Tianshang de xingfú zhi hai

Evo, ovo je zadnji avionski post (zasada).
Put do tamo (a i natrag) jaaaako je dug,
pa je upravo i red da se na isti način mi ovdje približimo Kini.
(Nadam se da je gledanje fotki ovdje ipak manje zamorno hehehe).


@tignarius tri posta niže u svom komentaru piše
'svaka vam čast
nisam bio tamo ali se uvijek nasmijem kad naši "genijalci" krste te "istočne civilizacije" kao drevne
samo što ne bih trebao početi učiti kineski
valjda zato što imaju "savršeno" pismo'.


Ima nešto što pogađa pravo u sridu u tom pitanju/komentaru.
Jesu li Kinezi veliki narod i višetisućljetni zahvaljujući (prvenstveno) svojoj brojnosti?
Pitam se stalno koje su to kvalitete naroda koje ga čine velikim?
Kineski narod.
Opstojnim.
Postojanim.
Ono kako sam ih ja doživjela , te svoje riječi kojima ih opisujem,
iskreno, ne usudim se napisati ovdje u javnosti. :-P :)))))
Imajte na umu da ja ne znam puno o povijesti niti politici,
moje opservacije idu isključivo iz zapadnjačkog zdravog razuma koji (benevolentno!) gleda oko sebe.


Prije samog puta googlala sam, kao valjda i većina nas koji smo išli,
o Kini, gradovi, običaji i slično.
Priprema.
Iznenadila me je opaska koja se pojavila više puta
o tome kako Kinezi idu na živce zapadnjacima.
Čak je netko išao tako daleko da je dao savjet u smislu
'nastojte da vam Kinezi ne počnu ići na živce prerano,
dok još puno morate provesti u Kini.'
Totalno čudno, čak i bezobrazno, ne?
Zašto bi vam Kinezi tako jako išli na živce???
Što je to toliko iritantno?



Stvar je u tome da se kineski bonton očito prilično razlikuje od zapadnjačkog.
Također se postavlja pitanje koliko mi njima onda moramo ići na živce,
sa svojim zapadnjačkim razmišljanjem i ponašanjem??


Idemo redom, kako mi pada na pamet;
CJENKANJE se podrazumijeva.
Naročito na štandovima, tržnicama i suvenirnicama i sličnom.
Ne u običnim kvartovskim kruh/mlijeko dućanima.
Često to cjenkanje mora biti dovedeno do apsurda ,
u kojem, nakon što ste spustili cijenu kako bog zapovijeda,
(dakle na pola i manje), prodavač odlučuje da neće tako nisko dati,
pa se od vas očekuje da odete jer ne želite dati više.
Tada, u unaprijed izrežiranom igrokazu, prodavač trči za vama
viče 'lady, what is your best price'
kumi vas i vuče za rukav da se vratite,
vi se vraćate, on uz razne komentare i patetične riječi
(mojoj kolegici je prodavačica kvaziljuto rekla 'you are hard')
kojima vam daje do znanja kako ga pljačkate i uzimate mu kruh iz usta,
u dobroti njegovog srca ipak popušta i dobivate svoju robu
po toj vašoj strašno niskoj cijeni.
Koja je realno ovak i onak još bar pola niža,
jer sve je proizvedeno još šest put jeftinije.
Jer u Kini nema takvih kontrola proizvodnje
(otud takva zagađenost svega)
navodno porezi su mali ili gotovo nikakvi,
možeš sa stolčićem i stolićem iz kuće
na cesti otvoriti malopoduzetnički 'dućan' i tržiti štogod ti padne na pamet.
Bez dozvola, bez zadanih uvjeta poslovanja....

Vratimo se na cjenkanje.
Volim se cjenkati, nemam nikakvog problema s time
ali, kome se to da izvoditi do te mjere?
Naglašavam da se igrokaz ne izvodi svaki puta, ali se izvodi prilično često.
Imaju još i običaj, to se meni dogodilo, da se prilikom kupčevog izricanja
niže cijene prodavač jednom rukom uhvati za trbuh a kažiprst druge ruke upre u tebe
i hini smijanje, previjajući se usput.
Krevelji se u facu. Doslovno.
A moj bože. Meni je to toliko glupo da bih se, da ne moram donjeti doma suvenire,
smjesta okrenula na peti i otišla na kavu i pivu, istovremeno.


Nadalje, lokalni običaji;
Pljuvalje i puhanje nosa.
Puhanje nosa sistemom začepiš nosnicu pa puhneš kroz drugu što jače umiješ
na snazi je uvijek i svugdje u Kini.
Bio sam ili u društvu.
I za razbibrigu igraš igru 'kamo je to odletio moj šmrkalj'.
Pljuvanje se također vrši u otvorenim i zatvorenim prostorijama,
od strane svekolikog puka,
prvo zdravim i čujnim hračkanjem prikupiš u jednu gvalu sav sadržaj nosa i usta,
a onda pljuneš kamo god ti milo.
Npr, na pod u aerodromskoj zgradi.
No sikiriki.
Mmmmmm, nemojte povuči svoj kofer preko toga!

...................



Ovaj post se odužio a nisam uspjela donjeti nikakve zaključke.
(tko zna hoću li uopće)
Zato sad naprasno prekidam, stavljam neke slike za utjehu
i nastavak slijedi u idućem broju! :)

Prelijećemo Dubai!







Ovuda letimo


Put nas vodi preko sjevernog dijela Indije, južno od Himalaja.




Prešli smo manje od pola puta. Nerve wracking.





Ipak je stiglo jutro.






Sletanje u shanghajski sfumato.








Aerodromska zgrada




Iz busa...





Stigli smo.
.