Redpen https://blog.dnevnik.hr/redpen

četvrtak, 30.11.2006.

Ministrov lakat protiv istine

Tri današnja događaja natjerala su me da se zamislim nad namjerama i motivima koje od mene i javnosti skriva i taji državni vrh i ljudi koji su od nas birača dobili mandat da nas vode i osiguraju bolji život. Prvi događaj su poruke članica NATO saveza iz Rige, drugi je gurkanje laktom ministra obrane hrvatskog vojnika u Afganistanu u trenutku kad dotični daje izjavu za nacionalnu televiziju i treći je laž upućena cijeloj naciji iz usta našeg predsjednika koji je i vrhovni zapovjednik naše vojske. Sva tri događaja stavljena u kontekst hrvatskih ambicija da se pridruži NATO savezu dobivaju jednu ružnu i za mene neprihvatljivu konotaciju.
Pođimo redom. Prvo smo saznali da je Hrvatska, zajedno s Makedonijom i Albanijom, odjednom postala poželjna NATO savezu i da zemlje članice odjednom sve misle ono što nam je američki predsjednik Dabl-ju Bush obećao da će svi misliti, a to je da Hrvatska ispunjava uvjete i da će ih do 2008. sigurno ispuniti te dobiti pozivnicu da se pridruži NATO savezu. Iako ne znamo pozadinu zbog koje je mala Hrvatska odjednom postala NATO potencijal i nemamo nikakvih dokaza da je to zbog toga što smo odlučili ojačati našu prisutnost u kriznom, južnom području Afganistana bojim se da ostaje gorak okus u ustima nakon današnje poruke iz Rige.
Drugi događaj je gurkanje laktom skupnika Špehara od ministra obrane Rončevića i to pred očima cijele nacije, prezentirane u tom trenutku kamerom HTV-a, u trenutku kad medijima nevičan dočasnik krene s malo previše detalja i preživopisno objašnjavati okolnosti koje su dovele do njegovog ranjavanja u debelo meso. Izgleda da se skupnik Špehar nije najbolje prilagodio scenariju medijskog nastupa koji je osmislio Rončević, a kojem je cilj bio sakriti da je do ranjavanja došlo nakon izravnog vojnog sukoba na terenu koji se smatra žarištem pokreta otpora protiv tzv. mirovnih snaga i regularne vojske Afganistana. Rončević je pod svaku cijenu želio spriječiti da istina o angažmanu hrvatskih vojnika u ratu u Afganistanu dođe do hrvatske javnosti, ali je svojim laktom prenio poruku snažniju od tisuću riječi.
Treći događaj nam je upriličio naš vrhovni zapovjednik Mesić, glavom i bradom, kada je u Dnevniku plus, bez da trepne okom, cijeloj javnosti obznanio da hrvatski vojnici (dakle i ranjeni Špehar) ne ratuju u Afganistanu nego se drže odluke Hrvatskog sabora te isključivo obučavaju afganistansku vojsku bez odlaska na teren i izravne borbe, koja se valjda pričinila sirotom skupniku Špeharu. Možda Mesić nije gledao izjavu koju je Špehar greškom dao HTV-u, ali to ne mijenja činjenicu da Hrvati u Afganistanu ratuju i vode bitke za neke nama nepoznate ciljeve, a vlada i predsjednik zajednički rade na tome da se to ne sazna. Imamo klasični slučaj pastira koji laže, ali ga odaje kozin rog, koji je polomljen ili u ovom slučaju vojnikova stražnjica koja je propucana.
Kada spojimo vijesti o interesu NATO-a da i mi ratujemo zajedno s njima i skrivanje istine o pravoj misiji naših vojnika u Afganistanu te tome još dodamo posljednju anketu Pulsa prema kojoj su građani Hrvatske izrazito protiv ulaska Hrvatske u NATO i pretpostavljam, protiv angažiranja naših vojnika da ratuju po svijetu za nepoznate i nejasne političke i vojne ciljeve, dolazimo do zaključka da je naš premudri i prepametan državni vrh odlučio da je najbolje skrivati istinu od nas građana i ugurati Hrvatsku pod svaku cijenu u NATO.
Izgleda da je odlučeno da je za nas najbolje da ne znamo kako naši vojnici već ratuju rame uz rame s NATO vojnicima i kako time plaćamo nagradu u obliku ulaznice u NATO savez, kako bi naši vojnici mogli i dalje ratovati rame uz rame s ostalim vojnicima iz NATO-a, ali ubuduće bez skrivanja i laganja domaćoj javnosti.

četvrtak, 16.11.2006.

