srijeda, 30.08.2006.

Oproštajni

Nebi bilo fer da ostavim samo tak blog i gotovo.
Ovak. Ovaj blog mi dopizdil i nemrem ga smislit. Gotovo. Točka.
Znate kak mi se morete javiti:
mejl:tanja-g@net.hr
ICQ:236497991

Za one vjerne fanove,...pišem ja i dalje..
ostavit ću link od drugog bloga, kojeg inače nisam mislila pokazivati, ali pošto sam skužila da neke stvarno zanimaju moja sranja...
bez brige,blog nije nikakva umjetnost.
oni koji će se javit super, za one ostale:dovidženja. bok.čao. zdravo
link će biti u apdejtu u roku par dana...

APDEJT

Htjela sam se predomisliti,ali mislim da bi me razapeli..pa eto, sama sebi napravila klopku. Evo me..na drugom blogu.Tamo se javljajte..Samo jedna zamolba.Ako bude tko slučajno čitao bilo koji stariji post, ma bilo koji post, (yeah rigth), molim da ostavite komentar.Hvala.Link je tu.

Pa-pa

mah

- 13:19 - Komentari (15) - Isprintaj - #

utorak, 29.08.2006.

Samo za 4ever_young



nešto

- 18:59 - Komentari (3) - Isprintaj - #

utorak, 01.08.2006.

vratih se

bok!

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

i da..hvala!

i

bok!

- 23:38 - Komentari (25) - Isprintaj - #

petak, 21.07.2006.

i bolji dani će doći

Ovih dana u meni prevladava neka čudna želja za samouništavanjem. snažna je. imam osjećaj da sam u nekom filmu gdje te svi TVOJI demoni čekaju iza ugla.
Uglavnom, da skratim...nisam još došla ni do jedne cigarete,boce,igle ili pištolja..
pa odlazim..

Idem, vjerujem, na ljepše mjesto.

Tražit ću ciljeve pod suncem. Tama je prestrašna.

Idem na more, ostavljam vas na kratko...vi se pokupite s mojeg bloga s osmijehom jer niste pokupili nikakav opasan virus a ja vas nisam zadavila otrovnim mislima buahaha

now its official. nisam dobro

da sam barem druga osoba......otvorena i bezbrižna

da..evo priče za kraj:

I can see how you are beautiful, can you feel my eyes on you,
I'm shy and turn my head away
Working late in diner Citylite, I see that you get home alright
Make sure that you can't see me, hoping you will see me

Sometimes I'm Wondering why you look me and you blink your eye
You can't be acting like my Dana
I see you in Citylite diner serving all those meals and then
I see reflection of me in your eye, oh please

Talk to me, show some pity
You touch me in many, many ways
But I'm shy can't you see

Obsessed by you, your looks, well, anyway "I would any day die for you",
I write on paper and erased away
Still I sit in diner Citylite, drinking coffee and reading lies
Turn my head and I can see you, could that really be you

Sometimes I'm wondering why you look me and you blink your eye
You can't be acting like my Dana?
I see your beautifull smile and I would like to run away from
Reflections of me in your eyes, oh please

Talk to me, show some pity
You touch me in many, many ways
But I'm shy can't you see

I see, can't have you, can't leave you there 'cos I must sometimes see you
But I don't understand how you can keep me in chains
And every waken hour, I feel your taking power From me and I can't leave
Repeating the scener over again

Sometimes I'm wondering why you look me and you blink your eye
You can't be acting like my Dana?
I see your beautifull smile and I would like to run away from
Reflections of me in your eyes, oh please

Talk to me, show some pity
You touch me in many, many ways
But I'm shy can't you
But I'm shy can't you
But I'm shy can't you see
(shy-sonata arctica)


jebi se ak nisi pročital/a post do kraja

- 23:16 - Komentari (14) - Isprintaj - #

četvrtak, 20.07.2006.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us


Is there anybody out there?
Is there anybody out there?
Is there anybody out there?
Is there anybody out there

- 19:48 - Komentari (8) - Isprintaj - #

subota, 08.07.2006.

