Kronični umor izazvan višetjednim pripremama za svadbu i ušmrkavanjem enormnih količina šećera ovotjedni je dežurni krivac za manjak inspiracije pri pisanju posta. A piše mi se žešće, i piše mi se svašta, jedini je problem što imam gomilu sredina, a nijednu glavu ni rep.
Udala sam sestru, popila previše i raspizdila se na rodbinu koja nikad nije čula da ak nemaš kaj pametnog ili barem lijepog za reć, da je bolje da šutiš. I tetak i sestrična naprosto su mi morali reći da sam se zdebljala, ko da sam kreten i ne vidim to sama. Mišljenja sam da je moja krmačolikost samo moja stvar i da nema kog boljet kurac zbog toga. Okej, možda mog malog ak sjednem na njega, al ionak sam više tip za misionarski. Dosadno, znam.
Još jedna misao vezana za svadbu – čula sam svašta o slavonskim svadbama...e pa, iluzija je razbijena. Slavonci, pokrijte se ušima, nema do zagorske svadbe! :)
Zadnje, o čemu dosta često raspravljam sa svojim djetetom iliti Z-om. On pizdi kad čuje, ili pročita negdje da se mlađa butra bari sa starijim likom. Pogotovo mu tlak dižu izjave tipa „baš je ona ta koju sam čekao cijeli život, moja srodna duša“.
Budimo realni, većina javnih takvih ispada je smeće, plod krize srednjih godina i ljigavih sponzorušica koje bi i crnom vragu dale pičke za 5 sekundi slave. Čak niti 5 minuta. Kod anonimusa je slična situacija, osim kaj nije poanta u slavi, nego u tome što velikom broju cura godi kad im se nabacuje stariji lik.
Naglašavam, riječ je samo o većini slučajeva, jer ne bih htjela tvrditi da je tako sa svima. Romantičan sam tip koji smatra da ljubav ne poznaje granice, pa tako ni one vremenske, i da stvarno postoji mogućnost da srodne duše dijeli velik broj godina. Malo je pretjerano očekivati od svijeta da postoje srodne duše iste generacije, na istom dijelu Zemljine kugle, iste boje i različitog spola. Ovo zadnje stavljam izričito kao svoje mišljenje. Zapravo, kao i sve dosad. Nda, zanemarite.
No giga ljiga spike o srodnim dušama ostavit ću za drugi put, ako se sjetim još nekaj pametnoga kaj bi mogla dodati (u što čisto sumnjam).
Čak i kad to nije to, ne osuđujem takav spoj različitih generacija (dok god se nalazi unutar zdravih granica). Smatram da je dobro istražiti svašta i steći određeno iskustvo, jer kako bi inače bili sigurni da smo za sebe odabrali baš ono najbolje?
Prije Z-a i ja sam isprobavala starije. Zakaj? Jednostavno su mi bili „napeti“. Nisu to bili dečkići koji se nisu stigli ni pravo snaći na izlasku iz puberteta, već pravi, punokrvni muškarci. Hehe, barem sam vjerovala da je tako (sad iskreno vjerujem da godine nemaju nikakve veze s tim). Istina, najstariji kojeg sam ja probala bio je samo 15 godina stariji od mene, i imao je kćer koja je bila mlađa od mene 14. Nije mi žao zbog toga. Žao mi je što sam saznala da je oženjen kad je sve bilo gotovo. Ne volim se petljati gdje ne pripadam.
Ovaj moj jadan pokušaj pisanja posta neće ništa promijeniti. Doli Lambaša i dalje će bolovati od salmonele zbog starih jaja, Z će i dalje pizditi na svaku vezu u kojoj je razlika u godinama veća od dvije, a ja ću ga i dalje izazivati svojim izjavama kako nema ničeg lošeg u tome, i da Pjer Žardin stvarno je komad. Kad je!
Bolje da se odem spat neg da pišem ovakve bedastoće, kaj ne?
Pusa od vaše fizičarke!
|