The devil inside

Oduvijek mi je bila odvratna pomisao pušenja kurca.

Rekla sam da nitko nije vrijedan toga da stavim tu čudnu međunožnu izraslinu kroz koju on piša u usta. Ne da piša u usta, nego piša općenito, a ja stavljam izraslinu u usta. Tj ne stavljam.

I onda se nađeš apsolutno neupozorena i šokirana u jednoj dvoznamenkastoj brojci i punih usta. I to dolje, tak da se nisam mogla izvuć.

Sad mi je žao kaj ga nisam ugrizla za kurac. Na odlasku me ponudio šalicom mlijeka i „Domaćica“ keksima.

Ja ne volim slatko.

Rekoh, prvi i zadnji put. Do iduće prilike. U to doba nisam još shvaćala da alkohol nije moj prijatelj i da se moram okrenuti nekim drugim vrijednostima. Recimo, molitvi i dobrim djelima.
Okej, možda bolje da ne bogohulim.

Iskreno, pušenje kurca mi je generalno gledajući fuj, al obožavam to raditi svom dragom, i pritom ga gledati u oči. Genijalno je gledati ga kako gubi kontrolu nad sobom. A ja svršavam ko luda samo čineći to. Ne kužim baš logiku, al dobro.

Btw, odlučila sam ne biti sadistica prema vama ove godine (dok sam aždaja prema drugima), pa vam neću pričat o ljetovanju.

Možda samo da spomenem dvoje Čeha koje smo upoznali na ovom ljetovanju. Oduševljavali su nas pokazivanjem svojih bijelih nagih tjelesa, kuhanjem kaša, te vrlo upitnom seksualnom orijentacijom. Moj najdraži nije bio pretjerano oduševljen činjenicom da Pavel za njega govori da je presladak.

Tolko od mene za danas, nisam baš pametna. Blaženi aždajotvorni hormoni!