Samo...Crtice

pitam se koliko treba ljudima da shvate da nešto nije u redu.
Znaš što je dovoljno? Dovoljno je da kažeš 'da' ili 'ne', koji put kimneš glavom ..i praviš se da slušaš..koji put se nasmiješ...ili izbaciš slabašno 'aha'.


Pitala sam je. 'Zbog čega se ti družiš sa mnom?'
Promrmljala je nešto u stilu..'Pa kakvo je to pitanje,jednostavno zato.zato što se ti sa mnom družiš.'
Da, već sam joj htjela početi nabrajati razloge zašto sam sad tu pokraj nje...zašto se trudim..
'Misliš da su drugačije okolnosti, da bi svejedno bile tako dobre prijateljice?'
'Neznam'
Trebala je reći bilo što, samo ne to..
Trebala je samo malo pokazati ...ali, to je bilo daavno, sada više ništa nije bitno, jelda?

Jedem sa djedom.
Istovremeno krenemo vilicama u zdjelicu sa salatom, a njegova ruka automatski staje. Hehe,kavalir.
'Voliš raditi na zemlji?'...'Nisi ni probala,jelda?'
'Nisam.'
'zemlja ti sve vraća.'
...
'Ali ti se osvećuje ako se ne brineš..'


'Ovo ide u zapisnik.' Okreće se prema meni: Znaš ovo te moram pitati.'
'Da,znam.'
'E tako. Koga ćeš izabrati? Mamu ili tatu?'
...tišina...
'Mamu.'
'Dobro....'-nastavimo...


Dolazi u sobu, sjeda pored mene.
'kam lutaš?'
'ha...'
'Tu si zatvorena, u nekom svom svijetu. Imaginarnom.'
'Imaginarnom?Nemoj mama, to me podsjeća na matematiku.'
'joj,oprosti! Nije mi bila namjera!'
...
'Kaj si zaljubljena?'
To im je uvijek na pameti. Uvjerena je da sam nesretno zaljubljena.
...


Pljas. Odalamila me po licu. To ti je prijatelj.
Okrećem joj drugi obraz i govorim: 'Ajde, udari me još i s ove strane!'
Okreće se i trči sva rasplakana.
Gledam zbunjeno, držeći se za užareni obraz.
'Upalilo je! Stvarno je upalilo!!'


Pijan je. Alkohol ga je preuzeo,više se ne opire..sve izlazi iz njega.
Stavlja mi ruku oko ramena i čujem kako sav jadan govori: Ti si mi stvarno najbolja prijateljica.'
Pokušavam ga utješiti.
Zašto je morao biti pijan da mi to kaže?


'Uopće ne slušaš kaj govorim!!!'-histerično se derem.
Vidim kako se uspjela smiriti, u isti tren kad sam ja potpuno izgubila kontrolu.
'No,a zakaj se moraš tak derati?'-govori mi smireno, gotovo i pretiho.
Sad bi ju odalamila, a istovremeno..znam da ima pravo,ali tolika energija me zaokupila..
'Pa zato!! Zato jer sam živčana!! Jer me ne shvaćaš!! Uvijek sam ti ja kriva!! Nikad ništa dobro ne vidiš na meni!! Nikad!!
'Tanja,pretjeruješ.'
Ne mogu više dokazati da imam pravo, a zašto? Zato jer nisam smirena.



Šećemo. Predvečerje je.
'Vjeruješ u Boga?'
Znala sam da će opalit po nekoj temi..
'Hm..pa sad. Vjerujem u nešto.'
'Znam to..al,dal vjeruješ u Boga?'
'No,zašto me sad s tim mučiš?'
Uporno izbjegavam odgovor.
...
'Gadi mi se Crkva.'
'Al ja sam te pitala za Boga.'
'Dobro,vjerujem u nešto. To sigurno.'
'Ne gadi ti se Crkva.Gade ti se neke stvari...neznaš ti što je to..'
'Ne,baš mi se gadi!'
'ne, Crkva ti je...' bla,bla
...