Stranačke vojske

Postrojio Sanader, baš u maniri vrhovnog zapovjednika koji to nije, „svoje generale“ u velikoj konferencsali središnjice HDZ-a na Trgu žrtava fašizma. Hadezeovi generali (od kojih mnogi to uopće nisu) su se vojnički spremno odazvali i javili na raport te izvršili svoju zadaću prema domovini, odnosno stranci, odnosno svome vođi i potvrdili vasceloj javnosti da je državna politika na kursu za koji su se oni borili i da nitko osim HDZ-a nema prava govoriti koji su to interesi branitelja i kakve stavove branitelji imaju zastupati u javnosti.
Odgovor je to na bezobrazno i drsko otimanje od strane neprijateljskog SDP-a jednog od njih. Otkud samo drskost toj nebraniteljskoj stranci da ima Savjet za branitelje i još da su za predsjednika izabrali jednog od onih pravih generala, jednog njihovog. Da su još stavili nekog generala koji je u HV došao nakon dugogodišnjeg školovanja i karijere u JNA kao što je onaj izdajica Tus ili još gore Špegelj to i ne bi bila pljuska tim pravovjernim nosiocima velikog broja čvaraka na epoletama nego su postavili jednog koji je 1990. bio NKV radnik sa perspektivom da u dogledno vrijeme postane VKV, znači istinskog, „pravog“ generala, a to se jednostavno ne smije dozvoliti.
Postrojavanje uspjelo, poruka poslana! Jedini pravi general je hadezeovac general. Ako pravi hrvatski general nije prošao pravi hrvatski ratni put, što on ima govoriti koja su prava branitelja i koliko tko ima dobiti dionica za svoje braniteljske bodove u braniteljskom fondu. Samo oni koji su prošli zacrtanu vojnu karijeru: učlanjenje u HDZ, podjela oružja samo među svojim stranačkim drugovima, zatim ekspresna obuka, pa dekret o unapređenju u bar pukovnika iz čina desetara koji su stekli u mrskoj JNA, pa čekanje do nekog nacionalnog praznika da se konačno svi pomaknu za čin ili dva unaprijed da bi se došlo do generalskih čvaraka. Tko nije prošao taj ratni put, kako on može znati koji su problemi prosječnog branitelja? Nikako!
Da se nisu odazvali pozivu svog vođe kakvi bi to ljudi bili? Kakvi nezahvalnici? Oni dobro znaju kome su dužni za svoje činove, dobro oni znaju da su unaprijeđeni po jedinom ispravnom načelu koje može vrijediti za vojsku u nastajanju, temeljem svoje partijske, pardon stranačke iskaznice na kojoj je samo dvoznamenkasti broj, što će reći da su se među prvima učlanili, pa je red da među prvima postanu generali ili bar brigadiri, pa do prvog sljedećeg državnog praznika (sad ih stvarno imamo dovoljno, pa se kraće čeka u redu) kad i na njih dođe red za generala.
Inače, da se razotkriju kao stranački generali bilo je potrebno samo da SDP vrbuje jednog njihovog, pa da se upali crvena lampica za opasnost prvog stupnja. Pomogli su još malo i oni što ih se HDZ odrekao ili oni njega, nisam siguran, pa moraju osnivati stranku istinskog HDZ-a, valjda onog koji je njih unaprijedio u generale, a ne ovog koji se kao transformirao. Time se Hrvatska uspješno kreče prema uzornoj, istinskoj demokratskoj državi u kojoj djeluju i funkcioniraju demokratske stranke poduprte s boka sa vojnim krilima kojima su na čelu generali i koje na demokratskim principima spremaju svoje ljudstvo za predstojeći izborni boj. Pa tko živ, tko mrtav, odnosno tko preživi njemu glavna nagrada – premijerska fotelja na Trgu Sv. Marka 2!

ponedjeljak, 06.11.2006.

