nedjelja, 22.03.2009.

Molim dežurne filozofe da se jave. Aj, prihvaćam i obične smrtnike.

Malo po malo, davno započeta priča dobiva svoj nastavak. Da ne mislite kako je vaša fizičarka postala tajnovita ili štogod slično, govorim o priči čiji sam prvi dio napisala prije skoro mjesec dana. Da budem precizna, napisala sam ja to i prije, samo nisam bila ziher, objaviti ili ne, pa je na kraju prevagnulo to da objavim. Samo da obavjestim zainteresirane, nastavak neće slijediti ovdje, već na alternativnom blogu Priče..., čiji link vam je tam lijevo, iznad čubaste sličice. No dosta samoreklame, koja ionako nije najmudriji potez. Sad samo čekam virtualne trule paradajze da počnu letjeti. No, da...

Malo o meni, opet (mislim da sam si osigurala te paradajze).
Barem jednom u 2 tjedna odvojim malo vremena za sebe. Čisto da se oslobodim nakupljenog smeća. Onog u svojoj glavi. Strpam, dakle, svoje zbrčkane misli u torbu, i bježim nad vodu. Gdje bih ja išla nego na most? Savski, jer je obično prazan i s njega puca divan pogled na lijepi željeznički, i moj najdraži, Most slobode.
Tako bijah ja na mostu prije dva tjedna, potajno bacajući u Savu nakupljeno mi mentalno smeće. Oslobođena svega lošeg što sam donijela sa sobom, sjela sam na tramvaj i polako krenula doma. Negdje na pola puta, kraj mene je stao neki stariji čovjek. Nije mi palo na pamet ustati jer je bilo još slobodnih mjesta. Odlučila sam ignorirati njegovo postojanje, te se okrenula prema prozoru i zapiljila van. No, čini se da je gospodin svim silama odlučio dati mi do znanja da je ovdje. Cijelo se vrijeme naslanjao na mene, a nije da ga je netko gurao dok je prolazio. Otprilike, kao da ima nekih očitih problema s održavanjem ravnoteže. Par minuta sam trpjela, no dopizdilo mi, i okrenem se prema njemu. Nažalost. Donji dio trenirke stršao je prema meni. Šokirana i zgađena, samo sam izletila van čim je tramvaj došao na stanicu. Sad mi je žao što ga nisam odvalila i riješila muke iduću koje se uhvatio. Jer, mislila sam, možda sjedne na to mjesto kad izađem, ma vraga, otišao je na drugi kraj tramvaja i stao kraj druge cure. Jadna. Dok sam ulazila u drugi tramvaj, samo sam čekala ukazanje cipelića. Blaženi tramvajski frikovi.

Sjećam se prvog kurca kojeg sam vidjela u životu. Bila sam u Maksimiru na sanjkanju sa svojom starijom sekom. Na odlasku, dok smo prolazile kroz šumu, neki lik koji je šetao dvadesetak metara dalje od nas po šumi, okrenuo se i spustio hlače. Bio je dlakav i velik. I vrlo fuj. Mislim da ne trebam posebno napominjati da smo nestale u roku sekunde.

Pa sam si razmišljala, kaj se mota u glavi jedne takve spodobe?

Nisam došla ni do kakvog mudrog zaključka.

Imate li vi kakvu teoriju o tome? Ne mora biti pretjerano mudra. I nadam se, ne iz prve ruke!

Pusa od vaše fizičarke!

| 00:31 | Komentiraj (21) | Print this! | #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Copyright © The devil inside - Design touch by: Tri mudraca





Komentari On/Off

< ožujak, 2009 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (2)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Studeni 2013 (2)
Travanj 2013 (2)
Studeni 2012 (1)
Svibanj 2012 (1)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (1)
Rujan 2011 (1)
Kolovoz 2011 (2)
Svibanj 2011 (1)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (2)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (2)
Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (2)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Lipanj 2010 (2)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (3)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (2)
Prosinac 2009 (4)
Studeni 2009 (7)
Listopad 2009 (3)
Rujan 2009 (8)
Kolovoz 2009 (4)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (5)
Travanj 2009 (8)
Ožujak 2009 (12)
Veljača 2009 (9)
Siječanj 2009 (4)
Prosinac 2008 (4)
Studeni 2008 (5)
Listopad 2008 (4)
Rujan 2008 (3)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Opis bloga
Bla. Žlabr. Žvrlj. Tup.
Kaj mi se po mozgiću vrti.


usta, ops, prsti moji, hvalite me







the other: Moj kreativni

Photobucket


in case of emergency...pichzzz@gmail.com