'Joooj, kak mi se nejde u školu'-cvilim od ranog jutra.
Približavamo se toj odvratnoj ruševini od zgrade.
'Znaš kaj? Ni meni se nejde.'
'Idemo frentat?'
Osmijeh.

I bijaše to lijep dan...

- 21:18 - Komentari (53) - Isprintaj - #

četvrtak, 06.07.2006.

Summertime

Jutro! Lijepo je jutro, osjećam sunce kroz tamne zastore...
Pojela doručak, žitarice,zdravo i fino,kud ćeš bolje.

Summertimeeeee

mmm..odlično paše uz ovo vrijeme...

One of these mornings..

Jučer je bio težak dan, danas će sve biti laganini..

You're gonna spread your wings

Jako mi odgovara stara muzika, a Janis za ovo vrijeme...neznam koji bi bio bolji izbor..

Skinula sam jučer prvi album od Casha..i kolekciju od Melanie...
Starooo...ahh.

Dok uživam u takvoj glazbi, poželilm se vratiti u to razdoblje..
Joj, da mi je sad jedan stari film za opuštanje.
Neki klasik, gdje se voze u starim kabrioletima a ženama lete šeširi wink
Lijepi crveni kabriolet..ustvari, ne..bolje da nema boje, neka bude crno-bijeli.
Romantičan..da,svakako. Tematika nek bude: all you need is love..cerek

I život je lakši..

Voljela bi, željela bi imati gramofon.....da slušam zvuk starih ploča..
Zatvorite me u prostoriju sa hrpom starih ploča...to mi bude ferje smijeh

Jej! Sad mi se downloadal Don Mclean!!!

[vrištim i skačem po sobi]

Mora biti uglata zagrada,jel? ;)

Njega sigurno znate...samo mislite da neznate...a zakaj ga znate? Zato jer je Madonna obradila njegovu pjesmu American Pie. Ali original je naravno bolji. Hm....Vincent. kmeee idem to slušati.

Jučer sam cijeli dan bila u nekom transu. Užasno.
Oke,uvijek sam bar malo u transu ;) ali cijeeli dan...ko da hodaš zažmirenih očiju.

Nisam Vas komentirala jer sam se bojala da ćete onda doći na moj blog i pročitati ovaj post dolje...
No, ima ljudi koji mi to nisu zamjerili, dapače, imali su živce i volje da pročitaju moj post i pokušaju me shvatiti (nadam se da niste okretali očima hehe). Svima nam je teško, pogotovo dok je crn dan.
Bit svega je..ja ne želim da je ovo depresivan blog jedne tinejdžerice..Ja se inače trudim da ne budem ogorčena, namrgođena tinejdžerica..No,postoji još jedna stvar. Te probleme i svoja filozofiranja, ja to nikome ne govorim i nikome se ne jadam, a zato sve frustracije ostavljam na blogu, on mi je kao ispušni ventil, zato...ko vam kriv kaj se ne družite sa mnom u stvarnom životu...nego me tu trpite belj
Nego, hvala ovim blogerima,gore spomenutim kiss

Praznici prolaze...ja sam jučer konačno odlučila ne trošiti vrijeme uzalud. Sad čitam, ne buljim samo u ekran.

Prije par dana sam gledala Live at Pompei-Pink Floyd i mislim da tak nekaj dobrog nisam vidjela već dugo vremena...i da neću...ovo je stvarno fenomenalno..nešto neopisivo....najbolji koncert ever! Tj, nije to koncert...al ma..nije bitno lol
Da,još nešto.

Zahvaljujući Atini (evo ti reklame hehe) saznala sam da postoji još netko s nickom dumb.
Mislim da ću ga promjeniti, samo, problem je kaj nemam ideje, a i...dobar mi je to nick-dumb. Kad sam tak..dobro, neću se više vrijeđati bang

Ajde, opraštam se...odlazim...

