIBINE ZAPAD - zeleni baloni

Danas će biti "Beautiful day!"!