Put jednostavnosti https://blog.dnevnik.hr/putjednostavnosti
četvrtak, 01.12.2011.
Oh, this ol’ river keeps on rollin’, though
No matter what gets in the way and which way the wind does blow
And as long as it does I’ll just sit here
And watch the river flow
Dobro sam, dobro... Nešto bljeđa, pomalo upalih obraza i povremeno u ogledalu ulovim pogled tužnijih očiju nego što sam u zadnje vrijeme navikla, ali sve u svemu dobro je.
Svi kažu „Nemoj biti tužna, nije to tako strašno.“ Znam, gotovo 30 % trudnoća zadnjih godina završava na ovakav ili sličan način. Znam, više od polovice žena to doživi. Znam, zatrovani smo svim i svačim što jedemo i udišemo, ozračeni od kompjutera pred kojima sjedimo po cijele dane. Znam, to se priroda pobrinula jer nešto s bebicom nije bilo u redu. Znam, bolje da se desilo na početku nego kasnije u trudnoći, da ne spominjem nakon poroda. Znam, mladi smo, ima još vremena za novu djecu. Znam, najvažnije da sam ja sada u redu. Znam. I slažem se sa svime. Sve je točno, sve je istinito.
I bez obzira što sve to znam, svejedno mi nije svejedno. Planirali smo jedan cijeli novi život, novu dimenziju života za sve nas. Veselili smo se, maštali, vezali se uz taj mali život što je tek počinjao. Cure su se vezale, pjevale, ljubile.... Najteže mi je zapravo bilo njima reći, njihova tuga (iako im nismo rekli istinu nego priču o greški doktora koji se zabunio, bebe nije ni bilo, mama je samo malo bolesna i mora na malu operaciju i biti će bolesna nekoliko dana), njihove suze, iskrena dječja tuga koja plače iz dubine srca. Mama, kako su doktori mogli pogriješiti? Zašto nema bebe u trbuhu? Kako je nema kada se mi svi toliko volimo (jer rekla sam im ranije da bebe dolaze privučene našom ljubavlju)? Zar beba onda nikada neće doći? Zar smo onda pjevale glupoj bolesti u tvom trbuhu, kada nema bebe?
Da, da, biti će. Ima vremena, samo polako, samo lagano. Isplakala se jesam, koliko god mi se plakalo, makar bilo glupo i nelogično. I zajedno smo se isplakali, i dugo sjedili zagrljeni bez riječi, puštajući ljubavi da nas iscijeli.
Zapravo, ako je to moguće, naša povezanost je postala još dublja, još jača. Prošli smo zajedno kroz tako ružnu stvar, i vidjeli da smo stvarno tu jedno za drugo, u zlu jednako kao i u dobru (bez obzira na zavijete ili bez njih), da stvarno možemo računati jedno na drugo, osloniti se... da je uvijek tu taj netko poseban za nas tko voli i razumije i sudjeluje i dijeli. Tugu, bol i suze jednako kao smijeh, radost, uživanje.
I idemo dalje, kao rijeka... dalje preko svih prepreka...
| < | prosinac, 2011 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Studeni 2012 (1)
Listopad 2012 (2)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)
Prosinac 2011 (4)
Studeni 2011 (3)
Rujan 2011 (7)
Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2011 (2)
Opis bloga
Crtice iz potrage za jednostavnošću, smirenošću i zadovoljstvom u kompliciranom svijetu zaposlene razvedene majke.
Padawana = naučnica Jedi vitezova, uči ovladati Silom (za sve neupućene, pogledati Star Wars ;)), nema nikakve veze s bilo kojom postojećom religijom
sunceiklonovi@gmail.com
Misli vodilje
What lies before us
and what lies beyond
are tiny compared to
what lies within us.
***
Tko hoće, nađe način.
Tko neće, nađe izgovor.
***
Iskustvo je ono što dobiješ
kada ne dobiješ ono što želiš.
***
Ne slijedi stazu.
Kreni kuda staze nema
i ostavi trag.
***
You can never get enough
of what you don’t really need
to make you happy.
***
1. Reduce
2. Repair
3. Reuse
4. Recycle
***
Samo je promjena stalna.
Koliko pogleda?
od 28.09.2011:
Free Web Counter