Budite mi veseli danas. Podarite nekome osmijeh. Dajte mami jedan zagrljaj. Okupajte si cucka/mačka. Nazovite prijatelja s kojim se niste dugo čuli. Posjetite svoju baku. Otiđite u šetnju s nekim tko je tužan i treba vašu potporu. Svoje veselje prenosite na druge.

Sigurno će vam biti super

Pa-pa

mah

UPDATE:
Danas,petak..u 23.45. na POP-tvu je AMELIE.
To se ne smije propustiti!!!

- 12:13 - Komentari (17) - Isprintaj - #

utorak, 04.07.2006.

I'll keep digging till I feel something

-zato volim odrastanje. Zato volim ovo doba.
Osjećam kao da sam budna, za razliku od ostatka života koje provedeš sanjajući...
Imam priliku, sve vidim jasnije, oči su mi širom otvorene.
Vidiš život stvaran,kakav je.
Kao malen čamac zalutao u ogromnom moru, nošen valovima, popraćen olujom iznad,na nebu.

Odbijam hranu, odbijam formalnost, odbijam ljepotu, odbijam čist zrak, samo dišem. Jedva.
Sklapam oči. Osluškujem.
Mrzim svoje podočnjake od kojih mi se ni ne vide oči, tako ih okružuju...i bljedunjavo lice..uvijek se tako vidim kad mi je loše.

Da,to je sve! Sve je samo...Moj život su samo momenti izgrađeni od čudnih raspoloženja izazvani glupim situacijama, reakcijama ljudi ili jednostavno inspirirani novom muzikom ili zaletom vjetra koji udara lice?!
Boli, vraški boli kad tako razmišljam, ali sve me navodi...bez prestanka. Dan po dan. Udarac za udarcem. Razočarenje. Nedostatak nečeg..pažnje ili ljubavi?
Ma, neznanje je problem.
Letiš livadama,poljima,..smiješ se i vrtiš na mjestu kad te udari prosvijetljenje i shvatiš da je život predivan! Toliko mogućnosti! Osjećaja, savršene prirode, LJUDI!
Razoružava te činjenica što spoznaja ne traje vječno...drugi dan uvidiš da bajka ne postoji. Ili je to možda svrha postojanja? Truditi se svaki dan uvidjeti životne vrijednosti? Svaki jebeni dan se radovati i biti zadovoljan onime što dobivaš?
Ja mogu slušati! Ja mogu gledati i mirisati cvijeć! Ja mogu dodirnuti drugo ljudsko biće! Ja mogu stvarati umjetnost! Ja mogu trčati, plivati, plesati!!!
U tome je pouka?! Tko će mi reći?!

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Ja jesam zahvalna što vidim, jesam! Sutra mogu oslijepiti! I da, drago mi je što vidim! (*pogledaj pjesmu u boxu Slijepima-da se naježiš*)
Ali.......prokletstvo!!!! ne mogu od toga živjeti!
Presebična sam zapravo. Obično ljudsko smeće.
Ako se moj život sastoji od trenutaka, kako ću onda znati na samrti da mi je život bio ispunjen, da mi je život bio vrijedan, da je to to?
Neću ja ništa znati! Neću ja ništa uvidjeti! Samo ću žaliti...kao što radim svaki dan.
Toliko je sve u mojim rukama da me sudbina uspjela zarobiti u svoju mrežu!
(napadaj histeričnog smijeha)

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Da, ja samo sanjam. Moji snovi su jedino pozitivno kod mene.
Mogu odletjeti kamo želim. Mogu biti što želim.
Snovi te mogu podignuti, snovi te mogu natjerati! Sanjam da sam bolja osoba koja zaslužuje ljubav.
A uistinu me snovi uništavaju.
Zamišljam se kako umirem i to mi daje veliko zadovljstvo. Nije bitno da li me udario auto, ili me pogodio metak.
Kažu da su snovi neostvarene želje?
Što,onda ja čekam da me netko ubije da se ne moram sama?
Nije li to kukavičluk?
Ili čekam veliku promjenu...?!?!? promjene nema i nikad je neće biti!
Zašto? Jer se poznajem.

