Gozba

20.09.2018.

Ma baš te volim
I baš me briga
Srce je moje
otvorena knjiga...
Ljubav je moja
tvoj prostrt stol
gozbuj dušo
zaboravi bol...
Kreni polako
uzmi me slasno
degustiraj prvo
pa navali strasno
Zalij me trpkim
crvenim vinom
za desert me prelij
čokoladom finom...
Stopi se sa mnom
gledaj me u oči
milujmo se dugo
u ovoj nježnoj noći
Riječi su suvišne
dodiri su bitni
i nema veze
što su sati sitni
Hrani se mnome
zadovolji svoje tijelo
jer moje je prostrto
samo za tebe cijelo
Ova gozba naša
nek potraje do jutra
ne zanima nas nitko
niti novo sutra
Časti se i uživaj
dok ova noć traje
uzmi kao blagoslov
ovo tijelo što ti se daje...







Vino je krivo

12.09.2018.

Sladak okus mi na usnama
od vina crvenoga
a koža bridi
od tvog dodira...
Kosa mi je još mokra
od zajedničkog tuširanja
a usne žele još
tvojih poljubaca...
Na stolu prazne čaše
vino je popijeno
dodiri su prestali
tijelo je opijeno...
Oblačiš se i odlaziš
ostajem sama,zanesena
protresena,potresena...
Ma to je sve od vina...






...evo jedna stara...dobra...

Kraj

05.09.2018.

U treptaju oka svaka se suza vidi
u drhtaju tijela nazire se tuga
pogled moj kao da te se stidi
kao nas i oblake dijeli samo duga...

U jesenjoj noći punoj žarkih boja
u tihoj tišini bez pogleda i glasa
osjećam glasno da više nisam tvoja
ljubavi našoj više nema spasa...

U mirisu tvome osjećam još jedan
ruke ti drhte i gledaš u daljinu
znam dobro ,nisi me vrijedan
zato ću sama prekinut tišinu...

Volim te i voljeti ću te uvijek
ali molim te idi sada njoj
pamtit ću naše trenutke zauvijek
al znam da više nisi samo moj...

I ona te voli vidim joj u očima
a tvoj pogled govori mi sve
iako od sad plakati ću noćima
molim te idi njoj i ostavi me...

Bez riječi, bez dodira, bez pogleda
ustaješ polako i nestaješ u mraku
treptaj mog oka suzi da poteče ne da
a ti iz džepa vraćaš burmu na ruku....









Oznake: Prevara kraj i ostala sranja ljubavna

Opet

04.09.2018.

Opet su došle,te tužne kapi

i miris odaje jesen...

Opet mokro lice skrivam iza kiše

I lažem samu sebe...

Neka glupa, čudna tuga je opet

zaposjela moje srce...

Tračak svjetla iza sivih oblaka

ne dopire do mene...

Samo te kapi što mi moče lice

samo one ostaju...

I uzalud ih brišem i sebe lažem

Uzalud ,jer došla je jesen...

A s njom si otišao ti...

Opet...




Nije november ali je rain...




Ovi dečki su mi baš ok!!!

Oznake: kiša

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.