Osvrt na američke izbore

U Americi su sutra izbori u kojima se bira trećina senatora, svi članovi Zastupničkog doma te većina guvernera. Izgleda da će demokrati osvojiti Zastupnički dom i većinu guvernerskih pozicija, a za Senat se još vodi grčevita borba i pitanje prevlasti je još vrlo neizvjesno. Mogle bi presuditi senatske bitke u Montani, Missouriju i Virginiji. Prema anketama tamo su kandidati gotovo poravnati i mogao bi odlučiti svaki glas, iako zadnja Galupova istraživanja daju prednost demokratima u Montani i Missouriju, a republikancima u Virginiji. Ako tako i završi, odnos snaga u Senatu će biti 50 - 50 i o rezultatima glasanja će odlučivati Dick Cheney jer prema američkom ustavu u Senatu odlučujući glas (kada je Senat podijeljen) daje potpredsjednik. To bi također značilo da demokrati, ako pobijede na sljedećim predsjedničkim izborima, automatski osvajaju i Senat jer će onda oni davati taj presudni glas u Senatu. No, to su za sada sve špekulacije i ostaje da se vidi da li će odnos u Senatu biti fifty-fifty ili možda prevagu dobiju jedni ili drugi. Uglavnom, republikanci gube Kongres nakon 12 godina supremacije čime plaćaju ceh globalnoj nepopularnosti njihovog predsjednika Busha, a demokrati su već prilično sigurni da će njihova Nancy Pelosi, liberalna političarka iz San Francisca, postati "speaker" Kongresa.
Pomalo netipično za Ameriku na izborima je dominirala jedna vanjskopolitička tema – rat u Iraku dok su domaće teme bile u drugom planu. Zapravo ovi izbori su promijenili puno ustaljenih načela ponašanja. Iako su do sada demokrati bili glavni pobornici teze da je svaka politika zapravo lokalna politika ove izbore dobivaju na oštrom i dosljednom protivljenju politici čiji je glavni maneken Bush, a koja glasi „Stay on the course!“, a odnosi se prvenstveno na Irak. Demokrati su tvrdili da treba mijenjati smjer i birači su očigledno istog mišljenja tako da prema zadnjoj CNN-ovoj anketi plavi imaju čak prednost od 20 postotnih poena vjerojatnih birača na nacionalnom nivou u odnosu na crvene (58% prema 38%).
Kampanja je bila uobičajeno prljava tako da su kandidati trošili više novca da omalovaže protivnika nego na prezentaciju samog sebe. Bilo je i niskih udaraca među kojima se posebno ističe pljuvanje po Michael J. Foxu koji je u reklami podržao demokratsku kandidatkinju za Senat iz Missourija, Clair C. McCaskill. Poznati glumac koji je obolio od Parkinsonove bolesti je stao na stranu demokrata koji se zalažu za istraživanje matičnih stanica dok republikanci drže stranu svojih glavnih simpatizera iz mnogobrojnih religioznih udruga i denominacija te su za zabranu bilo kakvog istraživanja na embrijima. Nakon reklame jedan je radio voditelj tvrdio da Fox namjerno nije pio lijek ili da se napio kako bi se što više tresao u reklami.
Republikanci su u izbornu utrku ušli ionako oslabljeni pedofilskim skandalom kada je otkriveno da jedan od njihovih kongresmena, Mark Foley iz Floride već godinama zlostavljao (odnosno pokušavao zlostavljati) maloljetno osoblje Kongresa što su njegovi stranački kolege znali i zataškavali, a nije im niti pomogao evangelistički svećenik Ted Haggard iz Colorada (vrlo blizak Bushevoj administraciji) kada je buknuo skandal o njegovim homoseksualnim sklonostima i uživanju droge. Dotični je inače vatreni protivnik istospolnih zajednica i zalaže se za zabranu istih na referendumu koji se u Coloradu i drugdje održava paralelno s izborima.
Demokratima je možda malo naštetio Kerry sa svojom šalom koju je ispričao srednjoškolcima prigodom demokratskog političkog skupa kada je aludirao na Bushevo slabo obrazovanje i povezao ga s ratom u Iraku. Republikanci su uspjeli njegovu šalu protumačiti kao uvredu američkim vojnicima u Iraku pa se Kerry morao ispričati.
U američkim izborima je sasvim normalno kampanju voditi u školama (što je kod nas nezamislivo), a i mnoge druge metode su puno prihvatljivije nogo u Hrvatskoj. Tako su crveni prvi put primijenili i novu metodu političke kampanje, telemarketing, koju osporavaju demokrati. Ne znam da li je razlog što se oni toga nisu prije sjetili ili što je telemarketing zapravo lažna anketa, kojom se birač navodi protiv nekog kandidata. Sustav funkcionira tako da govorni automat nasumice naziva birače i postavlja pitanja o nekim vrijednosnim stavovima i na temelju odgovora ih informira da određeni kandidat demokrata zastupa stavove suprotne onome za što se nazvani zalaže. Tako npr. automat pita da li ste protiv abortusa i ako je odgovor da, navodi demokratskog političara koji je pobornik prava na izbor i konstatira da onda ne trebate glasati za tog čovjeka. Hoće li ta nova metoda napraviti neku razliku ostaje da se vidi.
Nakon 7. studenog Amerika ulazi u novu predizbornu kampanju, ovoga puta onu najvažniju, za novog predsjednika SAD-a. Po prvi puta nakon 100 godina vladajući će morati izmisliti novog kandidata jer Bushu istječe drugi mandat, a Cheney je prestar, prebolestan i prenepopularan da se kandidira. Ako Bush nešto radikalno ne promijeni mogli bi to biti izbori na kojima će jedina prava dilema biti tko će dobiti demokratske preliminarne izbore. Ako se dosadašnje najave pokažu istinite Amerika bi prvi put u povijesti mogla dobiti ili ženu predsjednicu ili predsjednika afroamerikanca (da budemo politički korektni i ne kažemo crnca). Znači da bi predsjdnicom/kom trebali postati Hillary Clinton ili „Nigerijac“ Barac Obama.

<	studeni, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?

Zašto blogam

Kada plaćenim blogerima (popularno zvanima kolumnistima) promakne neka tema ili ju ne "obrade" po mom ukusu dobijem neutaživu potrebu odraditi to na svoj način

Čitajte me i komentirajte i na

Meni cool blogovi

Megi
The Last Broadcast
Modesti Blejz
Pastoralni kupus
WinstonW
Zrinsko pismo
Plodovi zemlje
Annie De Meni
Pax et Discordia

Konkurencija

Jutarnji list
Večernji list
Novi list
Vjesnik
Slobodna Dalmacija

Primam poštu na:
redpen(at)net.hr