Gadim se sama sebi. Znam da ću postati isti moj stari. Svaki put kad ga pogledam pomislim kako u sebi nosim njegove gene. Svaki put kad se živčano izderavam, svaki put kad svjesno nanosim bol drugome, svaki jebeni put mislim kako se pretvaram u ono što mrzim! E pa neću!!! Rađe ću propustiti priliku da se promijenim...samo zbog straha od gubitka. Prevelika je cijena. Ne vrijedi živjeti takav život. Odričem se svega.

Pitam se da li izbacujem svoje frustracije ili pogoršavam stanje?
Zašto ovo ne zapisujem u bilježnicu,...zašto dajem ljudima mogućnost da čitaju ovo?!
A što se može desiti?! Uvidjet će da smrdim ko pokvarena hrana...niti ne! Ko zadnji izmet...nečistoće koje izbacujemo da možemo nastaviti........i tako u krug.

Da mi je šanse!

Neka mi netko ukaže.....kako čovjek dođe do tog stadija?
Ako nastavim, možda prođe...moguće je da zaspim.

Zažmirim i odem. Posao, kupovina, odmor, čišćenje, familija, blagdani, rutina, promet i zagađenje.
U to ću se pretvoriti.

Postat ću zrak koji udišemo.

Dozivam suze ali one ne dolaze. Kvragu!

Just, not enough.
I need more.
Nothing seems to satisfy.
I said, I dont want it.
I just need it.
To breathe, to feel, to know Im alive.

Ne treba mi nitko tko će mi reći da još vrijedim.......moj rok trajanja je odavno prošao.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

- 00:47 - Komentari (12) - Isprintaj - #

petak, 30.06.2006.

Mesojed, Jalža!! aaahaaa

Svako malo me uhvati neka nostalgija-kao neka sjećanja,ali nisu to prava sjećanja,već svjest o stanju u kakvom se nalazim...kao da te nešto zazebe oko srca kad se sjetiš svog života i ljudi u njemu..Ma,ne mogu to ni opisati.
Danas ću se veseliti..jer imam cijeli stan samo za sebe (+ privilegirane osobe :)
Sutra ću se veseliti....jer će mi se stara vratiti doma ha ha kak blesavo
Treba ti tak puno svega, a tak malo ničega :)
Obožavam pisati besmislenosti koje ipak nešto znače. možda vama ne,ali meni sigurno da.
a takvi su svi postovi, samo se neki znaju pretvarati da kuže, ili skuže na neki način pa se poistovjete s tom osobom..a to volim,volim kad se oduševim nekim,ali samo na početku..jer kasnije više ne valja..kasnije te svi upoznaju i skuže kak si glup u biti :D
i stvarno neznam ni jednu normalnu rečenicu sklopiti.
znam!! Ako imaš razlog, je u redu utješiti svoju tugu alkoholom? Ili samo prizvati veselje? To nije smrtni grijeh,nije...zato uživamo u posljednjim večerama kao što je Isus pio vino...ahaha
Uživam kad znam da ću ljude razočarati, jer onda drugi put neće biti tako jako iznenađeni. NE ŽELIM pisati postove u kojima će svi reći ' ja se totalno pronalazim u ovome.'
Jer..to je LAŽ! ali ipak ti je to ponekad drago čuti.
Zato..Sad je vrijeme za razočaravajući post. Sad svi morate biti tužni što niste pročitali ono što ste željeli pročitati, zato jer ne pišem zagonetke, nego stvarnost, zato jer sam u čudnom raspoloženju i otkrivam svoje misli -GOLE- misli.
I sad ću spomenuti svoju frendicu Ines, koja, znam, želi da ju spomenem. Ona inače bulji u moj poster mačkice na vratima i gleda joj okice lijepe...i ja ju pitam što vidi u mojim očima..hm..nije bitno
Sad smo spomenuli Ines. A jadna,sjedi na podu ko bogec (a pod je jako zmazani. al jebiga, to je moja soba).Neznam kaj da još velim. Ja volim svog bogeca. Evo reklama to vam je njezin blog možda ju nagovorite da napiše koji post.
I ja ću danas biti vesela jer ću po neznam ti ja koji put slušati Psihomodo pop. Ali staro je dobro. Uživo je dobro. Uživo je osjećajnije, uživo je sve stvarnije, a drugačije neznaš što je san a što realnost.
I meni će biti jako žao ako se danas ne pojavi Vatra. Njih još nisam čula uživo.
Dosta.
Zavšen je post. postignuta je namjera. Sad se ne morate vratiti ovdje, jer ste shvatili kak sam dumb
E da!!
CIMAA: Neznam di da te najdem. U koprivnici,ha? lol
Buš me vidla, imam neku majcu s papigama, tj. pticama i imam prišteve (alergija na brojeve,hihi matka,ubitačna matka)

- 18:36 - Komentari (12) - Isprintaj - #

subota, 24.06.2006.

Igrajmo se bojama :)

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Onaj sirup mi nije pomogao. Sad je majka kupila neki drugi. Kaže, to je onaj protiv kašlja. Onaj klasični.
Odvratan,bljutav okus. Ne mogu više izdržati. Odlazim po sok.
Sve radim naopačke. Puštam vodu da curi, uzimam čašu i punim je. Tek tada stavljam dvije žličice soka. Dobro da nisam stavila dvije i pol,bilo bi previše čudno.
Već je drugi dan.
Kako vrijeme brzo prolazi!baš kad sam pomislila da sam se uspjela oraspoložiti još danas, primjetih da je već blizu dva u noći. Zanimljivo, sunce još nije izašlo,dapače, mrkli mrak je vani. Samo zbog toga još smatram ovaj dan pod danas? Zato jer nisam otišla u krevet, jer nisam zaspala? Još uvijek nisam zaklopila oči...odspavala par sati..pa se probudila i rekla: Dobro jutro!
Vrijeme uopće ne staje. Mi se toliko iscrpimo iz dana u dan da naše tijelo to više ne može podnijeti i moramo odmarati nekoliko sati. (neki čak i pola 'dana')
Fascinira me to. pustiš svijet, nakratko, samo zatvoriš oči i kad ih ponovo otvoriš-novi dan, novi početak, drugi problemi, neki isti, druge temperature, drugi ljudi, druge situacije..hm.
Možda je to čak i dobro. Šteta što onda svaki put kad nam zagusti, jednostavno ne otiđemo spavati i probudimo se boljeg raspoloženja, a neke brige kroz to vrijeme ispare.
Žalosno je kad se 'ustanem na lijevu nogu'. Kakve sve to 'stvari' utječu na nas? Naša savjest,naši snovi, naši problemi, naše zadnje misli prije sna?
Ali..tako to funkcionira. Priroda također sniva.
Cvijeće diže glave ujutro.
Nadam se da ću visoko dići glavu ujutro, da ću veselo pozdraviti prvog koga sretnem, da ću navući osmijeh. (neznam zašto sumnjam da je to moguće. Zašto? Ako već sada sumnjam,kako je moguće da se to ostvari?)
Nego, započela sam ovaj post sa svojim boljim raspoloženjem koje danas, tj.jučer nije bilo prisutno. Naime, raspoložila me muzika.
Cijeli dan sam tražila poletnu pjesmu koja će mi pomoći.
Ni jedna nije upalila. Ni ona koja inače to uradi.
U bojama :)
Evo vam link, pa slušajte ako vam treba pomoć..ko zna!

yammat

Free Image Hosting at www.ImageShack.us



- 01:54 - Komentari (20) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se